Sindrom akutnog respiracijskog distresa

Sindrom akutnog respiracijskog distresa (naziva se i sindrom respiracijskog distresa odraslih) je tip insuficijencije pluća koji nastaje zbog mnogih različitih poremećaja što dovode do nakupljanja tekućine u plućima (plućni edem).

Sindrom akutnog respiracijskog distresa je hitno stanje koje može nastati u ljudi koji su prethodno imali zdrava pluća. Unatoč činjenici da se taj sindrom katkada naziva sindrom respiracijskog distresa odraslih, može nastati i u djece.

Uzroci

Uzrok može biti bilo koja bolest koja neposredno ili posredno ošteti pluća. Oko trećine bolesnika sa sindromom razvije ga kao posljedicu teške, proširene infekcije (sepse).

Kad su oštećeni mali zračni mjehurići (alveole) i plućne kapilare, krv i tekućina prolaze u područja između alveola i konačno u same alveole. Upala koja nakon toga slijedi može dovesti do nastajanja ožiljkastog tkiva što remeti normalnu funkciju pluća.

Simptomi i dijagnoza

Sindrom akutnog respiracijskog distresa obično nastane unutar 2448 sati od ozljede ili bolesti. Osoba najprije dobije zaduhu, obično s brzim, plitkim disanjem. Liječnik može stetoskopom čuti zvukove pucketanja ili hripanja u plućima. Zbog niskih razina kisika u krvi, koža može postati pjegasta ili plava, a rad srca i mozga zakazati.

Analiza plinova arterijske krvi pokazuje niske razine kisika , a rendgenogram prsnog koša punjenje tekućinom područja koja trebaju biti ispunjena zrakom. Da bi se ustanovilo kako uzrok problema nije srce mogu biti potrebne daljnje pretrage.

Komplikacije i prognoza

Nestašica kisika uzrokovana tim sindromom može dovesti do komplikacija u drugim organima ubrzo nakon što sindrom nastane, ili, ako se stanje ne popravi, danima ili tjednima kasnije. Produžena nestašica kisika može uzrokovati teške komplikacije kao što je zakazivanje rada bubrega. Teška nestašica kisika uzrokovana tim sindromom uzrokuje bez brzog liječenja smrt u 90% bolesnika. Međutim, s odgovarajućim liječenjem preživi oko polovice bolesnika s teškim sindromom akutnog respiracijskog distresa.

Budući da su bolesnici sa sindromom akutnog respiracijskog distresa slabije otporni prema infekcijama pluća obično razviju bakterijsku pneumoniju, katkada tijekom same bolesti.

Liječenje

Ljudi sa sindromom akutnog respiracijskog distresa liječe se u jedinicama intenzivne skrbi. Po život je važna terapija kisikom da se poprave niske razine kisika. Ako kisik davan preko maske ne rješava problem, treba upotrijebiti ventilator. Ventilator dobavlja kisik pod tlakom preko cijevi smještene u nos, usta ili traheju. Taj tlak pomaže prijelazu kisika u krv. Tlak može biti usklađen da omogući održavanje malih dišnih putova i alveola otvorenima i da osigura da pluća ne prime preveliku količinu kisika. To je važno zbog toga što prevelika koncentracija može oštetiti pluća i pogoršati sindrom akutnog respiracijskog distresa.

Važno je i ostalo potpomažuće liječenje, kao što je intravensko davanje tekućine ili hrane, jer dehidracija ili slaba prehrana mogu povećati vjerojatnost prestanka funkcioniranja nekoliko organa―stanje koje se naziva višestruko organsko zatajenje. Dodatno liječenje, bitno za uspjeh, ovisi o uzročnom čimbeniku sindroma akutnog respiracijskog distresa. Na primjer, antibiotici se daju u borbi protiv infekcije.

TABLICA 33-1

Uzroci sindroma akutnog respiracijskog distresa (ARDS)

• Teška, rasprostranjena infekcija (sepsa)

• Upala pluća

• Naročito niski krvni tlak (šok)

• Aspiracija (udisanje) hrane u pluća

• Nekoliko transfuzija krvi

• Oštećenje pluća zbog udisanja kisika visokih koncentracija

• Plućna embolija

• Ozljede prsnog koša

• Opekline

• Utapanje

• Kirurški zahvati na srcu i plućima (postavljanje premosnica)

• Upala gušterače (pankreatitis)

• Prekomjerno uzimanje lijekova kao što su heroin, metadon, propoksifen ili acetilsalicilna kiselina (aspirin)

Bolesnici koji brzo reagiraju na liječenje obično se potpuno oporave s malobrojnim ili čak bez dugotrajnog oštećenja pluća. Oni bolesnici liječenje kojih uključuje duga razdoblja na ventilatoru, skloniji su razvitku ožiljaka u plućnom tkivu. Takvo ožiljkavanje može se popraviti nekoliko mjeseci nakon odvajanja bolesnika od ventilatora.