Rak i ostale novotvorine usne šupljine

Rak usne šupljine razvija se svake godine u 30.000 Amerikanaca i uzrokuje 8.000 smrti, najvećim dijelom u ljudi iznad 40 godina. To čini oko 2,5% slučajeva raka i 1,5% svih smrti zbog neke od vrsti raka―visok postotak ako se uzme u obzir mala veličina usne šupljine u odnosu na preostali dio tijela. Uz rak pluća i kože, rak se usne šupljine može češće spriječiti nego većina drugih sijela raka.

Nekancerozne (benigne) i kancerozne (maligne) novotvorine mogu proizići iz svake vrste tkiva u ustima i oko njih, uključujući kosti, mišiće i živce. Rak koji proizlazi iz sluznice usne šupljine ili površinskog tkiva zove se karcinom; rak koji nastaje od dubljih tkiva zove se sarkom. Rijetko se u području usta nađu oblici raka koji su se proširili iz drugih dijelova tijela, najčešće pluća, dojke i prostate.

Rešetanje (probir ili pretraživanje ili skrining) u svrhu rane dijagnostike raka usne šupljine treba biti sastavni dio pregleda i liječnika i zubnog liječnika, jer je bitno rano otkrivanje. Rak promjera manjeg od 1 centimetra može se lako izliječiti. Nažalost, većina se rakova usne šupljine ne dijagnosticira sve dok ne prodru u limfne čvorove čeljusti i vrata. Zbog prekasnog otkrivanja 25% slučajeva raka usne šupljine završi smrtno.

Rizični čimbenici

Ljudi koji rabe alkohol i duhan imaju najveći rizik od nastajanja raka usne šupljine. Kombinacija alkohola i duhana će vjerojatnije uzrokovati rak nego sam alkohol ili sam duhan. Oko dvije trećine raka usne šupljine pojavljuje se u muškaraca, ali povećana uporaba duhana među ženama posljednjih nekoliko desetljeća postupno uklanja razliku među spolovima.

Pušenje cigareta će vjerojatnije uzrokovati rak usne šupljine nego pušenje cigara ili lule. Na mjestu na usnama na kojem se obično drži cigareta ili lula može se razviti smeđe, plitko područje nalik na pjegu od sunca (pušačka mrlja). Samo se biopsijom (uzimanjem uzorka tkiva i pretragom pod mikroskopom) može utvrditi je li mrlja kancerogena.

Ponavljano nadraživanje oštrim rubovima slomljenih zubi, plombama ili zubnim protezama (kao što su krunice i mostovi) može biti dodatni rizik za karcinom usne šupljine. Ljudi koji su imali rak usne šupljine imaju povećan rizik od razvitka drugog raka.

Simptomi i dijagnoza

Rak usne šupljine pojavljuje se obično na bočnim stranama jezika, dnu usne šupljine i stražnjem dijelu krova usne šupljine (meko nepce). Rak na jeziku i dnu usne šupljine je obično rak pločastih stanica (planocelularni karcinom). Kaposijev sarkom je rak krvnih žila u blizini kože. Pojavljuje se u usnoj šupljini―obično na krovu usne šupljine (nepce)―u ljudi s AIDSom.

Uobičajeno sijelo raka onih koji žvaču ili šmrču duhan je unutarnja strana obraza i usana. Taj rak je često sporo rastući verukozni (bradavičasti) karcinom.

Melanom, rak koji se obično javlja na koži, rjeđe se pojavljuje u ustima. Područje u ustima koje je prije kratkog vremena postalo smeđe ili tamno obojeno može biti melanom pa liječnik ili zubni liječnik trebaju to ispitati. Melanom treba razlikovati od normalno pigmentiranih područja u ustima koja se pojavljuju u nekim obiteljima, a posebno su česta u tamnoputih ljudi Sredozemlja.

Jezik

Rak jezika je u ranom stadiju redovito bezbolan i obično se otkrije prilikom rutinskog pregleda zubi.

Rak se obično pojavljuje na bočnim stranama jezika. Gotovo nikad ne nastaje na vrhu jezika osim u nekoga tko je niz godina imao neliječeni sifilis. Rak pločastih stanica jezika često izgleda poput otvorenih napuklina i sklon je rastu u tkiva koja se nalaze ispod.

Crveno područje u ustima (eritroplakija) je preteča raka. Svatko s crvenim područjem na bočnim stranama jezika trebao bi posjetiti liječnika ili zubnog liječnika.

Dno usne šupljine

Rak dna usne šupljine je u ranom stadiju redovito bezbolan i obično se otkrije prilikom rutinskog pregleda zubi. Kao i kod karcinoma jezika, rak dna usne šupljine obično je karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom) koji izgleda poput otvorenih napuklina i sklon je rastu u tkiva koja se nalaze ispod.

Svatko s crvenim područjem (eritroplakija) na dnu usne šupljine trebao bi posjetiti liječnika ili zubnog liječnika, jer to može ukazivati na rak.

Meko nepce

Rak mekog nepca može biti rak pločastih stanica ili rak koji počinje u malim žlijezdama slinovnicama u mekom nepcu. Rak pločastih stanica često izgleda poput vrijeda (ulkusa). Rak koji započinje u malim žlijezdama slinovnicama obično izgleda kao malo oteknuće.

Sluznica usne šupljine

Kada se vlažna unutarnja prevlaka usne šupljine (sluznica usne šupljine) nadražuje dulje vrijeme, može se razviti plitka bijela mrlja koja se ne može ostrugati (leukoplakija). Oštećeno mjesto izgleda bijelo, jer je to zadebljani sloj keratina―istog materijala koji prekriva najveći dio kože i normalno ga ima manje na prevlaci usne šupljine. Za razliku od drugih bijelih područja koja nastaju u ustima―obično od nakupina hrane, bakterija ili gljivica―leukoplakiju se ne može očistiti. Većina leukoplakija nastaje kao normalna zaštitna reakcija protiv daljnjeg ozljeđivanja. Međutim, u procesu nastajanja tog zaštitnog prikrivača neke stanice mogu postati kancerogene.

Upravo suprotno, crveno područje u ustima (eritroplakija) nastaje zbog stanjivanja sluznice usne šupljine. Područje izgleda crveno, jer se kapilare koje se nalaze ispod bolje vide. Eritroplakija je znatno opasniji preteča raka nego leukoplakija. Osoba s bilo kakvim crvenim područjem u ustima treba potražiti liječnika ili zubnog liječnika.

Vrijed (ulkus) je rupa koja nastaje na sluznici usne šupljine kad dođe do prekida gornjeg sloja stanica pa se kroz taj sloj vidi tkivo koje se nalazi ispod njega. Vrijed se čini bijelim jer su u rupi propale (mrtve) stanice. Vrijedovi usne šupljine često nastaju kao posljedica ozljede tkiva ili nadražaja―na primjer, kad se nehotice zagrize ili ogrebe unutrašnju stranu obraza. Drugi su uzroci rane od čira i nadražujuće tvari kao što je acetilsalicilna kiselina (aspirin), koja se upire o desni. Nekancerozni vrijedovi su redovito bolni. Vrijed koji ne boli a traje više od 10 dana može biti prekancerozni ili kancerozni pa ga liječnik ili zubni liječnik trebaju pregledati.

Osoba koja žvače duhan ili ga šmrče može razviti bijele izbrazdane nakupine na unutarnjoj strani obraza. Te se nakupine mogu razviti u verukozni karcinom.

Desni

Oštra izbočina ili uzdignuto područje na desnima (gingiva) ne treba biti uzrok za uzbunu. Ako takvu izbočinu ne uzrokuje periodontalni apsces ili ognojeni zub, to može biti nekancerozna novotvorina izazvana nadraživanjem. Nekancerozne novotvorine su relativno česte i, ako je potrebno, mogu se lako ukloniti kirurškim zahvatom. U 10% do 40% ljudi nekancerozne novotvorine se vraćaju, jer nije uklonjen uzrok, tj. ono što podražuje. Ako loše namješteno zubalo podražuje nastanak nekanceroznih novotvorina, treba ga ispravno namjestiti ili zamijeniti.

Usne

Usne―najčešće donja usna―predmet su oštećenja suncem (aktinička heiloza), što ih čini ispucanim i crvenim, bijelim ili pomiješano crvenim i bijelim. Liječnik ili zubni liječnik može napraviti biopsiju da odredi jesu li ta gruba mjesta na usnama kancerogena. Rak na vanjskoj strani usne češći je u područjima gdje ima više sunca. Rak usne i drugih dijelova usne šupljine često je na opip tvrd poput kamena i čvrsto se drži uz tkivo koje se nalazi ispod njega (fiksiran za podlogu), dok većina nekanceroznih kvržica (čvorića) u tim područjima nije vezana za podlogu, pa je pomična. Nenormalnosti gornje usne su rjeđe nego one na donjoj usni, ali je vjerojatnije da su kancerogene i zahtijevaju medicinsku skrb.

Osoba koja žvače duhan ili ga šmrče, može razviti bijele izbrazdane nakupine na unutarnjoj strani usne. Te nakupine se mogu razviti u verukozni karcinom.

Žlijezde slinovnice

Tumori žlijezda slinovnica mogu biti kancerogeni ili nekancerogeni. Mogu se pojaviti u bilo kojem od tri para velikih žlijezda slinovnica: parotidna žlijezda (na licu ispred uha), submandibularna žlijezda (ispod čeljusti) ili sublingvalna žlijezda (na dnu usne šupljine ispred jezika). Tumori se mogu pojaviti i u malim žlijezdama slinovnicama koje su razasute po najvećem dijelu sluznice usne šupljine. Rani rast tumora žlijezda slinovnica može ali ne mora biti bolan. Kancerogeni tumori naginju brzom rastu i na opip su tvrdi.

Čeljust

Bol u čeljusti i oteknuće uzrokuje mnogo vrsta nekancerogenih cista. Često su smještene blizu utisnutog zuba mudrosti pa iako nisu kancerogene, svojim širenjem mogu razoriti znatna područja čeljusne kosti. Čini se da se neke vrste cista češće ponovno javljaju. Odontomi su nekancerogene izrasline stanica od kojih nastaju zubi, koji izgledaju poput malih, nepravilnih dodatnih zubi. Budući da mogu zauzeti mjesto normalnih zubi ili se ugurati tamo gdje se nalaze normalni zubi, često ih se kirurški uklanja.

Rak čeljusti često uzrokuje bol i tupi ili neobični osjet, na neki način osjećaj kao da je u ustima anestetik. Rendgenski se uvijek ne može razlikovati rak čeljusti od ciste, nekancerogenog rasta kosti ili raka koji se širi iz nekog drugog mjesta u tijelu. Međutim, rendgenogrami obično pokazuju nejednake granice raka čeljusti i mogu pokazati da je rak izjeo korijene obližnjih zubi. Obično je potrebna biopsija (uzimanje uzorka tkiva i pretraga pod mikroskopom) da se potvrdi dijagnoza raka čeljusti.

Sprječavanje i liječenje

Sklanjanje sa sunca smanjuje rizik od karcinoma usana. Izbjegavanje prekomjerne uporabe alkohola i duhana može spriječiti većinu slučajeva raka usne šupljine. Izglađivanje hrapavih rubova slomljenih zubi ili njihovo obnavljanje je druga mjera sprječavanja. Ima dokaza da antioksidantni vitamini, kao što su vitamini C i E i betakaroten mogu dodatno doprinijeti zaštiti, ali su potrebna daljnja istraživanja. Ako oštećenje suncem zahvati veću površinu usne, struganje usne pri čemu se uklanja čitava vanjska površina, bilo kirurški ili laserom, može spriječiti napredovanje raka.

Uspjeh liječenja raka usne šupljine i usne uvelike ovisi o tome kako je daleko rak uznapredovao. Rak usne šupljine se rijetko širi u udaljena mjesta tijela ali sklon je zahvatiti glavu i vrat. Stopa izlječenja je visoka ako se čitav rak i okolno normalno tkivo ukloni prije nego se proširio u limfne čvorove. Ako se rak proširio u limfne čvorove, izlječenje je mnogo manje vjerojatno. Prilikom kirurškog zahvata uklanjaju se čvorovi ispod i iza čeljusti i uzduž vrata kao i rak u usnoj šupljini. Kirurški zahvat zbog raka usne šupljine može biti izobličujući i psihološki traumatičan.

Osobu s rakom usta ili vrata može se podvrći terapiji zračenja i operirati ili samo zračiti. Terapija zračenjem (radioterapija) često uništi žlijezde slinovnice i ostavlja usta osobe suhima što može dovesti do kvarenja zubi i drugih problema. Kako čeljusne kosti izložene zračenju dobro ne zarastaju, probleme sa zubima treba liječiti prije no što se primijeni zračenje. Svaki zub koji se čini da bi mogao biti problematičnim se vadi i omogući vrijeme za izlječenje. Ljudima koji provode terapiju zračenjem zbog raka usne šupljine važna je dobra zubna higijena. Takva higijena uključuje redovite preglede i brižnu kućnu skrb uz dnevnu primjenu fluorida. Ako osoba konačno izvadi zub, da rana u čeljusti bolje zaraste može pomoći liječenje kisikom pod povišenim tlakom (hiperbarična komora).

Za rak usne šupljine kemoterapija ima ograničenu uspješnost. Glavna uporišta liječenja su kirurgija i zračenje (radioterapija).