Ventrikulska ekstrasistolija

Ventrikulske ekstrasistole (VES, odnosno preuranjeni ventrikulski otkucaji ili preuranjene ventrikulske kontrakcije) su pojedinačne aktivacije ventrikula uzrokovane povratnim kruženjem unutar ventrikula ili abnormalnim automatizmom ventrikulskih stanica. Vrlo su česte kako u zdravih ljudi, tako i u bolesnika sa srčanim poremećajima. Mogu biti asimptomatske ili uzrokovati palpitacije. Dijagnoza se uspostavlja pomoću EKG snimanja. Obično nije potrebno liječenje.

Ventrikulska ekstrasistolija (VES) se može javiti nepredvidljivo ili u predvidljivim intervalima (npr. svaki 3. [trigeminija] ili 2. [bigeminija] otkucaj). VES se može pojačati stimulansima (npr. tjeskobom, stresom, alkoholom, kofeinom, simpatomimetičkim lijekovima), hipoksijom ili abnormalnostima elektrolita.

VES se može osjetiti kao propušteni ili preskočeni otkucaji; ne osjeća se sama VES već slijedeći pojačan otkucaj sinus ritma. Kad su VES vrlo česte, osobito kad čine svaki drugi srčani otkucaj, mogući su blagi hemodinamski simptomi jer se normalni sinus ritam u stvarnosti prepolovio. Postojeći ejekcijski šumovi mogu postati naglašeni zbog povećanog srčanog punjenja i pojačane kontraktilnosti nakon kompenzacijske stanke.

Dijagnoza se uspostavlja pomoću EKG snimanja koje pokazuje široki QRS–kompleks bez predstojećeg P–vala, iza kojeg u pravilu slijedi potpuna kompenzatorna stanka.

Prognoza i liječenje

VES nisu značajne kod bolesnika bez srčanih poremećaja te nije potrebno nikakvo liječenje, osim izbjegavanja očitih otponaca. β–blokatori se daju samo u slučaju kad su simptomi nepodnošljivi. Drugi antiaritmici koji suprimiraju VES povećavaju rizik za ozbiljnije aritmije.

U bolesnika s anatomskim promjenama srca (npr. aortna stenoza, stanje poslije preboljenog IM), liječenje je proturječno jer, iako su česte VES (>10/h) u korelaciji s povećanom smrtnošću, nijedna studija nije dokazala da farmakološka supresija VES–a smanjuje smrtnost. U bolesnika koji su preboljeli IM, stopa smrtnosti je viša s antiaritmicima razreda I nego s placebom. Ovo je otkriće vjerojatno rezultat neželjenih nuspojava antiaritmika. β–Blokatori su korisni kod simptomatskog zatajivanja srca i nakon IM. Ako su VES učestalije pri opterećenju u pacijenata s koronarnom bolešću, rješenje može biti perkutana transluminalna koronarna angioplastika (PTCA) ili kirurško premošćenje koronarne arterije.