Nuspojave lijekova

Izraz “nuspojava” pokriva široko područje neželjenih, neugodnih ili štetnih učinaka lijekova. Mogu se smatrati i vrstom toksičnosti, premda izraz “toksičnost” mahom ukazuje na učinke predoziranja (slučajnog ili namjernog—vidi str. 2651), povišenih razina u plazmi ili na pretjerani efekt lijeka uz primjerenu uporabu (npr. kad je metabolizam lijeka privremeno promijenjen nekom bolešću ili drugim lijekom). Nuspojava je dakle neprecizan termin koji uglavnom ukazuje na neželjene učinke lijeka u njegovom terapijskom rasponu. Budući da su nuspojave sastavni dio učinaka svakog lijeka, procjena rizika i koristi (odvagivanje vjerojatne koristi prema vjerojatnosti nuspojava) važna je prigodom svakog propisivanja.

Procjenjuje se da je 3–7% svih hospitalizacija u SAD uzrokovano nuspojavama, od kojih su 10–20% teške. Letalitet nuspojava nije poznat; predmnijevana stopa od 0,5– 0,9% možda je lažno visoka jer su mnogi takvi bolesnici liječeni od teških i složenih bolesti.

Učestalost i težina nuspojava ovise o osobinama bolesnika (npr. dob, spol, etnička pripadnost, prateće bolesti, genetski i zemljopisni čimbenici), kao i o čimbenicima lijeka (npr. terapijski razred, put primjene, doziranje, trajanje liječenja, biološka valjanost). Incidencija kao i težina nuspojava vjerojatno rastu s dobi (vidi str. 2536), iako starost po sebi tu ne mora biti presudna. Nije poznato koliko učestalosti nuspojava pridonose greške u propisivanju i u poštivanju liječničkih uputa (vidi str. 2514).

Etiologija

Većina je nuspojava ovisna o dozi, dok su druge alergijske ili idiosinkratske prirode. Dozno ovisne nuspojave su mahom predvidive, dok su ove druge obično nepredvidljive.

Dozno ovisne nuspojave su posebno važne za lijekove male terapijske širine (npr. krvarenje uz peroralne antikoagulanse). Mogu biti posljedica oštećenog izlučivanja lijeka zbog poremećaja jetrenih ili bubrežnih funkcija ili zbog interakcija među lijekovima.

Alergijske nuspojave ne ovise o dozi, već su uvjetovane prethodnom ekspozicijom. Lijek treba biti antigen ili alergen; izlaganje lijeku nakon senzibilizacije uzrokuje jednu od alergijskih reakcija (vidi str. 1361). Anamneza i odgovarajući kožni testovi mogu ponekad proreći takvu nuspojavu.

Izraz “idiosinkrazija” je neprecizan, a odnosi se na neočekivane nuspojave koje nisu ni alergijske niti dozno ovisne. Javljaju se u malom postotku eksponiranih osoba. Idiosinkrazija se opisuje kao genetski uvjetovan abnormalni odgovor na lijek, ali sve idiosinkratske reakcije nemaju farmakogenetsku podlogu. Izraz će vjerojatno postati opsoletan kad se bolje upoznaju specifični mehanizmi tih nuspojava.

Klinička slika

Nuspojave se obično dijele na blage, umjerene, teške i letalne (vidi TBL. 305–1). Simptomi se mogu javiti već nakon prve doze ili tek nakon dugotrajnog primanja. Ponekad su očita posljedica uzimanja lijeka, a drugi put se i ne pomisli da bi uzrok tegoba mogao biti lijek. Kod starijih osoba takve suptilne nuspojave uzrokuju funkcijske ispade, promjene psihičkog profila i mentalnog statusa, usporenu rekonvalescenciju, gubitak teka, smetenost i depresiju.

Alergijske nuspojave se većinom javljaju ubrzo nakon uzimanja lijeka, ali u pravilu ne nakon prve doze; tipično se razviju kad se odgovorni lijek primijeni nakon ranije ekspozicije. Simptomi su svrbež, osip, kožne eflorescencije, edem gornjih dišnih putova s otežanim disanjem i hipotenzija.

TABLICA 305–1

PODJELA NUSPOJAVA LIJEKOVA

TEŽINA

OPIS

Blage

Nije potrebno liječenje ni primjena antidota, ne produžavaju hospitalizaciju

Umjerene

Potrebna je promjena terapije (npr. podešavanje doze, dodavanje jednog lijeka), ali se odgovorni lijek ne mora isključiti, hospitalizacija se može produžiti ili bude potrebno specifično liječenje

Teške

Nuspojava koja može ugroziti život; lijek se mora izostaviti, a nuspojava specifično liječiti

Letalne

Nuspojava izravno ili posredno uzrokuje smrtni ishod