Granuloma inguinale

Granuloma inguinale je progresivna infekcija kože spolovila uzrokovana s Calymmatobacterium granulomatis. Kožne promjene su tamnocrvene, izdignute i često ulcerirane. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih i mikroskopskih nalaza. Liječi se antibioticima, obično tetraciklinima, makrolidima ili trimetoprim– sulfametoksazolom.

Granuloma inguinale uzrokuje C. (prije Donovania) granulomatis, gram–negativni bacil. U većem dijelu svijeta je vrlo rijedak. Trenutni epidemiološki podaci nisu poznati, no povijesna žarišta su postojala u Papuanskoj Novoj Guineji, sjevernoj Australiji, južnoj Africi te dijelovima Brazila i Indije.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Nakon inkubacijskog razdoblja od ~1–12 tj., bezbolni tamnocrveni čvorić se polako povećava, postajući izdignuti, baršunasti, granulirani plak neugodna mirisa. Mjesta infekcije su penis, skrotum, prepona i bedra u muškaraca, vulva, vagina i perineum u žena, anus i stražnjica u osoba koje imaju analne odnose, te u oba spola, lice. Limfni čvorovi nisu povećani, a bolest se širi neposredno i autoinokulacijom. Promjene napreduju polako ali u konačnici mogu prekriti čitavo spolovilo. Cijeljenje je sporo, sa stvaranjem ožiljaka. Sekundarna infekcija je česta i može izazvati opsežno propadanje tkiva. Ponekad dolazi do hematogenog rasapa u kosti, zglobove ili jetru, pa bez liječenja može doći do anemije, kaheksije i smrti.

Na granuloma inguinale se posumnja u bolesnika iz endemskih područja koji imaju jarke, tamnocrvene, vlažne, glatke, izdignute promjene. Dijagnoza se potvrđuje mikroskopski nalazom Donovanovih tjelešaca (brojnih bacila u citoplazmi makrofaga, prikazanih bojenjem po Giemsi ili Wrightu) u brisevima ili razmazima ostružaka rubova promjena. Tkivni razmazi sadrže brojne plazma stanice. Ako dijagnoza nije jasna ili se ne može uzeti odgovarajući tekući razmaz jer su promjene suhe, tvrde ili nekrotične, izvodi se biopsija. Uzročnik ne raste na uobičajenim hranjivim podlogama.

Liječenje

Najučinkovitiji su tetraciklini, makrolidi i trimetoprim–sulfametoksazol (TMP–SMX), a potom ceftriakson, aminoglikozidi, fluorokinoloni i kloramfenikol. Preporučeno peroralno liječenje uključuje doksiciklin 100 mg 2×/dan, jednu tabletu dvostruke jačine TMP–SMX 2×/ dan, eritromicin 500 mg 2×/dan ili azitromicin 1 g/tj. kroz 3 tjedna. Druga je mogućnost ceftriakson 1 g IM ili IV 1×/dan, 14 dana.

Terapijski bi odgovor trebao biti vidljiv unutar 7 dana, no cijeljenje proširene bolesti može biti opsežno a promjene mogu recidivirati, zbog čega je liječenje potrebno dodatno produljiti. Bolesnicima zaraženima HIV–om također može biti potrebno produljeno ili intenzivnije liječenje. Praćenje treba nastaviti 6 mj. nakon završetka naizgled uspješnog liječenja. Spolne partnere treba pregledati.