Otrovanje korozivnim sredstvima

Nakon ingestije korozivnih tvari (jakih kiselina i lužina) nastaju opekotine tkiva GI trakta što ponekad rezultira perforacijom jednjaka ili želuca. U simptome spadaju pojačana salivacija, disfagija i bol u ustima, prsima ili trbuhu. Kasnije mogu nastati i strikture. Može biti potrebna dijagnostička endoskopija. Liječenje je potporno. Pražnjenje želuca i aktivni ugljen su kontraindicirani. Perforacija se liječi kirurški.

U najčešće dostupna korozivna sredstva spadaju čvrsta i tekuća sredstva za čišćenje odvodnih cijevi i zahodskih školjki. Industrijski proizvodi su uglavnom koncentriraniji od sredstava za kućnu upotrebu i stoga mogu nanijeti veću štetu.

Kiseline izazivaju koagulacijsku nekrozu s formiranjem kruste koja sprječava dalje oštećenje. Češće djeluju na želudac nego na jednjak. Lužine izazivaju brzu kolikvacijsku nekrozu bez stvaranja kruste, pa oštećenje traje sve dok lužina nije neutralizirana ili razrijeđena. Lužine jače djeluju na jednjak nego na želudac, ali se kod ingestije većih količina teško oštećuju oba organa.

Za čvrste proizvode su karakteristični djelići koji se zabijaju u tkiva i izazivaju lokalno izgaranje, što odvraća od daljnje ingestije i izaziva lokalno oštećenje. Tekuća korozivna sredstva se ne zabijaju u tkiva pa lakše nastane ingestija velikih količina otrova uz velike površine zahvaćenog tkiva. Tekućine bolesnik može i aspirirati što dovodi do oštećenja gornjih dišnih putova.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

U početne simptome spadaju pojačana salivacija i disfagija. U teškim slučajevima odmah nastaje bol i ponekad krvarenje u ustima, grlu, prsima i trbuhu. Ozljeda dišnih putova izaziva kašalj, tahipneju i stridor.

Otečeno i crveno tkivo koje se uglavnom vidi pregledom usta ne mora uvijek biti prisutno kod otrovanja tekućim korozivnim sredstvima i pored ozbiljnih oštećenja nižih dijelova GI sustava. Perforacija jednjaka rezultira medijastinitisom s jakim bolovima u prsima, tahikardijom, povišenom temperaturom, tahipnejom i šokom. Perforacija želuca može izazvati peritonitis. Perforacija jednjaka i želuca mogu nastati od nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon ingestije. Strikture jednjaka mogu nastati nakon nekoliko tjedana i u bolesnika s blagim simptomima i primjerenim liječenjem.

Budući da postojanje ili nepostojanje intraoralnih opekotina ne ukazuje na težinu oštećenja jednjaka i želuca, potrebno je napraviti minucioznu endoskopiju i procijeniti njihovo oštećenje u slučajevima kad simptomi ili anamneza ukazuju na značajniji unos.

Liječenje

Liječenje je potporno. OPREZ: Pražnjenje želuca povraćanjem ili lavažom je kontraindicirano jer može doći do ponovnog kontakta sluznica gornjeg GI trakta s kausticima. Kontraindicirani su i pokušaji neutralizacije korozivnih kiselina alkalnim tvarima (i obratno), jer mogu nastati teške egzotermične reakcije. Aktivni ugljen se također ne smije upotrebljavati jer se može infiltrirati u izgorjelo tkivo i ometati endoskopsku evaluaciju.

S peroralnim davanjem tekućine se započinje kad je bolesnik može podnositi. Perforacija jednjaka ili želuca se liječi antibioticima i kirurški (str. 100). Ne preporučuje se IV kortikosteroidi i antibiotska profilaksa. Strikture se liječe bužiranjem ili ezafagealnim premošćenjem s interpozicijom kolona.