Energetske terapije

(Vidi i Pogl. 330 na str. 2719.)

Odluka o dodacima prehrani (The Dietary Supplement Health Education Act = DSHEA) iz 1994. definira prehrambeni dodatak kao svaki proizvod (osim duhana)—u obliku pilule, kapsule, tablete ili tekućine— koji sadrži vitamin, mineral, biljku, amino kiselinu ili drugu poznatu prehrambenu tvar a koja je namijenjena za nadopunu normalne prehrane. Odlukom se zahtijeva da se proizvod naljepnicom nazove prehrambenim dodatkom i obavijesti korisnika kako tvrdnje o dodatku FDA nije provjerio; na naljepnici također, moraju biti navedena ime, količina i ukupna težina svakog sastojka, kao i biljke iz kojih su sastojci dobiveni (vidi DSHEA na adresi http://www.fda.gov/opacom/laws/dshea.html). Proizvođačima se dozvoljava iznošenje tvrdnji o sastavu i djelovanju proizvoda (npr. djeluje povoljno na zdravlje mokraćnih putova), ali ne smiju tvrditi ili navoditi na zaključak da je proizvod lijek ili da se može rabiti za liječenje bolesti (npr. infekcije mokraćnog sustava).

Prehrambeni dodaci se koriste najčešće od svih dodatnih i alternativnih metoda liječenja, ponajprije stoga što su široko dostupni i mogu se kupiti bez savjetovanja s profesionalnim zdravstvenim radnikom. Većina bolesnika koja rabi prehrambene dodatke smatra kako su oni općenito dobri za zdravlje, bezopasni, i učinkoviti za liječenje specifičnih stanja ili oboje jer su prirodnog porijekla (odnosno porijekla biljaka ili životinja) i zato što se neki od njih stoljećima rabe u tradicionalnoj medicini. Međutim, FDA zakonski propisuje prehrambene dodatke drugačije od lijekova. FDA regulira samo kontrolu kvalitete i proizvodnih procesa, ali ne osigurava standardizaciju aktivnih sastojaka. Ipak, postoje polagani pomaci u tom smjeru. FDA također ne zahtijeva proizvođače prehrambenih dodataka da osiguraju bezopasnost niti učinkovitost (premda dodaci moraju imati podatke o neškodljivosti u svojoj povijesti). Većina dodataka nije podrobno proučena. Za većinu njih, dokazi o neškodljivosti ili učinkovitosti potječu iz tradicionalne primjene, istraživanja in vitro, nekih prikaza slučajeva i istraživanja na životinjama. Međutim, danas je dokazano kako je nekolicina dodataka bezopasna (npr. riblje ulje, kondroitin/glukozamin, zupčasta palma, tj. Serenoa repens) i korisna nadopuna uobičajenim lijekovima. Dokazi u vezi neškodljivosti i učinkovitosti prehrambenih dodataka se brzo povećavaju jer se dovršava sve više kliničkih istraživanja. Podaci o takvim istraživanjima su dostupni na web stranici National Institutes of Health's National Center for Complementary and Alternative Medicine (NCCAM) (www.nccam. nih.gov/clinicaltrials/).

Nedostatak regulative i državnog nadzora također znači da prehrambeni dodaci nisu nadzirani u dovoljnoj mjeri kako bi se osiguralo da oni sadrže sastojke ili onu količinu aktivne sastavnice kako tvrdi proizvođač. Dodatak može imati nenavedene sastojke, koji mogu biti beskorisni ili štetni, ili može sadržavati različite količine aktivnih sastavnica, osobito kad se čitave biljke usitnjavaju ili se od njih proizvode ekstrakti. Korisnici se nalaze u situaciji da dobiju manje, više, ili, u nekim slučajevima i ništa od aktivne sastavnice, ukoliko je ona uopće i poznata. Većina biljnih proizvoda je mješavina nekolicine tvari, a koja je sastavnica najaktivnija nije uvijek poznato. Neki dodaci su bili standardizirani i mogu na naljepnici imati oznaku standardizacije.

Dodatnu zabrinutost izaziva primjena prehrambenih dodataka u zamjenu za uobičajene lijekove, stabilnost jednom proizvedenih dodataka (osobito biljnih pripravaka), toksičnost u djece i starijih te međudjelovanja između dodataka i lijekova. Većina podataka o ovim problemima dolazi od sporadičnih pojedinačnih prijava međudjelovanja (vidi TBL. 331–1) i nekih referenci.

Usprkos zabrinutosti, mnogi bolesnici jako vjeruju u korisnost prehrambenih dodataka i nastavljaju ih uzimati uz znanje liječnika ili bez njega. Bolesnici mogu ne razmišljati o tome da liječniku treba spomenuti uzimanje prehrambenog dodatka ili to mogu namjerno prikriti. Zbog toga se prilikom ambulantnog uzimanja anamneze treba povremeno postaviti ciljana pitanja o prošlom i novom korištenju dopunskih i alternativnih metoda liječenja, pa i prehrambenih dodataka. Mnogi liječnici uključuju primjenu prehrambenih dodataka u svoju praksu; njihovi razlozi obuhvaćaju dokazane korisne učinke dodatka, želju da se osiguraju kako će bolesnici koji bi ionako uzimali dodatak, to činiti bez opasnosti i mišljenje liječnika da je dodatak neškodljiv i bezopasan. Malo je podataka kojima se bolesnici mogu uvjeriti u neškodljivost dodatka. Ipak, neki stručnjaci smatraju kako je sveukupni broj tegoba uslijed uzimanja prehrambenih dodataka mali u usporedbi sa sveukupnim uzetim dozama, te da je proizvod, ako je pravilno proizveden, vjerojatno neškodljiv. Zbog toga, ti stručnjaci savjetuju kupovinu dodataka od poznatog dobavljača, a mnogi savjetuju kupovinu dodataka proizvedenih u Njemačkoj, jer su tamo zakonski regulirani poput lijekova te je nadzor zbog toga stroži nego u SAD–u.

Prehrambeni dodaci koji slijede su najpopularniji, učinkoviti su ili postoje neka pitanja glede njihove (ne)škodljivosti. Potpuniji podaci su dostupni putem NCCAM–ovog web sitea (www.nccam.nih.gov/).