Giht i pseudogiht

Giht i pseudogiht su nastali taloženjem kristala u zglobovima što uzrokuje upalu (artritis) i bol. Razlika između ove dvije bolesti je u taloženju različitih vrsta kristala.

Giht

Giht (ulozi) je poremećaj obilježen iznenadnim, povratnim napadajima vrlo bolnog artritisa uzrokovanog taloženjem kristala mononatrijeva urata, koji se nakuplja u zglobovima zbog nenormalno visokih vrijednosti mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija.)

Nakon nekoliko napadaja upala zgloba postaje kronična, a zglob se deformira. U 20% ljudi koji imaju giht javljaju se bubrežni kamenci.

Normalno je nešto mokraćne kiseline―nusproizvoda raspadanja stanica―prisutno u krvi jer u tijelu neprestano propadaju neke stanice i stvaraju se druge i jer uobičajena hrana sadrži preteče mokraćne kiseline. Kad bubrezi ne mogu izlučiti mokraćnu kiselinu njena se razina u krvi povećava. Velike količine mokraćne kiseline u krvi mogu se pojaviti u ljudi koji imaju nasljedne abnormalnosti enzima koji sudjeluju u metabolizmu mokraćne kiseline ili u bolestima, kao što su maligne bolesti krvi, u kojima se stanice brzo množe, ali i raspadaju. Neke bubrežne bolesti i određeni lijekovi mogu smanjiti sposobnost bubrega za izlučivanje mokraćne kiseline.

Simptomi

Napadaji gihta (akutni artritis uloga) javljaju se bez upozorenja. Mogu biti potaknuti manjim ozljedama, kirurškim zahvatima, pijenjem velike količine alkohola ili jedenjem velike količine hrane bogate bjelančevinama, slabošću, emocionalnim stresom ili bolešću. Tipično je da se jaka bol javlja iznenada u jednom ili više zglobova, obično noću; bol se pojačava i često je mučna. Zglob otiče, a koža iznad zgloba postaje crvena ili ljubičasta, napeta, sjajna i topla. Dodirivanje kože iznad zgloba može biti iznimno bolno.

Bolest najčešće pogađa zglob na bazi palca noge uzrokujući stanje zvano podagra (nožna kostobolja). Ali također su često zahvaćeni svod stopala, gležanj, koljeno, ručni zglob i lakat. Kristali nastaju u perifernim zglobovima jer su hladniji od zglobova u središnjem dijelu trupa, a urati se lakše talože pri nižim temperaturama. Kristali također nastaju u uhu i drugim relativno hladnijim tkivima. Suprotno ovome, giht je rijedak u kralješnici, natkoljenici ili ramenu.

Drugi simptomi akutnog artritisa uloga mogu biti vrućica, tresavica, opće loše osjećanje i ubrzan rad srca (tahikardija). Ulozi imaju ozbiljniji tijek u osoba koje razvijaju prve simptome bolesti prije 30. godine života. Giht obično pogađa muškarce srednjih godina i žene nakon menopauze.

Prvih nekoliko napadaja obično pogađa samo jedan zglob i traje nekoliko dana. Simptomi postupno nestaju, funkcija zgloba se vraća i nema simptoma bolesti do sljedećeg napadaja. Međutim, kako bolest napreduje neliječeni napadaji postaju duži, javljaju se češće i pogađaju nekoliko zglobova. Zahvaćeni zglobovi mogu se trajno oštetiti.

Mogu se razviti teški kronični ulozi koji dovode do deformiteta. Kristali urata se neprekidno talože u zglobovima i tetivama uzrokujući oštećenja koja postupno smanjuju pokretljivost zgloba. Tvrde izbočine kristala urata (tofi) se talože ispod kože oko zgloba. Tofi mogu nastati i u bubrezima i drugim organima, ispod kože uha i oko lakta. Ako se ne liječe tofi na šakama i stopalima mogu se otvoriti i izlučiti kristale bijele poput krede.

Dijagnoza

Giht se često dijagnosticira na osnovu tipičnih simptoma i pregleda zglobova. Visoka razina mokraćne kiseline u krvi potvrđuje dijagnozu, međutim razina je obično normalna u vrijeme akutnog napadaja. Dijagnozu potvrđuje nalaz igličastih kristala urata u uzorku zglobne tekućine. Uzorak se uzima usisavanjem (aspiracijom) iglom, a pregledava pod posebnim mikroskopom s polarizacijskim svjetlom.

Liječenje

Prvi je korak rješavanje boli svladavanjem upalne reakcije. Kolhicin je tradicionalni lijek. Obično se bolovi u zglobovima povlače nakon 12 do 24 sata terapije kolhicinom i nestaju unutar 48 do 72 sata. Kolhicin se daje oralno (na usta), ali u slučaju probavnih problema može se dati intravenski. Ovaj lijek često izaziva proljev a može uzrokovati i mnogo opasnije nuspojave, npr. oštećenje koštane srži.

Trenutno se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) kao što su ibuprofen i indometacin koriste češće od kolhicina i uspješno otklanjaju bol i otok zglobova. Ponekad se kortikosteroidi kao što je prednizon propisuju za istu svrhu. Ako je zahvaćen samo jedan ili dva zgloba moguće je ištrcati kortikosteroidnu kristalnu suspenziju u zglob kroz istu iglu kojom je izvađena tekućina iz zgloba. Ovo liječenje uspješno zaustavlja upalu uzrokovanu kristalima urata. Rijetko se dodatni analgetici kao što su kodein i meperidin koriste u kontroli boli. Upaljeni zglob se može imobilizirati kako bi se smanjila bol.

Drugi korak je sprječavanje novih napadaja. Pijenje velikih količina tekućine, izbjegavanje alkoholnih pića, jedenje hrane s malom količinom proteina može biti sasvim dovoljno. Mnogi su ljudi koji imaju giht preteški. Kad izgube na tjelesnoj težini razina mokraćne kiseline u krvi smanjuje se na normalu ili blizu normale.

Za neke ljude―osobito one kojima se ponavljaju teški napadaji―potrebno je započeti dugotrajnu terapiju kad simptomi akutnog napadaja nestanu, te je provoditi neprestano između napadaja. Male doze kolhicina uzimaju se jednom dnevno i mogu spriječiti napadaje ili ih barem prorijediti. Redovito uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova također može spriječiti neke napadaje. Ponekad su potrebni i kolhicin i nesteroidni protuupalni lijekovi. Međutim ova kombinacija ne može spriječiti ni izliječiti napredujuće oštećenje zglobova uzrokovano taloženjem kristala, a predstavlja određeni rizik za ljude koji imaju bolesti bubrega ili jetre.

Lijekovi kao što je probenecid ili sulfinpirazon snižavaju razinu mokraćne kiseline u krvi tako što povećavanju njeno izlučivanje urinom. Aspirin blokira učinak probenecida i sulfinpirazona pa se ne smiju uzimati istodobno. Ako su potrebni lijekovi za bol, umjesto aspirina mogu se koristiti paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi kao što je ibuprofen. Pijenje velike količine tekućine―najmanje 2 litre na dan―može smanjiti rizik oštećenja zglobova i bubrega kad izlučuju velike količine mokraćne kiseline.

Alopurinol je lijek koji sprječava stvaranje mokraćne kiseline u tijelu i osobito pomaže onim ljudima koji imaju visoku razinu mokraćne kiseline i bubrežne kamence ili druge bubrežne bolesti. Međutim, alopurinol može uznemiriti želudac, uzrokovati kožni osip, smanjiti broj bijelih krvnih stanica i oštetiti jetru.

Većina tofa na uhu, šakama ili stopalima postupno nestaje kako se smanjuje razina mokraćne kiseline u krvi, ali osobito velike tofe potrebno je odstraniti kirurški.

Ljudima koji imaju visoke vrijednosti mokraćne kiseline u krvi, ali nemaju simptome gihta ponekad se daju lijekovi kako bi se ta vrijednost snizila. Međutim, zbog mogućeg štetnog učinka lijekova njihovo uzimanje vjerojatno nije opravdano osim kad su vrijednosti mokraćne kiseline u urinu vrlo velike. U takvih ljudi liječenje alopurinolom može spriječiti pojavu bubrežnih kamenaca.

Pseudogiht

Pseudogiht (bolest taloženja kristala dihidrata kalcijeva pirofosfata) je poremećaj obilježen povremenim napadajima bolnog artritisa uzrokovanog taloženjem kristala kalcijeva pirofosfata.

Poremećaj se obično javlja u starijih ljudi, podjednako u muškaraca i žena. Konačno dovodi do degenracije zahvaćenih zglobova.

Uzroci i simptomi

Uzrok pseudogihta je nepoznat. Može se pojaviti u ljudi koji imaju druge bolesti kao što je nenormalno visoka razina kalcija u krvi uzrokovana visokom razinom paratiroidnog hormona (hiperparatireoza), nenormalno visoka razina željeza u tkivima (hemokromatoza) ili nenormalno niska vrijednost magnezija u krvi (hipomagnezijemija).

Simptomi su vrlo različiti. Neki ljudi imaju napadaje bolnog artritisa, obično u koljenu, ručnom zglobu ili drugom, relativno velikom zglobu. Drugi ljudi imaju podmuklu kroničnu bol i ukočenost zglobova ruku i nogu koju liječnik može smatrati reumatoidnim artritisom. Akutni napadaju su obično manje opasni nego oni kod gihta. Neki ljudi ne osjećaju bol između napadaja, a neki uopće ne osjećaju bol unatoč taloženju velikih nakupina kristala.

Dijagnoza i liječenje

Pseudogiht se često zamijeni s drugim bolestima zglobova, osobito gihtom. Dijagnoza se postavlja uzimanjem tekućine iz upaljenog zgloba. U zglobnoj tekućini se nađu kristali građeni od kalcijeva pirofosfata. Dijagnozu može poduprijeti i rendgenska snimka budući da kristali kalcijeva pirofosfata zaustavljaju rendgenske zrake bolje od kristala urata, pa se na rendgenskoj snimci vide kao bijele nakupine.

Obično liječenje može zaustaviti akutne napadaje i spriječiti nove, ali ne može spriječiti oštećenje zglobova. Vrlo se često koriste nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) kao ibuprofen u svladavanju boli i upale. Ponekad se može davati kolhicin i to intravenski za popuštanje boli i smanjenje upale tijekom napadaja, ili oralo (na usta) u malim dozama jednom dnevno za sprječavanje novih napadaja. Ponekad je potrebno isprazniti višak tekućine iz zgloba i uštrcati kortikosteroidnu kristalnu suspenziju kako bi se smanjila upala. Nema učinkovitog dugotrajnog liječenja kojim bi se uklonili kristali.