Sindromi nejasne etiologije

Mnogi pacijenti trpe stanja za koja nije utvrđen specifičan uzrok. Neki liječnici drže da su u pitanju psihološki razlozi, no većina bolesnika i drugih liječnika odbacuje takve pretpostavke. Stanoviti podaci, često nekonzistentni, nepotpuni i proturječni, ukazuju na fizički uzrok, iako je točna priroda i dalje nedokučiva. Nesigurna je i uzročna ili doprinosna uloga psihopatologije.

Neki pacijenti imaju razbacane, prividno nepovezane simptome, koje se ne može sažeti u neki prepoznatljivi sindrom. Boljim definiranjem poboljšalo bi se prepoznavanje tih stanja; neophodna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnila njihova etiologija i klinički značaj, kako bi se razvile primjerene dijagnostičke metode i kako bi se odredilo optimalno liječenje.

Ordinarius svakako treba uzeti dobru anamnezu, u koju spada i izlaganje potencijalno štetnim tvarima, a potom isključiti specifične, potencijalno kurabilne uzroke. Većinom nema preporuka o svrsishodnim pretragama, no neprimjerenu ili neindiciranu obradu valja izbjegavati. Ako se ne utvrdi kurabilan uzrok, predlaže se praćenje uz simptomatsku terapiju i ljudsko razumijevanje. Treba biti svjestan činjenice da se mnogi od ovih pacijenata u potrazi za olakšanjem obraćaju praktičarima alternativne i komplementarne medicine.