Vrućica štakorskog ugriza

Vrućicu štakorskog ugriza uzrokuju Streptobacillus moniliformis ili Spirillum minus. Sim  ptomi streptobacilarnog oblika bolesti su vrućica, osip i artralgije. Za spirilarni oblik je karakteristična povratna vrućica, osip i regionalni limfadenitis. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje izolacijom i ponekad porastom titra protutijela. Liječi se amoksiklavom i doksiciklinom.

Do 10% ugriza štakora ima za posljedicu prijenos vrućice štakorskog ugriza na ljude. Međutim, ne mora postojati podatak o ugrizu štakora. Oba uzročnika pogađaju uglavnom urbano stanovništvo u uvjetima prenapučenosti i osoblje biomedicinskih laboratorija. Češći je streptobacilarni oblik bolesti.

Streptobacilarna vrućica štakorskog ugriza: Ovaj oblik bolesti uzrokuje pleomorfni gram–negativni bacil Streptobacillus moniliformis koji je prisutan u ždrijelu zdravih štakora. Epidemije se mogu pojaviti nakon konzumiranja nepasteriziranog mlijeka kontaminiranog sa S. moniliformis (Haverhillska vrućica), no infekcija je obično posljedica ugriza štakora ili miša. I drugi glodavci i lasice mogu prenijeti bolest.

Primarna rana obično brzo zacijeli, no nakon inkubacije od 1 do 22 (obično <10) dana, naglo se razvija sindrom sličan virusnoj bolesti sa zimicom, temperaturom, povraćanjem, glavoboljom, te bolovima u križima i zglobovima. Nakon otprilike 3 dana u većine se bolesnika pojavljuje morbiliforman, odnosno petehijalan osip na rukama i stopalima. Poliartralgija ili artritis obično asimetrično zahvaćaju velike zglobove, a pojavljuju se u većine bolesnika u prvom tjednu. Ako se ne liječe mogu trajati nekoliko dana ili mjesecima. Bakterijski endokarditis i apscesi mozga ili drugih tkiva su rijetke ali ozbiljne komplikacije. U nekih se bolesnika formira perikardni izljev, a neke bolesnice imaju inficiranu amnionsku tekućinu.

Dijagnoza se potvrđuje izolacijom mikroorganizma iz krvi ili zglobne tekućine. Dijagnostički je važan aglutinacijom utvrđen porast titar protutijela u drugom ili trećem tjednu bolesti. Broj leukocita kreće se u rasponu od 6.000 do 30.000/μL. Streptobacilarni oblik bolesti obično se može klinički razlikovati od spirilarnog.

Liječenje se provodi amoksicilinom s klavulanskom kiselinom, 2×875/125 mg PO, prokain–penicilinom G, 2×600.000 i.j. IM ili penicilinom V, 4×500 mg PO, kroz 7 do 10 dana. Eritromicin, 4×500 mg PO može se primijeniti u bolesnika alergičnih na penicilin. Alternativa je doksiciklin, 2×100 mg PO, 14 dana.

Spiralna vrućica štakorskog ugriza (sodoku): S. minus infekcija prenosi se štakorskim, a ponekad i mišjim ugrizom. Rana  obično brzo zacijeli, no na mjestu ugriza ponovno se pojavljuje upalna reakcija nakon inkubacije od 4 do 28 (obično >10) dana, a praćena je relapsirajućom vrućicom i regionalnim limfadenitisom. Ponekad se pojavljuje ružičasto– urtikarijski osip, no on je manje izražen od streptobacilarnog osipa. Uz vrućicu se obično pojavljuju i opći simptomi, a artritis je rijedak. U neliječenih bolesnika obično se pojavljuju dvodnevni do četverodnevni relapsi temperature kroz 4 do 8 tjedana, no febrilne epizode rijetko traju dulje od godinu dana.

Dijagnoza se postavlja mikroskopskim otkrivanjem ili izolacijom S. minus iz krvnog razmaza ili tkiva uzetog iz kožne lezije ili limfnog čvora, odnosno iz krvi dobivene iz inokuliranog miša, koja se mikroskopira u tamnom polju ili se oboji po Giemsi. Broj leukocita kreće se između 5.000 i 30.000/μL. VDRL test može biti lažno pozitivan u polovice bolesnika. Bolest se može lako zamijeniti s malarijom, meningokokcemijom ili infekcijom koju uzrokuje Borrelia recurrentis, jer su to bolesti koje se odlikuju rekurentnom vrućicom.

Liječi se isto kao streptobacilarni oblik bolesti.