Neurogeni mokraćni mjehur

Neurogeni mokraćni mjehur je gubitak normalnog rada mokraćnog mjehura uslijed oštećenja dijela središnjeg živčanog sustava.

Neurogeni mjehur može nastati uslijed bolesti, ozljede ili prirođene nakaznosti mozga, kralješnične moždine ili živaca koji vode u mjehur, njegov otvor (dio kojim se otvara u mokraćnu cijev) ili oboje. Neurogeni mjehur može biti premalo aktivan, kada se nije u stanju stegnuti (nekontraktilan) i potpuno isprazniti, ili može biti pretjerano aktivan (spastičan), prazneći se nekontroliranim živčanim refleksima.

Uzroci

Premalo aktivan mjehur obično nastaje zbog prekida lokalnih živaca koji opskrbljuju mjehur. Najčešći uzrok u djece je prirođeni poremećaj poput spine bifide (rascjepa koštanog dijela kralješnice, obično u donjem dijelu, odnosno području križa, op. prev.) ili mijelomeningocele (stanja kod kojeg rascjep kralješnice prati još i vrećasto izbočenje kralješnične moždine).

Pretjerano aktivan mjehur obično nastaje kada kralješnična moždina i mozak nemaju normalnu kontrolu nad radom mjehura. Česti je uzrok ozljeda ili poremećaj poput multiple skleroze, koji pogađaju kralješničnu moždinu, a koji mogu također dovesti do uzetosti nogu (paraplagije) ili i ruku i nogu (kvadriplegije). Takvo oštećenje često uzrokuje mlohavost mjehura danima, tjednima ili mjesecima (razdoblje šoka). Kasnije je mjehur pretjerano aktivan i prazni se bez utjecaja volje.

Simptomi

Simptomi se razlikuju, ovisno o tome je li mjehur premalo ili previše aktivan.

Budući da se premalo aktivni mjehur obično ne ispražnjava, on se rasteže, sve dok ne postane jako velik. To povećavanje najčešće nije bolno jer se mjehur rasteže polako a ima slabu ili nikakvu živčanu opskrbu. U nekim slučajevima, mjehur ostaje povećan, no iz njega stalno istječu male količine mokraće (prepunjenje). U ljudi s premalo aktivnim mjehurom infekcije mokraćnog mjehura su česte, jer količina ostatne (rezidualne) mokraće stvara uvjete koji potiču razmnožavanje bakterija. Unutar mjehura mogu se stvoriti kamenci, osobito ukoliko osoba ima kroničnu infekciju mokraćnog mjehura uz koju joj treba trajni kateter. Simptomi infekcije mokraćnog mjehura mogu se razlikovati, ovisno o stupnju živčane opskrbe koja je još u funkciji.

Pretjerano aktivan mjehur može se puniti i prazniti bez kontrole te uz različito izražene znake upozorenja, jer se puni i prazni refleksno (bez utjecaja volje).

Uz premalo aktivni mjehur, pritisak i povratni tok mokraće iz mjehura uz mokraćovode, mogu oštetiti bubrege. Kod ljudi koji imaju ozljedu kralješnične moždine, stezanje mjehura i opuštanje izlaznog dijela mjehura ne mora biti usklađeno, tako da pritisak u mjehuru ostaje povećan i onemogućava bubrezima pražnjenje.

Dijagnoza

Liječnik često može otkriti povećani mokraćni mjehur pregledom donjeg dijela trbuha. Rendgenske slike uz primjenu kontrastnog sredstva uštrcanog u venu (intravenska urografija) ili putem katetera uvedenog u mokraćni mjehur (cistografija) i mokraćnu cijev (uretrografija) pružaju obilnije podatke. Rendgenske slike pokazuju veličinu mokraćovoda i mjehura, te možda i kamence i oštećenje bubrega, otkrivajući liječniku način na koji bubrezi rade. Pretraga ultrazvukom daje slične podatke. Cistoskopija je postupak kojim liječnik pregledava neposredno unutrašnjost mjehura kroz savitljivu cijev koju se uvodi, obično bezbolnim postupkom, kroz mokraćnu cijev.

Količina mokraće koja ostaje u mjehuru nakon mokrenja (ostatni ili rezidualni urin) može se mjeriti uvodeći kateter kroz mokraćnu cijev kako bi se mjehur ispraznio. Pritisak unutar mjehura i mokraćovoda može se mjeriti povezujući kateter s mjernom napravom (cistometrografija).

Liječenje

Kada neurološka ozljeda uzrokuje premalo aktivni mjehur, kroz mokraćnu se cijev može uvesti kateter kako bi se mjehur trajno ili povremeno praznio. Katater se uvodi što je prije moguće nakon ozljede kako bi se spriječilo oštećivanje mišića mjehura pretjeranim rastezanjem, kao i za sprječavanje mokraćne infekcije.

Trajno postavljanje katetera uzrokuje u žena manje tjelesne poteškoće nego u muškaraca. Umuškarca, kateter može uzrokovati upalu mokraćne cijevi i okolnog tkiva. Međutim, i u žena i u muškaraca, bolje je kateter uvoditi bolesniku povremeno―četiri do šest puta dnevno―te izvaditi nakon što se mjehur isprazni (povremena samokateterizacija).

Ljudima u kojih je pretjerano aktivan mjehur može se također uvesti kateter za ispražnjavanje mjehura, ukoliko stezanja mjehura sprječavaju da se u potpunosti isprazni. Kod kvadriplegičnih muškaraca, koji ne mogu sami sebi uvesti kateter, sfinkter (prstenasti mišić koji zatvara otvor) na izlazu mora se prerezati, kako bi se omogućilo pražnjenje te se može nositi vanjski sakupljač mokraće. Električnim impulsima može se stimulirati mokraćni mjehur, živci koji ga kontroliraju ili kralješnična moždina, kako bi se postiglo stezanje mjehura, no ovaj je postupak još u eksperimentalnoj fazi.

Terapija lijekovima može poboljšati pohranjivanje mokraće u mjehuru. Kontrola pretjerano aktivnog mjehura može se poboljšati lijekovima koji opuštaju mjehur, poput antikolinergičnih lijekova.

Međutim, ovi lijekovi obično uzrokuju nuspojave, poput suhoće usta i zatvora stolice, a poboljšanje pražnjenja mjehura u ljudi koji imaju neurogeni mjehur nije lako.

Ponekad se preporučuju kirurški postupci usmjeravanja mokraće prema vanjskom otvoru (stomi) učinjenom na stijenci trbuha ili povećavanje mokraćnog mjehura. Mokraća se iz bubrega može usmjeriti prema površini tijela odstranjenjem malog dijela tankog crijeva, povezivanjem mokraćovoda s tankim crijevom te povezivanjem tankog crijeva sa otvorom na površini tijela. Ovaj se postupak naziva ilealnom petljom.

Mokraćni se mjehur može povećati komadom crijeva postupkom zvanim povećavajuća cistoplastika a izvodi se i samokateterizacija. U djece se radi veza između mjehura i otvora na koži (vezikostoma) kao privremena mjera, sve dok dijete ne bude dovoljno veliko da se učini konačni kirurški zahvat.

Bez obzira na to usmjerava li se mokraća prema van ili se rabi kateterizacija, veliki se napori ulažu u smanjenje opasnosti od stvaranja mokraćnih kamenaca. Pomno se prati rad bubrega. Infekcija bubrega liječi se bez odgađanja. Preporučuje se pijenje barem osam čaša tekućine tijekom dana. Položaj uzete osobe često se mijenja, a druge se potiče da se što je moguće više kreću. Premda je potpuni oporavak u ljudi s neurogenim mjehurom neuobičajen, neki se ljudi uz pomoć liječenja prilično dobro oporavljaju.