Arterijska plinska embolija

Arterijska plinska (zračna) embolija je potencijalno smrtonosno zbivanje do kojeg dolazi kada mjehurići plina uđu, ili se stvore u arterijama, te zapriječe protok krvi uzrokujući ishemiju organa. Arterijska zračna embolija može uzrokovati oštećenje mozga s brzim gubitkom svijesti, drugim znakovima oštećenja CNS–a ili oboje; također može zahvatiti i druge organe. Dijagnoza se postavlja klinički a može se potvrditi i slikovnim pretragama. Liječi se rekompresijom.

Zračni embolusi mogu ući u arterijsku cirkulaciju iz puknutih alveola nakon barotraume pluća, mogu se stvoriti unutar arterijske krvi za vrijeme teške dekompresijske bolesti ili mogu doći iz venske cirkulacije (venska zračna embolija) ili kroz desno–lijevi šant (otvoreni foramen ovale, atrijski septalni defekt) ili premašujući filtracijski kapacitet pluća. Venski zračni embolusi koji ne dospijevaju u arterijsku cirkulaciju su bezopasniji. Premda se embolija mozga smatra najtežim događajem, arterijski zračni embolusi mogu prouzročiti značajnu ishemiju drugih organa (npr. kralježnične moždine, kože, bubrega, slezene, probavnog sustava).

Simptomi i znakovi

Simptomi se pojavljuju nekoliko minuta nakon izranjanja a mogu uključivati promijenjeno psihičko stanje, hemiparezu, žarišne motoričke i osjetne ispade, konvulzije, gubitak svijesti, apneju i šok; može doći do smrti. Također su mogući znakovi plućne barotraume (vidi str. 2620) ili dekompresijske bolesti tipa II (vidi str. 2624).

Drugi simptomi mogu nastati uslijed arterijske zračne embolije koronarnih arterija (npr. aritmije, IM, zastoj srca), kože (npr. cijanotični marmorizirani izgled kože, žarišno bljedilo jezika) ili bubrega (npr. hematurija, proteinurija, zatajenje bubrega).

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja ponajprije klinički, uz visoku dozu sumnjičavosti ako ronilac izgubi svijest tijekom ili neposredno nakon izranjanja. Potvrđivanje dijagnoze je teško jer se zrak iz zahvaćene arterije može resorbirati prije izvođenja pretrage. Međutim, slikovne pretrage kojima se može poduprijeti dijagnoza su ehokardiografija (kojom se pokazuje zrak u kljetkama), ventilacijsko–perfuzijska pretraga (koja pokazuje rezultate sukladne plućnoj emboliji), CT angiografija (koja pokazuje zrak u plućnim venama) i CT glave (koji pokazuje intraparenhimni plin i difuzni edem). Ponekad je tome slična dekompresijska bolest (za usporedbu osobina, vidi TBL. 323–1).

TABLICA 323-1

USPOREDBA ZRAČNE EMBOLIJE I DEKOMPRESIJSKE BOLESTI

OSOBITOST

ZRAČNA EMBOLIJA

DEKOMPRESIJSKA BOLEST

Simptomi i znakovi

Česti: Nesvjestica, nerijetko uz konvulzije (svakog onesviještenog ronioca treba smatrati žrtvom zraène embolije pa ga treba hitno podvrgnuti dekompresiji)

Rjeđi: Blaži moždani simptomi, medijastinalni ili potkožni emfizem i pneumotoraks

Vrlo različiti—savijanje (bolovi, najčešće blizu zglobova), neurološki simptomi gotovo svih vrsta i težine te gušenje (respiratorni distres nakon kojeg slijedi cirkulacijski kolaps—izrazito hitno stanje), koji se javljaju pojedinačno ili s drugim simptomima

Početak

Iznenadni početak za vrijeme izrona ili ubrzo nakon izranjanja

Postupni ili nagli početak nakon izranjanja ili do 24 h nakon ronjenja* na >10 m) ili nakon hiperbaričnog izlaganja tlaku od >2 atm.

Neposredni uzrok

Obično: Zadržavanje daha ili opstrukcija dišnih putova prilikom izrona, čak i iz dubine od nekoliko metara, ili prebrza dekompresija

Obično: Ronjenje ili hiperbarično izlaganje bez zastajkivanja za dekompresiju ili bez odgovarajućeg trajanja zastajkivanja (nepoštivanje sigurnosnih pravila)

Ponekad: Ronjenje ili hiperbarično izlaganje uz zastajkivanje za dekompresiju koje je odgovarajućeg trajanja; izlaganje niskom tlaku (npr. gubitak tlaka u kabini zrakoplova na visinama)

Mehanizam nastanka

Obično: Prenapuhnutost pluća koja dovodi do ulaska slobodnog zraka u plućne krvne žile, nakon čega dolazi do embolizacije moždanih krvnih žila

Ponekad: Opstrukcija plućne, srčane ili sistemske cirkulacije slobodnim zrakom iz bilo kojeg izvora

Stvaranje mjehurića od viška otopljenog plina u krvi ili tkivu kad se vanjski tlak snizi

Hitno liječenje

Osnovni hitni postupci (npr. održavanje prohodnosti dišnih putova, hemostaza, kardiopulmonalna reanimacija)

Hitno prebacivanje u najbližu barokomoru

Vodoravan položaj

Primjena 100%–tnog O2 preko maske

Ako je bolesnik pri svijesti, tekućinu treba dati peroralno, inače intravenski

Isto

atm = atmosfera

*Često se radi o uzastopnim uronima.

Liječenje

Ronioca, za kojeg se misli da ima zračnu emboliju treba hitno podvrći rekompresiji (vidi str. 2626). Prijevoz u hiperbaričnu komoru ima prednost pred manje važnim postupcima. Ako se time znakovito štedi vrijeme, prijevoz zrakoplovom može biti opravdan, no izlaganje smanjenom tlaku na visinama se mora svesti na najmanju moguću mjeru.

Prije prijevoza, 100%–tni O2 u visokom protoku pojačava odstranjenje N2 povećanjem tlačnog gradijenta N2 između pluća i cirkulacije, ubrzavajući na taj način resorpciju embolizirajućih mjehurića. Bolesnici trebaju ostati u ležećem položaju. Po potrebi se primjenjuje mehanička ventilacija, vazopresori i nadoknađuje tekućina. Više se ne preporučuje postavljanje bolesnika na lijevi bok (Durantov položaj) niti u Trendelenburgov položaj.