Zdravstvena skrb u adolescenciji

Adolescencija je razdoblje od otprilike 10. god. do kasnih tinejdžerskih ili ranih 20–tih godina tijekom kojega djeca prolaze kroz upadljive tjelesne, intelektualne i emocionalne promjene. Praćenje djece kroz ovo razdoblje predstavlja izazov kako za roditelje, tako i za liječnike. Na sreću, većina je adolescenata dobrog tjelesnog zdravlja, no psihosocijalne poteškoće su učestale, jer se čak i normalni pojedinci bore s pitanjima osobnosti, samostalnosti, spolnosti i međusobnih veza. U većine adolescenata postoji trajna zaokupljenost pitanjem “Tko sam, kamo idem i kakav je moj odnos sa svim ljudima u mome životu?”. Mnogi oblici nezdravog ponašanja koji započinju tijekom adolescencije (npr. pušenje, zloporaba droga, nasilničko ponašanje) kasnije tijekom života u konačnici dovode do razvoja bolesti.

Tjelesni rast

U adolescenciji svi organski sustavi tijela kao cjeline podliježu znakovitom rastu; najočitijim promjenama podliježu dojke u djevojaka a spolni organi te tjelesna dlakavost u oba spola. Čak i kad se te promjene odvijaju normalno, potrebno je prilično emocionalno prilagođivanje. Ako navedene promjene ne započinju u očekivano i uobičajeno vrijeme, osobito u dječaka čiji tjelesni razvoj nastupa nešto kasnije ili u djevojčica do čijeg razvoja dolazi prerano, postoji vjerojatnost dodatnog emocionalnog stresa. U većine dječaka koji rastu sporo, radi se o konstitucionalnoj pojavi, koja se u konačnici nadoknadi. Kako bi se isključilo patološke uzroke i umirilo osobu potrebno je promjenu obraditi.

Svim bi adolescentima trebalo dati naputke glede prehrane, tjelesne kondicije i načina života, uz poseban naglasak na ulogu aktivnosti poput sporta, umjetnosti, društvenih aktivnosti i korisnosti društvu u životu pojedinca. Relativne potrebe za bjelančevinama i energijom (g ili kcal/kg tjelesne težine) se od kraja djetinjstva prema adolescenciji progresivno smanjuju (vidi TBL.1–4 na str. 6), premda se apsolutne potrebe povećavaju. U kasnoj adolescenciji potreba za bjelančevinama iznosi 0,9 g/kg/dan; prosječna relativna potreba za energijom iznosi 40 kcal/kg.

Spolnost

Osim prilagođivanja na tjelesne promjene, adolescent se mora osjećati opušteno u muškoj ili ženskoj ulozi, te mora odgoditi spolne nagone, koji mogu biti vrlo jaki i ponekad zastrašujući. Moraju se definirati odnosi s vlastitim, kao i sa suprotnim spolom; neki se adolescenti bore s pitanjem spolnog identiteta. Rijetke su sastavnice ljudskih iskustava koje sadrže tjelesne, intelektualne i emocionalne aspekte u tolikoj mjeri kao spolnost. Iznimno je važno pomoći adolescentima da stave spolnost u zdrave okvire, uključujući tu i pitanja morala i osnivanja obitelji.

Intelektualni razvoj

Susretanjem sa složenijim školskim zadacima adolescent započinje otkrivati područja jačine i slabosti. Sve je veće opterećenje donošenjem odluka o budućem zvanju, a većina adolescenata nema jasno zacrtan cilj, premda se postupno razvijaju područja zanimanja i nadarenosti. Roditelji i liječnici moraju biti svjesni adolescentovih sposobnosti, pomoći mladoj osobi da oblikuje realna očekivanja, i biti spremni otkriti prepreke u učenju koje je potrebno savladati, poput poteškoća u učenju, poremećaja pažnje i neodgovarajućeg okoliša pri učenju.

Emocionalni razvoj

Emocionalni aspekt odrastanja je najzahtjevniji, često stavljajući na kušnju strpljenje roditelja, učitelja i liječnika. Emocionalna nestabilnost je vrlo česta, kao i frustriranost koja nastaje iz pokušaja sazrijevanja u tako brojnim smjerovima. Glavno područje sukoba nastaje zbog želje adolescenta za većom slobodom, što se sukobljava sa snažnim zaštitničkim instinktima roditelja. Čak i u stabilnim obiteljima komunikacija može biti otežana, a još se više pogoršava kad se radi o razdvojenim obiteljima ili kad roditelji imaju vlastitih emocionalnih problema. Liječnici mogu biti od velike pomoći, nudeći adolescentima i roditeljima razumnu, praktičnu i potpornu pomoć prilikom olakšavanja komunikacije unutar obitelji.

Tjelesni problemi

Premda su adolescenti podložni istim bolestima koje pogađaju mlađu djecu, u osnovi se radi o zdravoj skupini. Adolescenti trebaju nastaviti s cijepljenjima prema preporučenom postupniku (vidi SL. 266–3 na str. 2235). Akne su izrazito česte i treba im obratiti pažnju zbog utjecaja na samopoštovanje. U adolescenciji su traume vrlo česte, najčešće ozljede uslijed sporta i prometnih nezgoda. Nasilno ponašanje, ponekad uz primjenu oružja predstavlja svakodnevnu opasnost u određenim skupinama adolescenata.

Jedan od najčešćih razloga dolazaka u bolnicu je pretilost. U većini slučajeva je pretilost ishod uzimanja više hrane nego što je potrebno, često udruženo s načinom života bez kretanja. Genski utjecaji su česti, a danas su otkriveni i za njih odgovorni geni (vidi i Pogl. 6 na str. 56). Određivanje indeksa tjelesne mase (engl. body mass index = BMI) predstavlja važan dio tjelesnog pregleda. Primarni endokrinološki (npr. hiperadrenokorticizam, hipotireoza) ili metabolički uzroci su rijetki. Hipotireozu kao uzrok treba isključiti, a na nju treba posumnjati ako se tjelesni rast znakovito uspori. Ukoliko je dijete nisko i ima hipertenziju treba razmotriti Cushingov sindrom. U adolescenata se, uslijed pretilosti, s povećanom frekvencijom pojavljuje diabetes mellitus tipa 2. Unatoč brojnim pristupima pri liječenju, pretilost je jedan od najtežih i najobeshrabrujućih problema za liječenje, a stope dugoročnih uspjeha ostaju niske.

Infektivna mononukleoza je u adolescenata osobito prevalentna. Spolne bolesti postaju važan problem, a u djevojaka su česte infekcije mokraćnih putova. U adolescentica su česti neki endokrini poremećaji, osobito poremećaji štitnjače, kao i poremećaji menstruacije, a relativno je čest i manjak željeza. Također nije rijetka niti trudnoća, na koju valja misliti u adolescentica. Premda su rijetke, također se pojavljuju neoplastične bolesti poput leukemija, limfoma, raka kostiju i tumora mozga.

Psihosocijalni poremećaji

Kliničari moraju biti svjesni visoke učestalosti psihosocijalnih poremećaja do kojih dolazi u ovom uzburkanom životnom razdoblju. Česta je depresija pa za njom treba aktivno tragati (vidi str. 2502). Česta su samoubojstva i samoubilački pokušaji. U adolescenciji je česta anksioznost (vidi str. 2496), kao i bipolarni poremećaji te poteškoće prilikom savladavanja ljutnje. Adolescencija je također razdoblje tijekom kojega neki ljudi, u kojih će se nastaviti razvijati neki oblik psihičkog poremećaja, imaju prvi napad psihoze. Česti su poremećaji prehrane, osobito u djevojaka (vidi str. 1701). Neke bolesnice poduzimaju nevjerojatne poteze kako bi sakrile anoreksiju ili bulimiju.

Kliničari, koji moraju blisko surađivati sa školskim osobljem i roditeljima, mogu riješiti probleme u školi, osobito kad su povezani s poteškoćama u učenju ili poremećajima pažnje. Od velike pomoći učenicima s poteškoćama mogu biti promjena okoliša i, ponekad, liječenje lijekovima.

Trajni problem je zloporaba droga, što je psihosocijalni problem s jakom psihološkom sastavnicom. Uživanje cigareta i alkohola je izrazito često, nakon čega slijedi uživanje marihuane te dugi popis drugih tvari dostupnih svim društvenim slojevima.

Kliničar koji je razvio otvoreni, povjerenjem ispunjeni odnos s adolescentom često može otkriti ove poteškoće, pružiti podršku i dati praktične savjete te nagovoriti adolescenta da, ako je to potrebno, potraži još stručniju pomoć.