Ehokardiografija

Ehokardiografija koristi ultrazvučne valove za slikovni prikaz srca i velikih krvnih žila. Omogućava procjeniti debljinu (npr. hipertrofija ili atrofija) i pokretljivost miokarda, te daje podatke o ishemiji i infarciranom području. Služi za procjenu dijastoličkog punjenja lijeve klijetke, što nam pomaže u dijagnostici hipertrofije lijevog ventrikula, hipertrofične ili restriktivne kardiomiopatije, teškog srčanog zatajivanja, konstriktivnog perikarditisa i teške aortne regurgitacije. Kod transtorakalne ehokardiografije (TTE) ultrazvučna sonda se postavlja duž lijevog ili desnog ruba sternuma, na apeks srca, u suprasternalnu udubinu (zbog vizualizacije aortne valvule, izgonskog trakta lijeve klijetke i silazne aorte) ili subkostalno.

Kod transezofagealne ehokardiografije (TEE), ultrazvučna sonda je smještena na vrhu endoskopa i vizualizira srce kroz jednjak. TTE, najčešća tehnika, omogućava dvodimenzionalne tomografske slike većine glavnih srčanih struktura. TEE služi za procjenu stražnjih srčanih struktura (npr. lijevi atrij, lijeva aurikula, interatrijski septum) jer su one bliže jednjaku nego prednjoj prsnoj stijenci. TEE može također prikazati uzlaznu aortu, koja se uzdiže iza hrskavice 3 rebra; strukture <3 mm (npr. trombe, vegetacije) i umjetne zaliske.

Dvodimenzionalna ehokardiografija se najčešće koristi; kontrastna i spektralna Doppler ehokardiografija daju dodatne informacije.

Kontrastna ehokardiografija je dvodimenzionalna TTE koja se radi dok se dobro promućkana fiziološka otopina brzo uštrca u kardijalnu cirkulaciju (nutritivni krvotok srca). Promućkana fiziološka otopina sadrži mjehuriće koji stvaraju oblačaste odjeke u desnim srčanim šupljinama koji ako postoji septalni defekt mogu prijeći u lijeve šupljine. Obično mjehurići ne prolaze plućne kapilare, no ipak jedna tvar (brzi mikromjehurići albumina) može proći te ući u strukture lijevog srca nakon IV primjene.

Spektralna Doppler ehokardiografija može zabilježiti brzinu, smjer i tip protoka krvi. Ova je tehnika korisna za otkrivanje abnormalnog protoka krvi (npr. zbog regurgitacije) i brzine (npr. zbog stenotičnih lezija). Spektralna Doppler ehokardiografija ne daje prostornu informaciju o veličini i obliku srca i njegovoj građi. Kolor Doppler ehokardiografija kombinira dvodimenzionalnu i spektralnu Doppler ehokardiografiju kako bi dala podatke o veličini i obliku srca i njegovoj građi kao i o brzini i smjeru protoka krvi oko valvula i izgonskog trakta. Boja služi za kodiranje informacija o smjeru protoka krvi; prema konvenciji crveno je prema, a plavo od sonde.

Ehokardiografija u opterećenju je TTE koja se radi za vrijeme i nakon opterećenja ili poslije farmakološkog opterećenja. Ehokardiografija u opterećenju otkriva regionalni poremećaj kinetike srčanog zida koji je posljedica poremećenog krvnog protoka u epikardnim krvnim žilama u opterećenju. Računalni programi mogu osigurati usporednu procjenu kontrakcije ventrikula tijekom sistole i dijastole u mirovanju kao i u opterećenju. Opterećenje i farmakološki protokoli su isti kao i oni koji se koriste kod radionuklidnog testa u opterećenju.

Ehokardiografija u opterećenju i radionuklidni test u opterećenju podjednako dobro otkrivaju ishemiju. Odabir pretrage često ovisi o raspoloživosti metode, iskustvu liječnika i cijeni.