Poremećaji refrakcije

Normalno oko stvara jasnu sliku jer rožnica i leća lome (refraktiraju) dolazeće svjetlosne zrake te ih fokusiraju na mrežnicu. Oblik rožnice je nepromjenljiv, ali leća mijenja oblik da se fokusira na predmete na različitim udaljenostima od oka. Oblik očne jabučice dalje pomaže da se na mrežnici stvori jasna slika.

Ljudi koji su dalekovidni (hipermetropi) imaju poteškoće fokusiranja na predmete u blizini, a oni koji su kratkovidni (miopi) imaju poteškoće fokusiranja na udaljene predmete. Kako osobe dostignu 40te godine, leća postaje sve više kruta pa se ne može fokusirati na obližnje predmete, stanje koje se zove prezbiopija. Ako je osobi leća uklonjena zbog liječenja mrene, ali nije dobila usađenu leću, predmeti su nejasni na bilo kojoj udaljenosti; nedostatak leće zove se afakija. Neispravno oblikovana rožnica može uzrokovati iskrivljenost vida zbog astigmatizma.

Svatko bi trebao redovito pregledavati oči kod obiteljskog liječnika, internista, oftalmologa ili optičara. Oči se pregledavaju zajedno i odvojeno. Ispitivanje vida obično uključuje i preglede koji nisu u vezi s refrakcijskom grješkom, kao što je pregled sposobnosti prepoznavanja boja.

Liječenje

Uobičajeni postupak pri refrakcijskim grješkama je nošenje korektivnih leća. Međutim, neki kirurški postupci i postupci s laserom koji mijenjaju oblik rožnice mogu popraviti i refrakcijske grješke.

Korektivne leće

Refrakcijske grješke se mogu popraviti staklenim ili plastičnim lećama ugrađenima u okvir (naočale) ili malim komadima plastike smještenima neposredno iznad rožnice (kontaktne leće). Za većinu ljudi izbor ovisi o izgledu, prikladnosti i udobnosti.

Plastične leće za naočale su laganije, ali se lako izgrebu; staklene su leće trajnije, ali ih se lakše slomi. Obje vrste mogu biti obojene ili obrađene kemikalijom koja ih pri izloženosti svjetlu automatski potamnjuje. Leće mogu biti obložene da bi se smanjila količina moguće oštećujućeg ultraljubičastog svjetla koje dospije u oko. Bifokalne sadrže dvije leće—jednu gornju leću koja popravlja kratkovidnost i donju leću koja popravlja dalekovidnost.

Mnogi ljudi misle da su kontaktne leće privlačnije od naočala, a neki misle da je s kontaktnim lećama vid normalniji. Međutim, kontaktne leće zahtijevaju više brige nego naočale, mogu oštetiti oko i ne mogu ispraviti vid nekim ljudima tako dobro kako mogu naočale. Stariji ljudi i ljudi s artritisom mogu imati poteškoća s rukovanjem kontaktnim lećama i njihovim stavljanjem u oči.

Tvrde (čvrste) kontaktne leće su tanki diskovi napravljeni od čvrste plastike. Leće koje propuštaju plin, napravljene od silikona i drugih spojeva, su tvrde, ali omogućuju bolji prijenos kisika rožnici. Meke hidrofilne kontaktne leće napravljene od elastične plastike su veće i prekrivaju čitavu rožnicu. Većina mekih, nehidrofilnih leća, napravljena je od silikona.

Stariji ljudi općenito smatraju da se s mekim lećama lakše rukuje, jer su veće. Meke leće također rjeđe od čvrstih leća ispadaju i teže se ispod njih nakupi prašina i druge čestice. Osim toga, meke kontaktne leće su obično udobne pri prvom nošenju. One, međutim, iziskuju pomnu brigu.

Razumijevanje refrakcije (loma svjetlosti)

Ove slike pokazuju kako rožnica i leće fokusiraju svjetlo na mrežnicu kada je vid normalan, nenormalan i korigiran naočalama ili kontaktnim lećama.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Ljudi moraju nositi svoj prvi par čvrstih kontaktnih leća čak oko tjedan dana prije nego što se na njih naviknu te ne osjećaju nelagodu kroz dulje vremensko razdoblje. Leće se nose postupno povećavajući broj sati nošenja svakog dana. Premda leće u početku mogu biti neudobne, ne smiju izazivati bol. Bol ukazuje da su neispravno postavljene.

Većinu se kontaktnih leća mora uklanjati i čistiti svakog dana. Kao drugu mogućnost, osoba može nositi leće za jednokratnu uporabu—od kojih se neke ponovno namještaju svakog tjedna ili dva, dok se druge ponovno namještaju svakog dana. Uporaba leća za jednokratnu uporabu isključuje potrebu čišćenja i čuvanja leća, jer se svaka leća redovito zamjenjuje novom.

Nošenje bilo koje vrste kontaktnih leća ima rizik od ozbiljnih, bolnih komplikacija, uključujući vrijedove rožnice zbog infekcije, što može dovesti do gubitka vida. Rizici se mogu znatno smanjiti pridržavanjem uputa proizvođača i liječnika za oči i zdravim razumom. Sve kontaktne leće koje se mogu ponovno rabiti treba sterilizirati i dezinficirati; čišćenje enzimima nije zamjena za steriliziranje i dezinficiranje. Opasnost od teških infekcija povećava se čišćenjem kontaktnih leća otopinama soli u domaćoj izradi, slinom, mlakom vodom ili destiliranom vodom ili plivanjem uz nošenje kontaktnih leća. Osoba ne bi smjela nositi meke kontaktne leće—uključujući nošenje po danu, produženo nošenje ili tipove leća za jednokratnu uporabu—po noći u krevetu, ukoliko ne postoji za to poseban razlog. Ako osoba osjeća nelagodu, jako suzi, ima promjene vida ili crvenilo očiju, leće treba odmah ukloniti. Ako simptomi ubrzo ne prestanu, osoba se mora savjetovati s oftalmologom.

Kirurško liječenje i liječenje laserom

Za ispravljanje kratkovidnosti, dalekovidnosti i astigmatizma mogu se rabiti neki kirurški i laserski postupci (refrakcijska kirurgija). Međutim, ti postupci obično ne popravljaju vid tako kako to čine naočale i kontaktne leće. Prije nego se odluči na takav postupak, osoba to treba pomno razmotriti s oftalmologom i pažljivo razmotriti opasnosti i koristi.

Kandidati za refrakcijsku kirurgiju su ljudi čiji se vid ne može popraviti naočalama ili kontaktnim lećama i ljudi koji ne mogu podnijeti nošenje takvih pomagala. Međutim, mnogi se ljudi podvrgavaju takvim kirurškim zahvatima zbog udobnosti i kozmetičkih razloga a mnogi su zadovoljni s ishodom.

Radijalna i astigmatska keratotomija: Keratotomija je kirurški postupak koji se rabi za liječenje kratkovidnosti i astigmatizma. Pri radijalnoj keratotomiji, kirurg radi male radijalne rezove u rožnici. Obično se načini četiri do osam rezova. Pri astigmatičkoj keratotomiji koja se rabi za ispravljanje astigmatizma koji se prirodno pojavljuje ili astigmatizma nakon kirurškog zahvata zbog mrene ili presatka rožnice, kirurg rabi okomite rezove. Budući da je rožnica debela samo pola milimetra, dubina rezova mora biti točno određena. Kirurg odlučuje gdje će načiniti svaki rez nakon što analizira oblik pacijentove rožnice i vidnu oštrinu.

Kirurški zahvat izravnava rožnicu tako da može bolje fokusirati svjetlo koje pada na mrežnicu. Ta promjena poboljšava vid pa oko 90% onih koji su imali zahvat mogu dobro funkcionirati i upravljati vozilom bez naočala ili kontaktnih leća. Katkada je potreban drugi ili treći postupak da bi se vid popravio u zadovoljavajućoj mjeri.

Nijedan kirurški zahvat nije bez rizika, ali su rizici od radijalne i astigmatičke keratotomije mali. Najveći rizici su pretjerano ispravljanje i premalo ispravljanje problema vida. Kako se pretjerano ispravljanje obično ne može kasnije učinkovito liječiti, kirurg svakako nastoji izbjeći pretjerano ispravljanje. Nasuprot tomu, ako se radi o premalom ispravljanju može se poduzeti drugi ili treći kirurški zahvat. Najozbiljnija komplikacija je infekcija koja se razvije u daleko manje od 1% slučajeva. Kada se razvije, treba je liječiti antibioticima.

Fotorefrakcijska keratektomija: Taj laserski kirurški postupak ponovno oblikuje rožnicu. Fotorefrakcijska keratektomija rabi jako fokusirani snop svjetla da ukloni malu količinu rožnice i na taj način promijeni njen oblik. Kao i pri kirurškim postupcima, mijenjanjem oblika rožnice oko bolje fokusira svjetlo na mrežnici pa se popravlja vid.

Premda laserski kirurški postupak dosta obećava glede ispravljanja lošeg vida, taj postupak ipak nosi određene probleme. Na primjer, razdoblje oporavka je dulje i bolnije nego pri drugim refrakcijskim kirurškim postupcima. Međutim, rizici su slični onima pri radijalnoj i astigmatičkoj keratotomiji.