Spolne bolesti

Uzročnici spolnih bolesti (SB) se jako razlikuju po veličini, životnom ciklusu, simptomima koje izazivaju i osjetljivosti na liječenje. U bakterijske spolne bolesti spadaju sifilis, gonoreja, čankroid, lymphogranuloma venereum, granuloma inguinale i sindromi uzrokovani infekcijama klamidijom, mikoplazmom i ureaplazmom. Virusne SB su genitalne i anorektalne bradavice, genitalni herpes (vidi str. 1607), molluscum contagiosum (vidi str. 998) i infekcija HIV–om (vidi str. 625). U parazitske infestacije koje se mogu prenijeti spolnim putem spadaju trihomonijaza (uzročnik protozoa), svrab (uzročnik šugarac—vidi str. 995), stidna ušljivost–pediculosis pubis (uzročnik stidna uš—vidi str. 995), amebijaza (vidi str. 1565) i giardijaza (vidi str. 1567). Spolnim se putem mogu prenijeti i mnoge druge infekcije koje se ne smatraju primarno spolno prenosivima, uključujući kandidijazu, salmonelozu, šigelozu, infekciju Campylobacterom, hepatitis A, B i C te infekciju citomegalovirusom.

Budući da pri spolnom odnosu dolazi do bliskog dodira kože i sluznica spolnih organa, usne šupljine i rektuma, uzročnici se među ljudima učinkovito šire. Upala ili ulceracija uzrokovana nekim SB (npr. herpes i čankroid) stvara sklonost prijenosu drugih (npr. HIV–a). U velikom dijelu svijeta prevalencija SB ostaje visoka unatoč napretku u dijagnostici i liječenju kojima se mnoge bolesnike sa SB učiniti nezaraznima. Faktori koji ometaju nadzor nad SB obuhvaćaju brojne spolne partnere i spolni odnos bez zaštite, poteškoće koje prilikom razgovora o spolnim temama imaju i liječnici i bolesnici, neodgovarajuće financiranje, sklonost ponovnoj infekciji istim uzročnikom ako nisu istovremeno liječena oba partnera, razvoj uzročnika otpornih na lijek i povećan broj međunarodnih putovanja.

SB se dijagnosticiraju i liječe u različitim okolnostima, u nekima od kojih je broj dijagnostičkih testova ograničen ili se ne može osigurati praćenje bolesnika. Početno liječenje je često sindromsko, odnosno usmjereno protiv uzročnika koji su najvjerojatnije izazvali klinički sindrom (npr. uretritis, cervicitis, genitalne vrijedove, upalnu bolest zdjelice). Utvrđivanje uzročnika se nastavlja ako su dostupne potrebne pretrage a dijagnoza nije jasna, ako je bolest teška, početno liječenje neuspješno ili iz drugih razloga kao što su javnozdravstveni nadzor i psihosocijalni faktori.

Nadzor nad SB ovisi o odgovarajućim ustanovama za dijagnostiku i liječenje, javnozdravstvenim programima za otkrivanje i liječenje bolesnikovih spolnih partnera, praćenje onih koji su primili terapiju kako bi se potvrdilo da su izliječeni, obrazovanje liječnika i stanovništva te izbjegavanje rizičnog spolnog ponašanja. Ako se pravilno primjenjuju, klasični i vaginalni kondomi uvelike smanjuju opasnost. Cjepiva su u osnovi nepouzdana, osim onih protiv hepatitisa A i B.