Infekcija klamidijama, mikoplazmom i ureaplazmom

Negonokokni spolno prenosivi uretritis, cervicitis, proktitis i faringitis uzrokuju ponajprije klamidije, a rijetko mikoplazme ili ureaplazme. Klamidija može također uzro kovati salpingitis, epididimitis, perihepatitis, novorođenački konjunktivitis i dojenačku pneumoniju. Neliječeni klamidijski salpingitis može postati kroničan, izazivajući vrlo malo simptoma, no dovodeći do teških posljedica. Dijagnoza se postavlja na osnovi izolacije uzročnika iz kulture, imunopretragama na antigene ili genetičkim pretragama. Liječi se jednom dozom azitromicina ili tjedan dana ofloksacinom, levofloksacinom, eritromicinom ili tetraciklinom.

Budući da su se uzročnici većine slučajeva negonokoknog spolno prenosivog cervicitisa u žena, i uretritisa, proktitisa i faringitisa u oba spola otkrili, prethodno korišteni nazivi nespecifični uretritis i negonokokni uretritis su neprecizni. Uzročnici su Chlamydia trachomatis (odgovorna za ~50% takvih slučajeva uretritisa i većine takvih slučajeva mukopurulentnog cervicitisa), Mycoplasma genitalium, Ureaplasma urealyticum i Trichomonas vaginalis (vidi str. 1663). Klamidija također može izazvati lymphogranuloma venereum (vidi str. 1656).

Simptomi i znakovi

Nakon inkubacije od 7–28 dana, u muškaraca se razvija simptomatski uretritis, koji obično započinje blagom disurijom, neugodnim osjećajem u mokraćnoj cijevi i prozirnim do mukopurulentnim iscjetkom. Premda iscjedak može biti oskudan a simptomi blagi, često su izraženiji rano ujutro, kad je vanjsko ušće uretre često crveno i zatvoreno sasušenim sekretom, koji može i prljati donje rublje. Ponekad je početak nagliji, s disurijom, učestalim nagonom na mokrenje i obilnim gnojnim iscjetkom koji oponaša gonokokni uretritis. Može se razviti epididimitis, ili nakon rektalnog ili orogenitalnog odnosa, proktitis ili faringitis.

Žene u pravilu nemaju simptoma, premda se mogu pojaviti simptomi poput iscjetka iz rodnice, disurije, učestalog nagona na mokrenje, bolova u zdjelici i dispareunije, kao i simptomi proktitisa i faringitisa. Karakterističan je nalaz cervicitisa sa žutim, mukopurulentnim eksudatom i cervikalne ektopije (proširenja crvenog endocervikalnog epitela na vaginalni dio vrata maternice). Može doći do salpingitisa, koji izaziva obično obostrani pritisak u donjem dijelu abdomena, i bol pri palpaciji abdomena, adneksa i cerviksa. Fitz– Hugh–Curtisov sindrom, (perihepatitis) može izazvati bol u gornjem desnom kvadrantu abdomena, vrućicu i povraćanje.

Bolesnici s recidivima (~10%) imaju istovremenu infekciju s uzročnicima koji nisu osjetljivi na lijekove protiv klamidije, ili su se nakon liječenja ponovno zarazili. U njih je potrebna dodatna obrada, liječenje spolnih partnera te ponavljano ili dulje liječenje (21– 28 dana). Ako se spolne infekcije klamidijom ne liječe, simptomi i znakovi se u ~60– 70% bolesnika smiruju za 4 tj. Međutim, u

Rijetka komplikacija u odraslih osoba je reaktivni artritis (prije Reiterov sindrom— vidi str. 292), uzrokovan imunološkim reakcijama i na genitalne i na probavne uzročnike. Ponekad dovodi do promjena na koži i očima i do neinfektivnog recidivirajućeg uretritisa.

Novorođenčad majki koje boluju od klamidijskog cervicitisa može razviti novorođenačku oftalmiju (ophthalmia neonatorum) i pneumoniju (vidi Novorođenački konjunktivitis na str. 2325).

Dijagnoza

Na dijagnozu se posumnja u bolesnika s uretritisom, salpingitisom, cervicitisom ili neobjašnjivim proktitisom, faringitisom ili infekcijom donjeg mokraćnog sustava; gonokokna infekcija može izazvati slične simptome. Ako je klinički dokaz uretritisa dvojben, pretraga mokraće s nalazom 5 leukocita/VVP potvrđuje dijagnozu. Najveću osjetljivost ima prvi jutarnji mlaz mokraće. Za otkrivanje klamidija pomoću uzgoja u kulturi, imunopretragama na antigene ili genetičkim pretragama uzimaju se uzorci eksudata iz cerviksa ili donjeg dijela mokraćne cijevi u muškaraca. Načini dokazivanja koji ne obuhvaćaju uzgoj u kulturi, poput imunofluorescentnog bojenja, ELISA–e ili otkrivanja specifičnih nukleinskih kiselina načinima sa ili bez amplifikacije, omogućavaju većini laboratorija otkrivanje C. trachomatis u sekretima spolnog sustava. Metode amplifikacije nukleinskih kiselina su jako osjetljive i specifične i mogu se izvoditi na uzorcima mokraće, omogućavajući istodobno pretragu na gonokoke u istom uzorku sekreta ili mokraće. Njihovo bi izvođenje trebalo biti rutinsko. Pretraga mokraće je osobito korisna za probir velikog broja asimptomatskih osoba, jer nije potrebno izvoditi pretragu spolovila. Otkrivanje mikoplazme i ureaplazme u rutinskom radu je trenutno nepraktično.

Liječenje

Nekomplicirana, dokazana klamidijska infekcija liječi se azitromicinom 1 g PO odjednom ili 7 dana ofloksacinom od 300 mg PO 2×/dan, levofloksacinom od 500 mg PO 1×/dan ili doksiciklinom od 100 mg PO 2×/ dan. Za istovremeno liječenje gonoreje u mnogim je područjima dovoljno dati fluorokinolone ali ne tetracikline. Trudnicama treba dati jednokratno azitromicin 1 g PO.

Bolesnici bi se trebali suzdržati od spolnih odnosa sve dok i oni i njihovi partneri ne dovrše liječenje. Budući da je infekcija često asimptomatska, osobito je važno liječenje spolnih partnera pri iskorjenjivanju infekcije i njezinih teških posljedica u žena se može nastaviti asimptomatska infekcija cerviksa, dovodeći do kroničnog endometritisa, salpingitisa i pelveoperitonitisa i njihovih posljedica—zdjelične boli, neplodnosti i povećane opasnosti od ektopične trudnoće.