Hipoglikemija

Hipoglikemija je stanje u kojem je razina šećera (glukoze) u krvi nenormalno niska.

Normalno tijelo održava razinu šećera u krvi unutar prilično uskog raspona (oko 70 do 110 mg/dl krvi). U šećernoj bolesti razina šećera u krvi postaje previsoka; u hipoglikemiji razina šećera u krvi postaje preniska. Niski šećer u krvi uzrokuje loše funkcioniranje većine organskih sustava u tijelu. Mozak je naročito osjetljiv na niske razine šećera u krvi, jer je glukoza mozgu najveći izvor energije. Mozak odgovara na niske razine šećera u krvi te preko živčanog sustava potiče nadbubrežne žlijezde da luče adrenalin. To potiče jetru da oslobodi šećer i tako podesi razinu u krvi. Ako razina padne prenisko, to može oštetiti moždanu funkciju.

Uzroci

Nekoliko je različitih uzroka za nastanak hipoglikemije: prekomjerno lučenje inzulina iz gušterače, previsoka doza inzulina ili drugog lijeka koju je dijabetičar uzeo za sniženje razine šećera u krvi, nenormalnost hipofize ili nadbubrežnih žlijezda, ili nenormalnost u pohrani ugljikohidrata ili proizvodnji glukoze u jetri.

Općenito, hipoglikemija se može podijeliti na onu izazvanu lijekovima i na onu koja nije izazvana uzimanjem lijekova. Većinom se hipoglikemija javlja u dijabetičara i izazvana je lijekovima. Hipoglikemiju koja nije izazvana uzimanjem lijek može se dalje podijeliti na hipoglikemiju nastalu gladovanjem, u kojoj se hipoglikemija javlja nakon gladovanja, te na reaktivnu hipoglikemiju, u kojoj se hipoglikemija pojavljuje kao reakcija na jedenje, obično ugljikohidrata.

Najčešće je hipoglikemija u dijabetičara posljedica uzimanja inzulina ili drugih lijekova (sulfonilureja) za snižavanje razine šećera u krvi. Ako je doza previsoka za količinu pojedene hrane, lijek može previše sniziti razinu šećera u krvi. Ljudi s dugotrajnom teškom šećernom bolesti su posebno skloni teškoj hipoglikemiji. To se događa zbog toga što otočići stanica gušterače ne proizvode normalno glukagon, a nadbubrežne žlijezde ne proizvode normalno adrenalin―glavni izravni mehanizmi kojima tijelo osujećuje nastanak niske razine šećera u krvi. Mnogi drugi lijekovi, osim lijekova za šećernu bolest, a najupadljivije pentamidin koji se rabi za liječenje jednog oblika upale pluća povezane s AIDSom, mogu također izazvati hipoglikemiju.

Hipoglikemija se katkada uočava u ljudi s psihološkim smetnjama koji potajno uzimaju inzulin ili hipoglikemičke lijekove. Ljudi koji to vjerojatno čine su oni koji imaju pristup lijekovima kao što su zdravstveni radnici ili rođaci bolesnika sa šećernom bolešću.

Uzimanje alkohola, obično u ljudi koji mnogo piju a ne jedu duže vrijeme (što iscrpi ugljikohidrate pohranjene u jetri), može dovesti do teške hipoglikemije i posljedičnog stupora. Stupor izazvan hipoglikemijom može se čak pojaviti u osobe čija je razina alkohola u krvi ispod one koja se pravno dopušta za upravljanje vozilom. Policija i osoblje hitne službe možda ne shvaćaju da je stuporozna osoba čiji dah zaudara po alkoholu u hipoglikemiji, a ne samo pijana.

Dugotrajnije jako opterećenje rijetko uzrokuje hipoglikemiju u inače zdravih ljudi. Produljeno gladovanje uzrokuje hipoglikemiju samo ako osoba ima neku drugu bolest, naročito bolest hipofize ili nadbubrežne žlijezde ili ako pije velike količine alkohola. Rezerve ugljikohidrata u jetri mogu pasti tako nisko da tijelo ne može održati zadovoljavajuću razinu šećera u krvi. U nekih ljudi s nenormalnosti jetre, samo nekoliko sati gladovanja može dovesti do hipoglikemije. Dojenčad i djeca s nekom nenormalnošću u bilo kojem sustavu jetrenih enzima koji metaboliziraju šećere mogu između obroka razviti hipoglikemiju.

Neki ljudi koji su bili podvrgnuti izvjesnim operacijama na želucu razviju hipoglikemiju između obroka (alimentarna hipoglikemija, vrsta reaktivne hipoglikemije). Hipoglikemija se javlja jer se šećeri vrlo brzo apsorbiraju, te potiču prekomjernu proizvodnju inzulina. Visoka razina inzulina uzrokuje brzi pad razine šećera u krvi. Rijetko se alimentarna hipoglikemija pojavi u ljudi koji nisu bili podvrgnuti kirurškom zahvatu, u kojih se to stanje naziva idiopatska alimentarna hipoglikemija.

U prošlosti su liječnici bili skloni postaviti dijagnozu reaktivne hipoglikemije ljudima koji su imali simptome slične onima kod hipoglikemije 2 do 4 sata nakon jela, ili su hipoglikemijom proglašavali stanje s nejasnim simptomima (uglavnom umor). Međutim, mjerenje razine šećera u krvi tijekom pojave tih simptoma ne ukazuje na pravu hipoglikemiju. Pokušalo se je simulirati reaktivnu hipoglikemiju pomoć testa podnošenja šećera uzetog na usta (oralni test tolerancije glukoze, OGTT), ali taj test ne odražava točno što se događa nakon normalnog obroka.

Tip reaktivne hipoglikemije koja se javlja u dojenčadi i djece uzrokuju vrste hrane koje sadržavaju šećere fruktozu i galaktozu ili amino kiselinu leucin. Fruktoza i galaktoza sprječavaju otpuštanje glukoze iz jetre; leucin potiče prekomjerno stvaranje inzulina iz gušterače. U oba slučaja rezultat je niska razina šećera u krvi neko vrijeme nakon jedenja hrane koja sadrži te hranjive tvari. U odraslih, uzimanje alkohola zajedno sa šećerom, na primjer, kao džin i tonik, može ubrzati reaktivnu hipoglikemiju.

Prekomjerna proizvodnja inzulina također može izazvati hipoglikemiju. Prekomjerna proizvodnja može nastati iz tumora stanica gušterače koje proizvode inzulin (inzulinom) ili, rijetko, radi općeg bujanja tih stanica. Ponekad hipoglikemiju uzrokuje tumor izvan gušterače jer proizvodi hormon nalik inzulinu.

Rijedak uzrok hipoglikemije je jedna autoimuna bolest u kojoj tijelo proizvodi protutijela na inzulin. Razina inzulina u krvi nenormalno se mijenja jer gušterača proizvodi velike količine inzulina da svlada protutijela. Takvo se stanje može pojaviti u ljudi sa ili bez šećerne bolesti.

Hipoglikemija može također nastati i zbog zatajenja bubrega ili srca, raka, loše prehrane, nenormalne funkcije hipofize ili nadbubrežne žlijezde, šoka i teške infekcije. Proširena bolest jetre―na primjer uslijed virusnog hepatitisa, ciroze ili raka―također može dovesti do hipoglikemije.

Simptomi

Tijelo najprije odgovara na pad razine šećera u krvi otpuštanjem adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda i nekih živčanih završetaka. Adrenalin potiče oslobađanje šećera iz tjelesnih skladišta, ali uzrokuje i simptome slične onima napadaja tjeskobe kao što su npr. znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, lupanje srca, i katkada glad. Teža hipoglikemija smanjuje opskrbu mozga glukozom uzrokujući vrtoglavicu, zbunjenost, umor, slabost, glavobolje, neprilično ponašanje koje se može pogrešno shvatiti pijanstvom, nemogućnost koncentriranja, nenormalnosti vida, napadaje nalik epileptičnima i komu. Produljena hipoglikemija može trajno oštetiti mozak. Simptomi tjeskobe i oštećenja funkcije mozga mogu početi polako ili naglo, napredujući u nekoliko minuta od blage nelagode do jake zbunjenosti i panike. Najčešće su pogođeni ljudi koji zbog šećerne bolesti uzimaju inzulin ili oralne hipoglikemike (lijekovi za snižavanje razine šećera u krvi u obliku tableta).

U bolesnika s tumorom gušterače koji proizvodi inzulin simptomi se obično javljaju rano ujutro nakon noćnog gladovanja, naročito ako su skladišta krvnog šećera još više iscrpljena tjelovježbom prije doručka. U početku ljudi s tumorom obično imaju samo povremene epizode hipoglikemije, ali tijekom nekoliko mjeseci ili godina, epizode postaju sve češće i teže.

Dijagnoza

Kada osoba bez dijabetesa ili inače zdrava osoba postane tjeskobna, počne se ponašati poput pijanca ili razvije druge prije opisane simptome karakteristične za oštećenje moždane funkcije, liječnici joj tada mjere šećer u krvi a zatim razinu inzulina. Simptomi hipoglikemije rijetko se razviju sve dok razina krvnog šećera ne padne ispod 50 mg/dl krvi, premda se ponekad simptomi pojave i pri malo višim razinama, a neki ne razviju simptome sve dok razina šećera u njihovoj krvi ne postane puno niža. Niska razina šećera u krvi uz simptome hipoglikemije potvrđuje dijagnozu. Ako simptomi nestaju čim se razina šećer u krvi počne povećavati unutar nekoliko minuta od uzimanja šećera, dijagnoza je utemeljena.

Liječnik ispituje šećer u krvi pacijenta u liječničkoj ordinaciji. Šećer u krvi se može mjeriti kod kuće iz kapljice krvi koju se dobije ubodom u prst u vrijeme pojave simptoma i uređajem za nadziranje razine šećera u krvi, ali nadziranje šećera u krvi kod kuće preporučuje se samo dijabetičarima. Test podnošljivosti glukoze uzete na usta (test opterećenja glukozom, OGTT), koji se obično rabi za dijagnosticiranje šećerne bolesti, rijetko se upotrebljava za dijagnosticiranje hipoglikemije, jer rezultati često zavaravaju.

Liječnik može gotovo uvijek naći uzrok hipoglikemije. Kako bi ustanovio uzrok hipoglikemije liječnik mora uzeti bolesnikovu anamnezu, mora obaviti fizikalni pregled i jednostavne laboratorijske pretrage. Međutim, manji broj ljudi može biti potrebno smjestiti u bolnicu zbog daljnjih pretraga. Ako liječnik sumnja na autoimunu hipoglikemiju treba ustanoviti sadrži li krv protutijela na inzulin.

Mjerenje razine inzulina u krvi za vrijeme uzdržavanja od jela (katkada do 72 sata) može biti potrebno da se odredi ima li pacijent neki tumor koji luči inzulin. U idealnom slučaju tumor se pronalazi prije operacije. Međutim, premda se neki tumori gušterače koji luče inzulin otkriju kompjutoriziranom tomografijom (CT), magnetskom rezonancijom (MRI) ili ultrazvučnim pregledom, tumori su obično tako mali da ih se ne može prikazati tim slikovnim tehnikama. Često je za otkrivanje tumora koji luči inzulin potrebna operacija pretraživanja (eksploracija).

Liječenje

Simptomi hipoglikemije se povlače unutar nekoliko minuta nakon uzimanja šećera u bilo kojem obliku, npr. u obliku bombona ili tableta glukoze ili voćnog soka, vode s nekoliko žličica šećera ili čaše mlijeka (sadrži laktozu, vrstu šećera). Ljudi s epizodama hipoglikemije koje se ponavljaju, naročito dijabetičari, radije nose tablete glukoze, jer tablete djeluju odmah i osiguravaju stalnu količinu šećera. I dijabetičarima i nedijabetičarima s hipoglikemijom koristi uzimanje šećera poslije obroka koji sadrži ugljikohidrate koji duže traju (npr. kruh ili krekeri). Kada je hipoglikemija teška ili produžena, a uzimanje šećera na usta nije moguće, liječnici daju glukozu intravenski da spriječe teško oštećenje mozga.

Ljudi za koje se zna da imaju teške epizode hipoglikemije, za hitne situacije pri ruci mogu imati glukagon. Glukagon je bjelančevinski hormon koji luče otočići stanica gušterače, a koji potiče jetru da stvara velike količine glukoze iz svojih ugljikohidratnih skladišta. Daje se u injekciji i općenito uspostavlja krvni šećer unutar 5 do 15 minuta.

Tumore koji luče inzulin treba ukloniti kirurškim putem. Međutim, kako su oni vrlo mali i teško ih je pronaći, operaciju treba obaviti iskusan specijalist. Prije operacije bolesniku može biti potreban lijek kao što je diazoksid da se potisne (inhibira) lučenje inzulina iz tumora. Katkada postoji više tumora, pa ako kirurg ne nađe sve, može biti potrebna druga operacija.

Nedijabetičari koji su skloni hipoglikemiji mogu izbjeći epizode čestim jedenjem malih obroka, a ne uobičajena tri obroka dnevno. Ljudi skloni hipoglikemiji morali bi nositi karticu za prepoznavanje ili Medic Alert narukvicu kako bi osoblje hitne medicinske pomoći znalo o kakvoj je bolesti riječ.