Rak pluća

Najveći broj slučajeva raka pluća nastaje iz stanica pluća. Međutim, rak se može također širiti (metastazirati) u pluća iz drugih dijelova tijela.

Rak pluća je najčešći rak i u muškaraca i u žena. Što je još važnije, to je najčešći uzrok smrti od raka u oba spola.

Uzroci

Pušenje cigareta je glavni uzrok oko 90% slučajeva raka pluća u muškaraca i oko 70% u žena. Rak pluća postao je češći u žena, jer više žena puši cigarete. Što više cigareta osoba popuši, to je veći rizik od raka pluća.

Mali dio raka pluća (oko 1015% u muškaraca i 5% u žena) uzrokuju tvari na koje se nailazi ili udiše pri radu. Rad s azbestom, zračenjem, arsenom, kromatima, niklom, klorometil eterima, fozgenom i emisijama iz visokih peći povezuje se s rakom pluća, premda obično samo u ljudi koji također puše cigarete. Uloga onečišćenja zraka kao uzroka raka pluća je još uvijek nesigurna. Izloženost plinu radonu u kućama može biti važna u malom broju slučajeva. Ponekad rak pluća, posebno adenokarcinom i karcinom alveolarnih stanica, nastaje u ljudi čija su pluća ožiljkasto promijenjena zbog drugih bolesti kao što su tuberkuloza i fibroza.

Tipovi raka pluća

Više od 90% raka pluća počinje u bronhima (veliki dišni putovi koji pluća opskrbljuju zrakom). Takav se rak zove bronhogeni karcinom (karcinom bronha). Tipovi karcinoma su: karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom), karcinom malih stanica (stanica poput zobi ili tzv. mikrocelularni karcinom), karcinom velikih stanica i adenokarcinom.

Karcinom alveolarnih stanica nastaje iz zračnih mjehurića (alveole) pluća. Premda se taj rak može pojaviti samo na jednom mjestu (pojedinačni izraštaj), često se odmah razvija na više mjesta u plućima.

Rjeđi tumori pluća su adenom bronha (koji može biti kancerozan ili nekancerozan), hrskavični hamartom (nekancerozan) i sarkom (kancerozan). Limfom je rak limfnog sustava. Može početi u plućima ili se u njih proširiti.

Mnogi se rakovi, koji počinju drugdje u tijelu, šire u pluća. Rak se u pluća najčešće širi iz dojke, debelog crijeva, prostate, bubrega, štitnjače, želuca, vrata maternice, rektuma, testisa, kostiju i kože.

Simptomi

Simptomi raka pluća ovise o tipu, smještaju i načinu na koji se širi. Obično je glavni simptom neprestani kašalj. Ljudi s kroničnim bronhitisom koji obole od raka pluća često primjećuju da njihov kašalj postaje jači. Ako se može iskašljati, iskašljaj je prožet krvlju. Ako rak raste u niže smještene krvne žile, može uzrokovati teško krvarenje.

Rak može izazvati hripanje sužavanjem dišnih putova u kojima ili oko kojih raste. Suženje bronha može dovesti do splasnuća dijela pluća koji bronh opskrbljuje, stanje koje se naziva atalektaza. Druga posljedica može biti upala pluća s kašljanjem, povišenom temperaturom, bolovima u prsnom košu i zaduhom. Ako tumor raste u stijenku prsnog koša, može uzrokovati stalnu bol u prsima.

Simptomi koji nastaju kasnije uključuju gubitak apetita, gubitak težine i slabost. Rak pluća često uzrokuje nakupljanje tekućine oko pluća (pleuralni izljevi) , što dovodi do zaduhe. Ako se rak širi unutar pluća može doći do teške zaduhe, niske razine kisika u krvi i zatajenja srca.

Rak može rasti u neke živce vrata uzrokujući spuštene vjeđe, malu zjenicu, udubljeno oko i smanjeno znojenje na jednoj strani lica. Skup tih simptoma poznat je kao Hornerov sindrom. Rak na plućnom vršku može rasti u živce koji opskrbljuju ruku i činiti je bolnom, obamrlom i slabom. Oštećeni mogu biti i živci glasnica što dovodi do promuklosti.

Rak može rasti neposredno u jednjak ili može rasti blizu njega i pritiskati ga dovodeći do poteškoća pri gutanju. Ponekad se stvara nenormalan prolaz (fistula) između jednjaka i bronha što uzrokuje jaki kašalj tijekom gutanja, jer hrana i tekućina ulaze u pluća.

Rak pluća može rasti u srce te prouzročiti nepravilni srčani ritam, povećanje srca ili pojavu tekućine u perikardnoj vreći koja obavija srce. . Rak može rasti u ili oko gornje šuplje vene (jedna od velikih vena u prsnom košu). Začepljenje te vene uzrokuje da se krv vraća natrag u druge vene gornjeg dijela tijela. Vene na stijenci prsnog koša se zato proširuju. Lice, vrat i prednji dio prsnog koša uključujući prsa, nateku i postanu grimizno obojeni. To stanje dovodi i do zaduhe, glavobolje, poremećaja vida, vrtoglavice i pospanosti. Obično se ti simptomi pogoršavaju kad se osoba nagne prema naprijed ili legne.

Rak pluća može se širiti i putem krvotoka u jetru, mozak, nadbubrežne žlijezde i kosti. To se može dogoditi u ranom stadiju bolesti, naročito u slučaju karcinoma malih stanica. Simptomi kao što su zatajenje srca, smetenost, grčevi i bol u kostima mogu se razviti i prije nego su postali očiti plućni problemi, što otežava rano postavljanje dijagnoze.

Neki oblici raka pluća imaju učinke daleko od pluća kao što su metabolički, živčani i mišićni poremećaji (paraneoplastički sindrom). Ti sindromi nisu povezani s veličinom ili smještajem raka pluća i ne ukazuju nužno da se rak proširio izvan prsnog koša. Oni su prije uzrokovani tvarima koje rak luči. Ti simptomi mogu biti prvi znak raka ili prvi pokazatelj da se rak nakon liječenja povratio. Primjer paraneoplastičkog sindroma je EatonLambertov sindrom koji se očituje izvanrednom mišićnom slabošću. Drugi primjer je mišićna slabost i bolnost uzrokovana upalom (polimiozitis), što može biti popraćeno upalom kože (dermatomiozitis).

Neki oblici raka pluća luče hormone ili tvari nalik hormonima što ima za posljedicu nenormalno visoke razine hormona. Na primjer, karcinomi malih stanica mogu lučiti kortikotropin, te uzrokovati Cushingov sindrom, ili antidiuretski hormon koji dovodi do zadržavanja vode i niske razine natrija u krvi. Izvanredno veliko stvaranje hormona može prouzročiti karcinoidni sindrom―crvenilo lica, hripanje, proljev i problemi sa srčanim zaliscima. Karcinom pločastih stanica može lučiti tvar sličnu hormonu koja dovodi do vrlo visokih razina kalcija u krvi. Drugi hormonski sindromi vezani uz rak pluća uključuju povećanje grudi u muškaraca (ginekomastija) i porast hormona štitnjače (hipertireoza). Mogu se pojaviti i promjene na koži uključujući tamnjenje kože u pazuhu. Rak pluća čak može promijeniti veličinu prstiju na rukama i nogama i uzrokovati promjene na završecima dugih kostiju, što se može vidjeti na rendgenogramu.

Dijagnoza

Liječnik istražuje mogućnost raka pluća kad bolesnik, posebno pušač, ima stalan ili sve jači kašalj ili druge plućne simptome. Ponekad zasjenjenje otkriveno na rendgenogramu prsnog koša predstavlja prvi nalaz u pacijenata bez simptoma koji upućuje na dijagnozu i zahtijeva daljnju obradu.

Rendgenogram prsnog koša može otkriti većinu plućnih tumora, premda mu mogu promaknuti mali tumori. Međutim, rendgenogram pokazuje samo zasjenjenje na plućima što nije dokaz raka. Obično je potrebna mikroskopska pretraga uzorka tkiva. Ponekad uzorak iskašljaja može osigurati dovoljno materijala za takvu pretragu (zove se citologija iskašljaja). Da bi se došlo do tkiva može se napraviti i bronhoskopija. Ako je rak preduboko u plućima, da bi se mogao doseći bronhoskopom, liječnik može doći do uzorka ubadanjem igle kroz kožu pod kontrolom kompjutorizirane tomografije (CT). Taj se postupak zove iglena biopsija. Nekada se do uzorka može doći samo kirurškim zahvatom koji se naziva torakotomija.

CT može pokazivati mala zasjenjenja koja se ne vide na rendgenogramu prsnog koša. CTom se može utvrditi jesu li povećani limfni čvorovi. Međutim, biopsija (uzimanje uzorka za mikroskopsku pretragu) je često potrebna da se utvrdi je li povećanje nastalo zbog upale ili zbog raka. CT snimci trbuha ili glave mogu pokazati da se rak proširio na jetru, nadbubrežne žlijezde ili mozak. Snimci kostiju mogu pokazati da se proširio na kosti. Budući da karcinom malih stanica ima tendenciju širenja u koštanu srž, liječnik ponekad napravi biopsiju koštane srži (uzimanje uzorka za mikroskopsku pretragu).

Liječnici razvrstavaju rak na temelju veličine tumora, proširenja u obližnje limfne čvorove i na temelju proširenosti u udaljene organe. Različite kategorije se nazivaju stadijima. . Stadij raka upućuje na najprikladnije liječenje i omogućuje liječniku da procijeni bolesnikovu prognozu.

Liječenje

Nekancerozni tumori bronha obično se uklanjanju kirurški jer mogu začepiti bronhe i vremenom prijeći u karcinom. Često liječnik ne može biti siguran je li tumor smješten na rubu pluća sve dok ga se ne ukloni i ispita mikroskopski.

Kirurški zahvat je nekad moguć kod raka koji nije rak malih stanica i koji se nije proširio izvan pluća. Premda se kirurški može ukloniti 1035% tumora, uklanjanje nije uvijek i izlječenje. Od ljudi koji imaju tumor koji raste polagano 2540% preživi barem 5 godina nakon postavljanja dijagnoze. Takvi ljudi se moraju redovito podvrgavati kontrolnim pregledima, jer se rak pluća vraća u 612% ljudi kojima je učinjen kirurški zahvat. Postotak je mnogo viši u onih koji nakon zahvata nastavljaju pušiti.

Prije kirurškog zahvata liječnik obavi testove plućne funkcije kako bi odredio je li preostalo plućno krilo u dovoljnoj mjeri funkcionalno sposobno. Ako su rezultati testova loši, kirurški zahvat ne dolazi u obzir. O količini pluća koju treba ukloniti odlučuje se tijekom zahvata, a to se može kretati od malog dijela plućnog segmenta do čitavog plućnog krila.

Ponekad se rak koji je nastao negdje izvan pluća pa se zatim proširio u pluća, iz pluća uklanja nakon što je odstranjen na mjestu nastanka. Taj se postupak rijetko preporučuje jer samo 10% ljudi koji su mu bili podvrgnuti preživi 5 i više godina.

Ako se rak proširio izvan pluća, ako je preblizu dušnici, ili ako osoba s rakom ima i druge teške bolesti (kao što su teška bolest srca ili pluća), operacija nije korisna. Liječenje zračenjem se može primijeniti na ljudima koji se ne mogu operirati, jer imaju neku drugu tešku bolest. U takvim slučajevima terapija zračenjem nema svrhu liječenja nego usporavanja rasta raka. Liječenje zračenjem je korisno i za suzbijanje boli u kostima, sindroma gornje šuplje vene i pritiska na kralješničnu moždinu. Međutim, zračenje može uzrokovati upalu pluća (radijacijski pneumonitis) što izaziva kašalj, zaduhu i povišenu temperaturu. Te se simptome može ublažiti kortikosteroidima kao što je prednizon. Ako rak pluća pripada vrsti koja nije karcinom malih stanica (rak nemalih stanica ili nemikrocelularni karcinom) kemoterapijski postupak nije naročito učinkovit.

Zbog toga što se karcinom pluća malih stanica (mikrocelularni karcinom) gotovo uvijek već proširio u udaljene dijelove tijela u vrijeme postavljanja dijagnoze kirurški zahvat ne dolazi u obzir. Umjesto toga taj se rak liječi kemoterapijom, ponekad u kombinaciji sa zračenjem. U oko 25% bolesnika kemoterapija bitno produljuje preživljenje. Ljudi s karcinomom pluća malih stanica koji su dobro reagirali na kemoterapiju mogu imati koristi od zračenja glave u slučajevima kad se rak proširio na mozak.

Mnogi ljudi s rakom pluća pokazuju bitno sniženje plućne funkcije bili liječeni ili ne. Terapija kisikom i lijekovima koji proširuju dišne putove može olakšati poteškoće pri disanju. Mnogi ljudi s uznapredovalim rakom pluća imaju takve bolove i poteškoće disanja da im se tjednima i mjesecima prije smrti moraju davati velike doze narkotika. Srećom, narkotici mogu bitno pomoći ako se daju u primjerenim dozama.