Rekompresijsko liječenje

Rekompresijsko liječenje predstavlja primjenu 100%–tnog O2 tijekom nekoliko sati, u hermetički zatvorenom prostoru u kojem vlada tlak >1 atm., koji se postupno smanjuje do atmosferskog tlaka. U ronilaca se ovakvo liječenje primjenjuje ponajprije kod dekompresijske bolesti i arterijske zračne embolije. Što se liječenje započne brže, ishod je za bolesnika bolji. Kod neliječenog pneumotoraksa treba postaviti torakalni dren prije ili za vrijeme rekompresije.

Cilj rekompresijskog liječenja je povećati (ubrzati) topljivosti O2 i njegovu dopremu, povećati (ubrzati) odstranjenje N2, smanjiti veličinu mjehurića plina i, u rijetkim slučajevima trovanja ugljikovim monoksidom zbog ronjenja, smanjiti poluživot karboksihemoglobina i smanjiti ishemiju. Hiperbarična oksigenoterapija se također provodi kod nekih općih internističkih bolesti nevezanih za ronjenje (vidi TBL. 323–2).

S obzirom na to da se rekompresija relativno dobro podnosi, treba ju započeti ako postoji bilo kakva vjerojatnost da će pridonijeti oporavku; rekompresija može pomoći čak i ako je započeta do 48 h nakon izranjanja.

TABLICA 323-2

HIPERBARIČNA OKSIGENOTERAPIJA*

DOKAZI KOJI PODUPIRU PRIMJENU

POREMEĆAJI

Dobri

Arterijska zračna embolija

Trovanje ugljikovim monoksidom (teško)

Infekcije klostridijima

Dekompresijska bolest

Osteoradionekroza

Kožni presadci koji loše zacjeljuju

Neki

Anemija (teška) kod hemoragičnog šoka

Opekline

Intrakranijalni apsces s aktinomikozom

Nekrotizirajući fasciitis

Oštećenje mekog tkiva uzrokovano zračenjem

Tvrdokorni osteomijelitis

Traumatsko oštećenje (nagnječenje) i sindrom tjelesnog odjeljka

Cijeljenje rana na ishemičnim ekstremitetima

Malobrojni ili ne postoje

Demencija Multipla skleroza

*Hiperbarična oksigenoterapija (HBO) je temelj liječenja dekompresijskog oštećenja vezanog za ronjenje i arterijske zračne embolije. Iskušano je i kod mnogih drugih stanja, uključujući i internističke bolesti, no njegova je učinkovitost bolje dokazana kod nekih bolesti nego kod drugih. Relativne kontraindikacije su kronične bolesti pluća, bolesti sinusa, epilepsija (konvulzije) i klaustrofobija. Trudnoća nije kontraindikacija. Gdje se nalaze hiperbarične komore može se saznati od Divers Alert Network (919–684–8111; www.diversalertnetwork.org).

Rekompresijske komore mogu biti s više mjesta, za jednog ili više bolesnika na pomičnom krevetu i zdravstvenog radnika, ili s prostorom samo za jednog bolesnika. Premda su one sa samo jednim mjestom jeftinije, tijekom rekompresije se ne može do bolesnika; njihova uporaba kod teško bolesnih osoba može biti opasna.

Podaci o mjestu gdje se nalazi najbliža rekompresijska komora, najbržim načinima kako do nje doći i najpouzdanijem izvoru podataka za savjetovanje preko telefona trebaju biti poznati većini ronilaca, zdravstvenom osoblju te spasilačkom osoblju i policiji u popularnim ronilačkim središtima. Ti podaci su dostupni kod Divers Alert Network (919–684–8111; www.diversalertnetwork.org) 24 h/dan; kao i kod Undersea and Hyperbaric Medical Society (www.uhms.org) (u SAD–u, op. prev.)

TABLICA 323-3

SPECIFIČNE MEDICINSKE KONTRAINDIKACIJE ZA RONJENJE

KONTRAINDIKACIJA

SPECIFIČNI PRIMJERI ILI NEŽELJNI UČINCI

Bolest pluća

Aktivna astma, KOPB, cistična fibroza, bronhiektazije, bolest plućnog intersticijska, spontani pneumotoraks u anamnezi

Kardiovaskularne bolesti

Značaj ne ventrikulske aritmije u anamnezi, intrakardijalni šant, zatajenje srca, značajna koronarna bolest

Psihološki poremećaj

Panika ili fobija

Anatomska anomalija

Nereponirana preponska kila

Neurološki poremećaj

Epilepsija (konvulzije), sinkopa

Neravnoteža plinova između tjelesnih odjeljaka

Ciste pluća, perforacija bubnjića, infekcija gornjih dišnih putova, alergijski rinitis

Trudnoća

Povećanje učestalosti prirođenih malformacija i fetalne smrtnosti

Navika gutanja zraka

Prenapuhnutost crijeva prilikom izrona uslijed gutanja stlačenog zraka u dubini

Loše podnošenje tjelesnog napora

Teški gastroezofagealni refluks

Pogoršava se zbog gubitka učinka gravitacije na abdomen pod vodom

Djeca <10 god.

Rekompresijski protokoli: O tlaku i trajanju liječenja (“urona”) obično odlučuje specijalist hiperbarične medicine na mjestu gdje se nalazi rekompresijska komora. Liječenje se poduzima 1× ili 2×/dan po 45–300 min, sve dok se simptomi ne povuku; zbog smanjenja opasnosti od toksičnosti O2, dodaju se prekidi s disanjem zraka u trajanju od 5–10 min. Tlak u komori se obično održava između 2,5 i 3 atm., no u bolesnika s neurološkim simptomima opasnim po život zbog zračne embolije, može se započeti s povišenjem od 6 atm., kako bi se što prije rastvorili mjehurići plina u mozgu.

Premda se rekompresijsko liječenje obično provodi sa 100%–tnim O2 ili komprimiranim zrakom, ako je ronilac koristio neuobičajene mješavine plinova ili ako je ronjenje trajalo jako dugo, može biti indicirana primjena posebnih mješavina plinova (npr. helij/O2 ili N2/O 2u neatmosferskim omjerima). Tablice sa specifičnim protokolima za liječenje se nalaze u US Navy Diving Manual (vidi www.diverlink.com/library/usn).

Bolesnike s ostatnim neurološkim oštećenjima treba ponavljano, povremeno podvrgnuti hiperbaričnom liječenju a može im biti potrebno i nekoliko dana da dosegnu vršno poboljšanje.

Komplikacije i kontraindikacije: Rekompresijsko liječenje može uzrokovati tegobe slične onima kod barotraume (vidi str. 2620), uključujući reverzibilnu kratkovidnost te barotraumu ušiju i sinusa. Rijetko može doći do plućne barotraume, plućne toksičnosti O2, hipoglikemije ili konvulzija. U najvećoj opasnosti u vezi s barotraumom ili moždanom toksičnošću O2 su bolesnici koji u anamnezi imaju epilepsiju (konvulzije), pneumotoraks ili operaciju prsnog koša. Sedativi i opijati mogu prikriti simptome i izazvati respiratornu insuficijenciju; njihovu primjenu treba izbjegavati ili ih treba davati u najmanjim učinkovitim dozama.

Relativne kontraindikacije obuhvaćaju opstruktivne bolesti pluća, infekcije gornjih dišnih putova i sinusa, nedavnu operaciju ili ozljedu uha, vrućicu i klaustrofobiju.