Svinjska trakavica i cisticerkoza

Taeniasis solium je infekcija odraslim trakavicama do koje dolazi nakon prehrane zagađenom svinjetinom. Cisticerkoza je infekcija larvama Taenije solium iz jajašaca u ljudskom fecesu. Odrasle trakavice mogu izazvati blage probavne simptome ili izbacivanje pokretnog segmenta u stolici. Kod cisticerkoze simptoma obično nema, osim ukoliko larve nisu prodrle u CNS, što može uzrokovati konvulzije i razne druge neurološke znakove. Neurocisticerkoza se može prepoznati slikovnim pretragama mozga. Manje od polovice bolesnika s neurocisticerkozom ima u crijevima odraslu T. solium pa stoga i jajašca i proglotide u stolici. Odrasle trakavice se može iskorijeniti prazikvantelom. Simptomatska neurocisticerkoza se liječi kortikosteroidima, antikonvulzivima i, u nekim okolnostima, albendazolom ili prazikvantelom. Može biti potrebna operacija.

Etiologija i patofiziologija

Ljudi zaraženi odraslom T. solium nemaju simptoma ili imaju blage probavne tegobe. Klinička slika, dijagnostika i liječenje su slični onima kod goveđe trakavice (vidi gore). Međutim, ljudi mogu biti intermedijarni domaćini larvama T. solium, ako u njihov probavni sustav dospiju jajašca T. solium iz ljudske stolice. Također se pretpostavlja da ako u crijevima postoji odrasla trakavica, gravidne proglotide mogu retrogradno dospjeti u želudac, gdje se mogu prihvatiti onkosfere (nezreli oblici parazita) te migrirati u potkožno tkivo, mišić, visceralne organe i CNS.

Cisticerkoza je prevalentni, a neurocisticerkoza glavni uzrok epilepsije u Latinskoj Americi, Africi, jugoistočnoj Aziji i istočnoj Europi. U SAD–u je infekcija najčešća u useljenika iz tih područja, no do nje je došlo i u sjevernih Amerikanaca koji nisu putovali u inozemstvo; oni su očito bili zaraženi dodirom s useljenicima zaraženima odraslom T. solium.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Živi cisticerci u mnogim organima ne izazivaju tkivnu reakciju ili je ona minimalna, no smrt cista u CNS–u može izazvati jaku tkivnu reakciju. Stoga se simptomi često razvijaju tek više godina nakon infekcije. Infekcija mozga može dovesti do teških simptoma, koji nastaju uslijed učinka mase tkiva i upale nakon degeneracije cisticerka.

Bolesnici se mogu pojaviti s konvulzijama, znakovima povećanog intrakranijalnog tlaka, hidrocefalusom, žarišnim neurološkim znakovima, promijenjenim psihičkim stanjem ili aseptičnim meningitisom. Cisticerci također mogu zaraziti kralježničnu moždinu, mišiće, potkožna tkiva i oko. Nakon infekcije larvama razvija se prilična sekundarna imunost.

U bolesnika s cisticerkozom, jajašca se nalaze u 50% uzoraka stolice. Dijagnoza se obično postavlja nakon izvođenja CT ili MR, zbog obrade neuroloških simptoma. Prikazi mogu pokazati solidne čvorove, ciste, kalcificirane ciste, prstenaste promjene ili hidrocefalus. Za dokazivanje protutijela mogu se učiniti enzimski imunoapsorpcijski esej (ELISA) i druge serološke pretrage, no u mnogih zaraženih su negativne. Infekcija odraslim T. solium trakavicama se obično može dijagnosticirati na osnovi pretraga stolice.

Liječenje

U bolesnika sa simptomatskom neurocisticerkozom bi se trebali primijeniti kortikosteroidi (prednizon 60 mg PO 1×/dan ili deksametazon 6 mg 1×/dan) i antikonvulzivi, kako bi se smanjila upala i ublažili simptomi. Pitanje liječenja moždane cisticerkoze je dvojbeno. Svi bolesnici ne odgovaraju na liječenje, niti se svi bolesnici moraju liječiti (ciste mogu biti već mrtve i kalcificirane ili upalni odgovor na liječenje može biti teži no sama bolest). Lijek izbora je albendazol 400 mg PO 2×/dan tijekom 8 do 14 dana; također se može primijeniti prazikvantel 20 do 35 mg/kg PO 3×/dan tijekom 30 dana. Ni albendazol niti prazikvantel se ne smiju davati bolesnicima kojima je bolest zahvatila oko ili kralježničnu moždinu.

Kirurški zahvat može biti potreban kod opstruktivnog hidrocefalusa (zbog intraventrikularnih cisticerka), infekcije 4. komore te moždinske i očne cisticerkoze.

Crijevna infekcija se liječi jednokratnom dozom prazikvantela od 5 do 10 mg/kg, kako bi se odstranile odrasle trakavice.