Rehabilitacija

Cilj rehabilitacije je da olakša oporavak od gubitka funkcije. Gubitak može biti uzrokovan prijelomom, amputacijom, moždanim udarom ili drugim neurološkim poremećajem, artritisom, srčanim poremećajem ili dugotrajnim gubitkom kondicije (npr. nakon nekih bolesti i operacija). Rehabilitacija može obuhvaćati fizikalnu, radnu i govornu terapiju, psihološko savjetovanje i usluge socijalnih službi. Kod nekih bolesnika cilj je potpuni oporavak s uspostavom potpune, neograničene funkcije; kod drugih se radi o oporavku sposobnosti izvođenja što više aktivnosti iz svakodnevnog života (ASŽ). Rezultati rehabilitacije ovise o prirodi oštećenja i bolesnikovoj motivaciji. U starijih bolesnika i u bolesnika koji nemaju mišićne snage ili motivacije napredak može biti spor.

Rehabilitacija može započeti u bolnici namijenjenoj liječenju akutnih bolesti, no takve bolnice rijetko imaju razrađene programe intenzivne rehabilitacije. Najsveobuhvatniju i najintenzivniju njegu pružaju rehabilitacijske bolnice; smještaj u njih treba razmotriti kad u bolesnika postoji dobar potencijal za oporavak i kad on može sudjelovati u agresivnom liječenju (koji obično traje 3 h/dan). Mnoge ustanove za njegu imaju manje intenzivne programe (obično 1–3 h/dan, do 5 dana/tj.) te stoga bolje odgovaraju bolesnicima čija je sposob nost podnošenja terapije manja (npr. bolesnicima krhke građe ili starijim bolesnicima). U ambulantnom okružju ili kod kuće se može ponuditi manje raznoliki i rjeđi raspored rehabilitacij skih programa, što mnogim bolesnici ma odgovara. Međutim, i ambulatna rehabilitiacija može biti intenzivna (nekoliko sati/dan i do 5 dana/tj.)

Kako bi započeo s formalnim rehabilitacijskim liječenjem, liječnik mora napisati uputnicu fizijatru, terapeutu ili rehabilitacijskom centru. U uputnici treba biti navedena dijagnoza i cilj liječenja. Dijagnoza mora biti specifična (npr. nakon lijevostranog moždanog udara, ostatni desnostrani deficit gornjih i donjih ekstremiteta) ili funkcionalna (npr. opća tjelesna slabost uslijed mirovanja u krevetu). Ciljevi trebaju biti što specifičniji (npr. vježbanje korištenja proteze ekstremiteta, jačanje opće mišićne snage i sveukupne izdržljivosti). Premda se neodređene upute (npr. “fizikalna terapija za procjenu i liječenje”) često prihvaćaju, one nisu baš dobre. Liječnici neupućeni u pisanje uputnice za rehabilitaciju mogu se savjetovati s terapeutom, fizijatrom ili ortopedskim kirurgom.

Najbolji je interdisciplinarni pristup, jer invalidnost može izazvati različite probleme (npr. depresiju, gubitak motivacije za povrat izgubljene funkcije, novčane poteškoće). Stoga bolesnicima može biti potrebna psihološka pomoć i pomoć socijalnih radnika. Pomoć također mogu trebati i članovi obitelji koji se moraju naučiti prilagoditi bolesnikovoj invalidnosti i naučiti kako mu pomoći.

Početnom obradom postavljaju se ciljevi obnavljanja funkcije potrebne za izvođenje aktivnosti iz svakodnevnog života, u koje spada briga o sebi samome (npr. češljanje, kupanje, oblačenje, hranjenje, obavljanje nužde), kuhanje, čišćenje, obavljanje kupovine, uzimanje lijekova, obavljanje novčanih poslova, uporaba telefona i putovanja. Liječnik koji bolesnika upućuje, i rehabilitacijski tim određuju koje se aktivnosti mogu postići a koje su od osnovne važnosti za bolesnikovu neovisnost. Kad se jednom sposobnost obavljanja aktivnosti iz svakodnevnog života dovede do vrhunca, dodaju se ciljevi kojima se popravlja kvaliteta života.

TABLICA 336-1

NORMALNE VRIJEDNOSTI ZA OPSEG POKRETA ZGLOBOVA*

ZGLOB

POKRET

OPSEG (°)

Kuk

Fleksija

0–125

Ekstenzija

115–0

Hiperekstenzija†

0–15

Abdukcija

0–45

Addukcija

45–0

Lateralna rotacija

0–45

Medijalna rotacija

0–45

Koljeno

Fleksija

0–130

Ekstenzija

120–0

Skočni zglob

Plantarna fleksija

0–50

Dorzifleksija

0–20

Stopalo

Inverzija

0–35

Everzija

0–25

Metatarzofalangelani zglobovi

Fleksija

0–30

Ekstenzija

0–80

Interfalangealni zglobovi vi nožnih prstiju

Fleksija

0–50

Ekstenzija

50–0

Rame

Fleksija do 90°

0–90

Ekstenzija

0–50

Abdukcija do 90°

0–90

Addukcija

90–0

Lateralna rotacija

0–90

Medijalna rotacija

0–90

Lakat

Fleksija

0–160

Ekstenzija

145–0

Pronacija

0–90

Supinacija

0–90

Zglavak

Fleksija

0–90

Ekstenzija

0–70

Abdukcija

0–25

Addukcija

0–65

Metakarpofalangealni zglobovi

Addukcija

0–25

Addukcija

20–0

Fleksija

0–90

Ekstenzija

0–30

Interfalangealni proksimalni zglobovi prstiju šake

Fleksija

0–120

Ekstenzija

120–0

Interfalangealni distalni i zglobovi prstiju šake

Fleksija

0–80

Ekstenzija

80–0

Metakarpofalangealni 1. zglob palca stopala

Abdukcija

0–50

Addukcija

40–0

Fleksija

0–70

Ekstenzija

60–0

Interfalangealni 1. zglob palca stopala

Fleksija

0–90

Ekstenzija

90–0

*Opsezi pokreta vrijede za osobe svih dobnih skupina. Opsezi pokreta specifični za dob još nisu utvrđeni; međutim vrijednosti su u pravilu niže u potpuno funkcionalnih starijih, nego u mlađih ljudi.

†Ekstenzija preko središnje linije.

TABLICA 336-2

STUPNJEVI MIŠIĆNE SNAGE

STUPANJ

OPIS

5 ili N

Pun opseg pokreta protiv sile teže i puni otpor za bolesnikovu tjelesnu građu, dob i spol

N–

Blaga slabost

G+

Umjerena slabost

4 ili G

Pokret protiv sile teže i umjereni otpor barem 10 puta bez zamora

F+

Pokret protiv sile teže nekoliko puta ili blagi otpor u jednom pokušaju

3 ili F

Puni opseg protiv sile teže

F–

Pokret protiv sile teže ili potpuni opseg pokreta u jednom pokušaju

P+

Puni opseg pokreta uz poništenu silu težu ali određeni otpor

2 ili P

Puni opseg pokreta uz poništenu silu težu

P–

Nepotpuni opseg pokreta uz poništenu silu težu

1 ili T

Dokaz kontrakcije (vidljive ili opipljive) ali bez pokreta zgloba

0

Nema opipljive niti vidljive kontrakcije bez pokreta zgloba

N = normalan; G = dobar; F = umjeren; P = slab; T = u tragovima.

Bolesnici se oporavljaju različitom brzinom. Neka liječenja traju samo nekoliko tjedana; druga traju dulje. Nekim bolesnicima koji su završili početno, potrebno je i dodatno liječenje.