Principi radioloških pretraga

CT uređaj se sastoji od rendgenske cijevi i detektora koji kruže oko pacijenta da bi se postigle mnogostruke točke slika na specifičnoj dubini (tomogrami), koje su digitalizirane i pretvorene u slike poprečnih presjeka. CT daje 2– i 3–dimenzionalnu informaciju koja se ne može postići rendgenskom snimkom i ima znatno bolju kontrastnu rezoluciju. Rezultat toga je da je CT postao standard za slikovni prikaz većine intrakranijalnih struktura, glave, vrata, intratorakalnih i intraabdominalnih struktura.

Prvi CT uređaji su koristili jedan sloj detektora rendgenskih zraka pri čemu se pacijent kretao kroz uređaj dinamički, sa pauzama nakon svakog presjeka. Danas se je ta metoda uglavnom zamijenila spiralnim CT uređajima: pacijent se kontinuirano kreće kroz uređaj koji kontinuirano rotira i pravi slike. Spiralni CT znatno skraćuje vrijeme oslikavanja kao i debljinu sloja. Upotrebom višeslojnih spiralnih skenera (4 do 64 sloja detektora × zraka) dodatno se skraćuje vrijeme pretrage uz debljinu sloja <1 mm.

Sa tolikom količinom podataka slike mogu biti rekonstruirane u svim ravninama (kao na MR) i mogu se koristiti za 3–dimenzionalne rekonstrukcije uz očuvanje dijagnostičke rezolucije. Klinička primjena uključuje CT angiografiju (npr. evaluacija plućne embolije) i prikaz srca (npr. koronarna angiografija, evaluacija kalcifikacija u koronarnim arterijama). Drugi tip brzog CT–a, sa elektronskim snopom, također se može koristiti u evaluaciji kalcifikata koronarnih arterija.

CT slike mogu biti sa ili bez upotrebe kontrasta. Nekontrastni CT može otkriti akutno krvarenje (koje se prikaže kao bijelo) kao i prijelome kostiju. Kontrastni CT koristi intravenski ili peroralni kontrast, ili oba. Intravenski kontrast, sličan onome koji se koristi u klasičnoj radiografiji, služi za prikaz tumora, upale i ozljede mekih tkiva kao i za prikaz vaskularnog sistema kao što je u slučajevima gdje postoji sumnja na plućnu emboliju, aneurizmu ili disekciju aorte. Izlučivanje kontrasta preko bubrega omogućuje evaluaciju mokraćno–spolnog sustava. Reakcije na kontraste i njihovo liječenje opisano je na str. 2718.

Oralni kontrast služi za prikaz abdomena; pomaže razlikovati crijeva od okolnih struktura. Standardni oralni kontrast se temelji na bariju, ali u slučajevima sumnje na perforaciju crijeva (npr. trauma) koristi se jodni kontrast; u slučajevima visokog rizika od aspiracije trebalo bi rabiti kontrast niske osmolalnosti.

Prilikom upotrebe CT–a važno je razmotriti izlaganje zračenju. Doza zračenja za standardni CT abdomena je 200 do 300 puta veća od doze standardne rendgenske snimke pluća. CT je danas uzrok velikog dijela umjetne izloženosti zračenju u općoj populaciji i čini >2/3 od ukupne izloženosti medicinskom zračenju. Toliki stupanj izloženosti nije zanemariv i smatra se da je životni radijacijski rizik za djecu nakon CT–a veći nego za odrasle. Stoga se za svakog pacijenta treba pažljivo odvagati korist od CT– a u odnosu na rizik.