Meningitis

(Za infekcije mozga, vidi str. 1850.)

Meningitis je upala moždanih ovojnica i kralježnične moždine. Obično je infektivne prirode a predstavlja jednu od najčešćih infekcija SŽS–a. Ponekad upala zahvaća i ovojnice i parenhim mozga (meningoencefalitis). Meningitis se može razviti za nekoliko sati ili dana (akutni) ili je zato potreban dužeg period (subakutni ili kronični).

Najčešći oblici akutnog meningitisa su akutni bakterijski meningitis i aseptični meningitis. Akutni bakterijski meningitis je teška bolest s gnojnim likvorom. Brzo je progresivan i, bez liječenja, fatalan. Aseptični meningitis je lakša bolest koja u pravilu prolazi spontano; najčešće su uzročnici virusi, ali ponekad to mogu biti bakterije, gljivice, paraziti ili neinfektivna upala.

Simptomi i znakovi

Infektivni meningitis najčešće počinje slabo izraženim simptomima virusne infekcije. Klasični trijas meningealnim simptoma (vrućica, glavobolja i zakočenost šije) razvija se unutar nekoliko sati ili dana. Pasivna fleksija vrata je ograničena i bolna, dok rotacija i ekstenzija u pravilu nisu tako bolne. U težim slučajevima, pokušaji fleksije vrata izazivaju pokret fleksije u kuku ili koljenu (Brudzinskijev znak); pružanje otpora pasivnoj ekstenziji koljena dok je kuk flektiran naziva se Kernigovim znakom. Zakočenost vrata, Brudzinskijev i Kernigov znak nazivaju se meningealnim znacima ili meningizmom; nastaju zbog iritacije korjenova živaca za vrijeme njihovog prolaza kroz upaljene moždane ovojnice.

Premda obično, osobito u ranom stadiju meningitisa, moždani parenhim nije zahvaćen upalom, mogu se razviti letargija, smetenost, epileptički napadi i žarišni ispadi, osobito u slučaju neliječenog bakterijskog meningitisa.

Dijagnoza i liječenje

Akutni meningitis je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu dijagnostiku i liječenje. Nakon uspostave intravenskog puta uzimaju se hemokulture, vrši se lumbalna punkcija, a dobiveni likvor treba obojiti po Gramu, uraditi kulture, odrediti broj i vrstu stanica, te sadržaj bjelančevina i glukoze u likvoru. Ove pretrage potrebno je učiniti što je prije moguće. Međutim, kod bolesnika sa znakovima opsežnog oštećenja moždanog parenhima (npr. žarišni ispadi, edem papile, pogoršanje stanja svijesti, konvulzije), potrebno je učiniti CT mozga zbog postojanja male mogućnosti hernijacije moždanih struktura nakon lumbalne punkcije u slučaju moždanog apscesa ili nekog drugog opsežnog oštećenja.

Analiza likvora pomaže u dijagnostici meningitisa (vidi TBL. 218–1). Nalaz bakterija u preparatu likvora obojenom po Gramu ili njihov rast u kulturi je dokaz bakterijskog meningitisa. Bojenje po Gramu je pozitivno u oko 80% slučajeva bakterijskog meningitisa i obično se već njime mogu razlikovati uobičajeni patogeni uzročnici. Limfocitoza u likvoru te izostanak patogena upućuju na aseptični meningitis ali se može raditi i o djelomično liječenom bakterijskom meningitisu.

Ako se bolesnik doima teže bolesnim a ima kliničke simptome meningitisa, potrebno je započeti s antibiotskom terapijom (vidi str. 1862) odmah nakon uzimanja hemokulture. Ako se bolesnik ne doima teško bolesnim, a dijagnoza nije potpuno sigurna, antibiotska terapija može pričekati rezultate analize likvora.