Gubitak sluha i gluhoća

Gubitak sluha je oštećivanje sluha; gluhoća je teški gubitak sluha.

Gubitak sluha može uzrokovati mehanički problem u slušnom kanalu ili srednjem uhu koji začepi provođenje zvuka (provodni gubitak sluha) ili oštećenje unutarnjeg uha, slušnog živca ili putova slušnog živca u mozgu (osjetnoživčani gubitak sluha). Dva se oblika gubitka sluha mogu razlikovati usporedbom kako osoba čuje zvukove koji se prenose zrakom i kako ih čuje kada se prenose kostima.

Osjetnoživčani gubitak sluha kategorizira se u osjetni kada je zahvaćeno unutarnje uho, i u živčani kada je oštećen slušni živac ili putovi slušnog živca u mozgu. Osjetni gubitak sluha može biti nasljedni ili ga može uzrokovati vrlo glasna buka (akustična trauma), virusna infekcija unutarnjeg uha, neki lijekovi ili Meniereova bolest. Živčani gubitak sluha mogu uzrokovati tumori mozga koji oštećuju i obližnje živce i moždano stablo. Drugi uzroci uključuju infekcije, različite poremećaje mozga i živaca kao što su moždani udar i neke nasljedne bolesti, kao što je Refsumova bolest. U dječjoj dobi, slušni živac mogu oštetiti zaušnjaci, rubeola, meningitis ili infekcije unutarnjeg uha. Putove slušnog živca u mozgu mogu oštetiti demijelinizirajuće bolesti (bolesti koje razaraju živčani omotač).

Dijagnoza

Pretrage sluha s glazbenim viljuškama mogu se napraviti u liječničkoj ordinaciji, ali sluh najbolje ispituje audiolog (specijalist za gubitak sluha) u tihoj komori uporabom elektronske naprave koja proizvodi zvukove posebne visine i jačine. Sluh se provođenjem zraka u odraslih ispituje postavljanjem glazbene viljuške koja vibrira u blizinu uha tako da zvuk mora putovati do uha kroz zrak. Gubitak sluha ili subnormalni slušni prag (najtiši zvuk koji se može čuti) može ukazati na problem u bilo kojem dijelu slušnog aparata―zvukovodu, srednjem uhu, unutarnjem uhu, slušnom živcu ili slušnim živčanim putovima u mozgu.

U odraslih se sluh preko koštane provodljivosti ispituje postavljanjem podloge vibrirajuće glazbene viljuške na glavu. Titranje se širi preko lubanje uključujući koštanu pužnicu u unutarnjem uhu. Pužnica sadrži stanice s trepetljikama koje pretvaraju vibracije u živčane impulse koji zatim putuju duž slušnog živca. Ta pretraga isključuje vanjsko i srednje uho, ocjenjujući samo unutarnje uho, slušni živac i putove slušnog živca u mozgu. Koriste se glazbene viljuške s različitim visinama (frekvencijama), jer osoba može zvukove čuti u nekim frekvencijama, a u drugima ne.

Ako je sluh zračnom provodljivošću smanjen, a koštanom provodljivošću normalan, gubitak sluha je konduktivan. Ako je sluh smanjen zračnom i koštanom provodljivošću, gubitak sluha je osjetnoživčan. Katkada je gubitak sluha i konduktivan i osjetnoživčan.

Audiometrija točno mjeri gubitak sluha elektronskim uređajem (audiometar) koji proizvodi zvukove specifičnih visina (čisti tonovi) i jačina. Slušni prag za raspon tonova određen je smanjivanjem jačine svakog tona sve dok ga osoba više ne može čuti. Svako se uho ispituje posebno. Slušalice se koriste za mjerenje zračne provodljivosti sluha, a vibrirajuću napravu se nasloni na kost iza uha (mastoidni nastavak) da se izmjeri koštana provodljivost sluha. Budući da se glasni tonovi usmjereni na jedno uho mogu čuti i drugim uhom, ispitivani ton je maskiran upravljanjem nekog drugog zvuka, obično buke, uhu koje se ne ispituje. Na taj način osoba čuje ton koji se ispituje samo uhom koje se ispituje.

Audiometrija slušnim pragom mjeri kako se glasno mora govoriti riječi da bi ih se moglo razumjeti. Osoba sluša niz dvosložnih, jednako naglašenih riječi―kao što su pruga, stube i lopta―izgovorenih jednakom jačinom. Bilježi se jačina pri kojoj osoba može ispravno ponoviti polovicu riječi (prag dvaju dugih slogova).

Diskriminacija, sposobnost da se čuje razlika između riječi koje zvuče slično ispituje se izgovaranjem (ponavljanjem) parova sličnih jednosložnih riječi. Diskriminacijski rezultat (postotak ispravno ponovljenih riječi) obično je unutar normalnih granica kada je gubitak sluha konduktivni, ispod normale kada je gubitak sluha osjetni i daleko ispod normale kada je gubitak sluha živčani.

Timpanometrija je vrsta audiometrije, mjeri impedanciju (otpor na pritisak) srednjeg uha. Koristi se pri određivanju uzroka konduktivnog gubitka sluha. Taj postupak ne zahtijeva aktivno sudjelovanje osobe koju se ispituje i obično se rabi u djece. Uređaj koji sadrži mikrofon i izvor zvuka koji proizvodi neprekidni zvuk smjesti se uz zvukovod. Uređaj otkriva koliko zvuka prolazi kroz srednje uho i koliko se odbije natrag za vrijeme promjene tlaka u zvukovodu. Rezultati te pretrage pokazuju je li problem u začepljenoj Eustahijevoj cijevi (cijev koja povezuje srednje uho sa stražnjom stranom nosa), tekućini u srednjem uhu ili raskidu lanca triju kosti (košćica) koje prenose zvukove kroz srednje uho.

Timpanometrija otkriva i promjene u stezanju mišića stapediusa koji je pričvršćen na stremen, jednu od triju kosti u srednjem uhu. Taj se mišić normalno stegne kao odgovor na glasnu buku (akustični refleks), smanjujući prijenos zvuka i na taj način štiteći unutarnje uho. Akustični refleks se mijenja ili propada ako je gubitak sluha živčani. Kada je akustični refleks propao, mišić stapedius ne može ostati stegnut (kontrahiran) tijekom neprekinute izloženosti glasnoj buci.

Auditorni odgovor moždanog stabla je drugi test kojim se mogu razlučiti osjetni i živčani gubitak sluha. On mjeri živčane impulse u mozgu koji nastaju zbog poticanja slušnih živaca. Kompjutorsko pojačanje stvara sliku živčanih impulsa u obliku valova. Ako se čini da je uzrok gubitka sluha u mozgu, može se načiniti magnetska rezonancija (MRI) glave.

Elektrokohleografija mjeri aktivnost pužnice i slušnog živca. Ta pretraga kao i odgovor slušnog moždanog stabla može se upotrijebiti za mjerenje sluha u ljudi koji ne mogu ili neće voljno odgovoriti na zvuk. Na primjer, te se pretrage koriste kako bi se utvrdilo imaju li dojenčad i djeca jako izraženi gubitak sluha ili je li osoba simulira ili pretjeruje u vezi s gubitkom sluha (psihogena hipoakuzija). Katkada te pretrage mogu otkriti uzrok osjetnoživčanog gubitka sluha. Odgovor slušnog moždanog stabla se također može upotrijebiti za praćenje nekih moždanih funkcija u ljudi koji su u komi ili u onih koje se podvrgne kirurškom zahvatu na mozgu.

Neke pretrage sluha mogu otkriti poremećaje u područjima mozga koja prerađuju slušne podražaje. Te pretrage mjere sposobnost shvaćanja i razumijevanja poremećenog govora, razumijevanja poruke upućene jednom uhu kada je konkurentna poruka upućena drugom uhu, sposobnost da se spoje nepotpune poruke pojedinom uhu u smislenu poruku i da se odredi odakle dolazi zvuk kada su zvukovi upravljeni istodobno obim ušima.

Budući da živčani putovi iz svakog uha prelaze (križaju se) na drugu stranu mozga, nenormalnost na jednoj strani mozga zahvaća sluh u uhu s druge strane. Ozljede moždanog stabla mogu oštetiti sposobnost spajanja nepotpunih poruka u smislenu poruku i sposobnost točnog utvrđivanja odakle dolaze zvukovi.

Liječenje

Liječenje gubitka sluha ovisi o uzroku. Na primjer, ako provodni gubitak sluha uzrokuje tekućina u srednjem uhu ili ušna smola u zvukovodu, tekućinu se ispusti ili ukloni ušnu smolu. Često izlječenje nije moguće. U takvim je slučajevima svrha liječenja nadomjestiti izgubljeni sluh što je više moguće. Većina ljudi koristi neko slušno pomagalo. Rijetko se koristi kohlearni usadak.

Slušna pomagala

Pojačavanje zvuka slušnim pomagalom pomaže ljudima koji imaju provodni ili osjetnoživčani gubitak sluha, pogotovo ako slabo čuju frekvencije normalnog govora. Slušna pomagala mogu također pomoći ljudima koji imaju pretežno osjetnoživčani gubitak sluha visokih frekvencija i onima koji imaju gubitak sluha u samo jednom uhu. Slušna pomagala imaju mikrofon za hvatanje zvukova, pojačalo za povećanje jačine i zvučnik za prijenos pojačanih zvukova.

Najčešće se rabe slušna pomagala za zračnu provodljivost koja su općenito bolja od slušnih pomagala za koštanu provodljivost. Obično se postavljaju u zvukovod uz pomoć hermetički zatvorenog čepa ili male otvorene cijevi. Vrste slušnih pomagala za zračnu provodnost uključuju tjelesna pomagala, pomagala koja se stave iza uha, pomagala koja se stave u uho, u zvukovod i pomagala CROS i BICROS.

Tjelesno pomagalo koje koriste ljudi koji imaju jako izraženi gubitak sluha, najjače je slušno pomagalo. Drži se u džepu od košulje ili na radnoj opremi, a žicom je spojeno s dijelom za uho koji ima plastični ušni uložak koji prianja u zvukovod. Dojenčad i predškolska djeca s gubitkom sluha često nose tjelesna pomagala, jer se njima lakše rukuje i teže se slome, a uklanjaju probleme koje uzrokuju slabo namješteni ušni umetci.

Za umjereni ili teški gubitak sluha može se uzeti pomagalo koje se stavi iza uha i poveže s ušnim uloškom savitljivom cijevi. Ono prianja u vanjskom uhu i relativno je neupadljivo. Pomagalo koje potpuno prianja u zvukovodu (zvukovodno pomagalo) je još manje upadljivo pa ga rabe ljudi koji bi to inače mogli odbijati.

Pomagalo CROS (putovanje signala u suprotnom smjeru; od engl. Contralateral Routing Of Signals) rabe ljudi koji čuju samo na jedno uho. U nefunkcionalno uho stavi se mikrofon, a zvuk se vodi u uho koje čuje žicom ili minijaturnim radioprenosnikom. Pomagalo omogućuje osobi da čuje zvukove sa strane gdje se nalazi nefunkcionalno uho i da u određenoj mjeri odredi mjesto zvukova. Ako i funkcionalno uho ima neki gubitak sluha, zvuk se s obje strane može pojačati s BICROS (bilateral CROS) pomagalom.

Ljudi koji ne mogu koristiti slušna pomagala za zračnu provodljivost mogu koristiti slušno pomagalo za koštanu provodljivost―npr. osoba koja se rodi bez zvukovoda ili kojoj curi tekućina iz uha (otoreja). Naprava se stavi u dodir s glavom, obično tik iza uha s elastičnim povezom preko glave. Pomagalo provodi zvuk preko lubanje u unutarnje uho. Slušna pomagala za koštanu provodljivost zahtijevaju veću snagu, uzrokuju više iskrivljenja i manje su zgodna za nošenje nego slušna pomagala za zračnu provodljivost. Neka pomagala za koštanu provodljivost mogu se kirurški ugraditi u kost iza uha.

Slušno pomagalo treba izabrati liječnik ili audiolog koji usklađuje značajke pomagala s vrstom gubitka sluha, uključujući stupanj gubitka i zahvaćene frekvencije. Na primjer, visoke frekvencije mogu se pojačati ventilima u ušnom ulošku koji olakšava prolaz zvučnih valova u uho. Pomagalo s ventiliranim ušnim uloškom koristi mnogim ljudima čiji je osjetnoživčani gubitak sluha jače izražen za više nego za niže frekvencije. Ljudima koji ne mogu podnijeti glasne zvukove mogu biti potrebna slušna pomagala s posebnim elektroničkim krugom koji drži jačinu zvuka na podnošljivoj razini.

Postoje nekoliko vrsta naprava za ljude sa značajnim gubitkom sluha. Svjetlosni sustavi upozoravanja omogućuju im da znaju kada zvoni zvono na vratima ili kada plače dijete. Posebni zvučni sustavi pomažu im u predavaonicama, crkvama ili drugim mjestima na kojima je buka koju treba nadjačati. Ima i uređaja za telefonsko komuniciranje.

Kohlearni usadci

Izrazito gluhoj osobi koja ne može čuti zvukove ni uz slušno pomagalo može koristiti kohlearni usadak. Usadak se sastoji od elektroda koje se ugrade u pužnicu i jednog unutarnjeg navoja koji se ugradi u lubanju; njima su dodani vanjski navoj, procesor za govor i mikrofon izvan tijela. Mikrofon hvata zvučne valove, a procesor ih pretvara u električne impulse koji se prenose vanjskim navojem preko kože u unutarnji navoj a zatim na elektrode. Elektrode potiču slušni živac.

Usadak u pužnicu ne prenosi zvukove tako dobro kao pužnica, ali različitim ljudima pruža različitu dobrobit. Nekim ljudima pomaže čitanje s usana. Drugi mogu razlikovati neke riječi a da ne čitaju s usana. Neki ljudi mogu čuti telefonski razgovor.

Usadak u pužnicu: Pomoć izrazito gluhima

Usadak u pužnicu, vrsta slušnog pomagala za izrazito gluhe ljude, sastoji se od unutarnjeg navoja, elektroda, vanjskog navoja, procesora govora i mikrofona. Unutarnji navoj se kirurški ugradi u lubanju iza i iznad uha, a u pužnicu se stave elektrode. Vanjski navoj se fiksira magnetima postavljenim na kožu iznad unutarnjeg navoja. Procesor za govor, povezan s vanjskim navojem žicom, može se nositi u džepu ili posebnom nosaču. Mikrofon se smjesti u slušno pomagalo koje se nosi ispred uha.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Usadak u pužnicu pomaže i gluhim ljudima da čuju i razlikuju okolinske i upozoravajuće signale kao što su zvona na vratima, telefoni i alarmi. Pomaže im prilagoditi vlastite glasove da bi ih drugi mogli lakše razumjeti. Usadak u pužnicu je učinkovitiji u osobe koja je nedavno izgubila sluh ili koja je prije usadka uspješno koristila slušno pomagalo.