Genitalne bradavice

Genitalne bradavice su hiperplastične promjene, ponekad na peteljci, koje se nalaze na koži ili sluznici spolovila, a uzročnici su humani papilomavirusi (HPV). Neki tipovi HPV–a uzrokuju ravne endocervikalne ili anogenitalne promjene koje su prekanceroze. Dijagnoza se postavlja klinički. Postoji više načina liječenja, no malo je od njih jako učinkovito. Genitalne se bradavice u imunokompetentnih osoba mogu povući i bez liječenja, ali u bolesnika sa smanjenom staničnom imunošću traju i šire se (npr. kod infekcije HIV–om).

Neki tipovi HPV–a se prenose spolnim putem i mogu uzrokovati genitalne bradavice nakon razdoblja od 1–6 mj. Neki tipovi (npr. 16 i 18) obično uzrokuju plosnate endocervikalne ili anorektalne bradavice koje je teško opaziti i klinički dijagnosticirati, ali povećavaju opasnost od razvoja karcinoma cerviksa, anorektalnog područja i mokraćnog mjehura kao i bovenoidne papuloze ko  že. Drugi tipovi uzrokuju lako uočljive bradavice.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Uočljive anogenitalne bradavice su obično mekane, vlažne, sitne ružičaste ili sive polipozne tvorbe koje mogu imati peteljku i često se gomilaju u grupice. Površine su im slične površini cvjetače. U muškaraca najčešće nastaju ispod prepucija, na koronalnom sulkusu, na vanjskom ušću uretre i uzduž penisa. Mogu se pojaviti oko anusa i u rektumu, osobito u homoseksualaca. U žena su najčešće na vulvi, stijenci rodnice, cerviksu i perineumu. U imunokompromitiranih bolesnika mogu biti opsežnije i teže izlječive. Brzina rasta im je različita, no trudnoća, imunosupresija ili maceracija kože ubrzavaju ne samo rast promjena, već i njihovo širenje.

Genitalne bradavice se obično dijagnosticiraju klinički. Njihov se izgled u osnovi razlikuje od ravnih kondiloma (condyloma latum) sekundarnog sifilisa, čija je površina zaravnjena. Međutim, u početku liječenja i nakon 3 mj. treba učiniti serološke pretrage na sifilis. Kako bi se isključilo da se radi o karcinomu mogu biti potrebne biopsije atipičnih ili trajnih bradavica. Endocervikalne i analne bradavice se mogu prikazati samo pomoću kolposkopa. Bojanje u svrhu boljeg prikazivanja povećava vjerojatnost otkrivanja. Pretrage amplifikacijom nukleinskih kiselina (PCR) omogućavaju tipiziranje HPV–a, no njihova uloga u postupku kod infekcije HPV–om nije još jasna.

Liječenje

Niti jedan način liječenja ne zadovoljava u potpunosti; recidiv je čest i potrebno ga je liječiti. Međutim, u imunokompetentnih osoba se genitalne bradavice mogu povući i bez liječenja. Prije lokalnog liječenja, okolno tkivo treba zaštititi petrolatumom. Bolesnike treba upozoriti da će nakon liječenja područje možda biti bolno. Nakon liječenja rektalnih bradavica, prije obavljanja nužde treba nanijeti lidokainsku mast ili gel. Genitalne bradavice se mogu odstraniti krioterapijom, elektrokauterizacijom, laserom ili kirurškim zahvatom pod lokalnom ili općom anestezijom. Najučinkovitije može biti odstranjenje resektoskopom u općoj ansteziji. Lokalna primjena antimitotika (npr. podofilotoksina, podofilina, 5–fluorouracila), kaustičnih tvari (npr. trikloroctene kiseline) i induktora interferona (npr. imikimod) je vrlo raširena, ali traje tjednima do mjesecima i često ne djeluje. Davanjem interferona–α, u samu promjenu ili IM su odstranjene neke uporne promjene kože i spolovila, no njegova optimalna primjena i dugoročni učinci nisu jasni. U nekih bolesnika s bovenoidnom papulozom spolovila (tip 16 HPV) promjene su u početku primjene interferona–β nestale, no kasnije su se vratile kao invazivni karcinomi.

Kod promjena mokraćne cijevi učinkovitom se pokazala tiotepa. U muškaraca je kod uretralnih promjena jako učinkovita primjena 5– fluorouracila 2–3×/dan, no u rijetkim slučajevima dovodi do opstrukcije uretre. Endocervikalne promjene ne treba liječiti sve dok se Papanicolaou testom ne pronađu drugi cervikalni poremećaji (npr. displazija ili karcinom) prema kojima se određuje liječenje.

Spolne partnere je potrebno pregledati. U muškaraca se recidiv može spriječiti obrezivanjem. Žene s endocervikalnim bradavicama, koje su u opasnosti od cervikalne displazije ili karcinoma (vidi str. 2125) treba redovito pratiti (npr. svakih 6 mj. citološkom ili kolposkopskom pretragom). Spolne partnere tih žena kao i bolesnike s bovenoidnom papulozom također treba savjetovati i pratiti zbog mogućnosti razvoja s HPV–om povezanih promjena.