Infekcije u ljudi s oštećenim obrambenim snagama

I fizikalne zapreke i imunološki sustav brane tijelo od organizama koji mogu uzrokovati infekciju. U fizičke zapreke se ubraja koža, suze, ušni vosak, sluz (npr. u nosu) i želučana kiselina. I normalno istjecanje mokraće ispire organizme koji se uspinju mokraćnim sustavom. Imunološki sustav koji je složen i profinjen čine, između ostalih sastavnih dijelova, bijele krvne stanice i protutijela (antitijela) koja prepoznaju i uklanjaju mikroorganizme.

Vrlo veliki broj različitih bolesti, lijekova i drugih liječenja mogu dovesti do sloma tjelesnih prirodnih obrambenih snaga. Takav slom može imati za posljedicu infekcije koje mogu uzrokovati organizmi koji normalno žive a da ne prave štetu na tijelu ili u njemu.

Rizični čimbenici

Ljudi s opsežnim opeklinama imaju povećani rizik od infekcije zbog toga što opečena koža omogućava ulazak štetnih organizama. Slično, ljudi koji se podvrgnu postupcima koji smanjuju njihove fizičke obrambene snage, imaju povećani rizik od nastanka infekcije. Takvi postupci uključuju postavljanje katetera u mokraćni sustav ili krvnu žilu ili uvođenje sonde u pluća. Mnogi lijekovi mogu potisnuti (suprimirati) imunološki sustav uključujući lijekove protiv raka (kemoterapija), lijekove koji se uzimaju radi sprječavanja odbacivanje organa nakon presađivanja (npr. azatioprin, metotreksat ili ciklosporin) i kortikosteroidne lijekove (npr. prednizon).

Ljudi s AIDSom imaju smanjenu sposobnost borbe protiv nekih vrsta infekcija, naročito u kasnijem stadiju bolesti. Ti su ljudi u opasnosti od oportunističkih infekcija—to su infekcije mikroorganizmima koji općenito ne dovode do zaraze u ljudi čiji imunološki sustav funkcionira normalno. Također, kada se razbole imaju težak oblik bolesti premda se često radi o običnim infekcijama, npr. herpes.

Infekcije su vjerojatnije i obično teže u starijih nego u mlađih odraslih, vjerojatno zbog toga što starenje smanjuje učinkovitost tjelesnog imunološkog sustava. Mnogi dugotrajni (kronični) poremećaji koji su česti u starijih―kao što su kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB), rak i šećerna bolest―također povećavaju rizik od nastanka infekcije. Osim toga, stariji su vjerojatnije u bolnici ili staračkom domu gdje je rizik stjecanja teške infekcije veći. U bolnicama proširena uporaba antibiotika omogućuje organizmima otpornima na antibiotike da dobro uspijevaju pa su infekcije tim organizmima često teže i teže ih je liječiti nego infekcije koje se steku kod kuće.

Antibiotici koje se uzima da bi uništili mikroorganizme koji uzrokuju bolest mogu zapravo povećati rizik od razvitka infekcije. Katkada, antibiotici ubiju ne samo štetnu bakteriju nego i one bezopasne koje normalno žive na koži ili one korisne koje žive u crijevu. Kada se to dogodi, mogu se umnažati gljivice i bakterije otporne na antibiotike i uzrokovati sekundarnu infekciju, koja se naziva superinfekcija. Superinfekcije su češće u vrlo mladih i vrlo starih i u ljudi s kroničnim ili iscrpljujućim bolestima. Superinfekcije se mogu pojaviti i u ljudi koji uzimaju nekoliko antibiotika, ili antibiotike koji ubijaju veliki broj raznovrsnih mikroorganizama (antibiotici širokog spektra).

Sprječavanje i liječenje

Mogu se poduzeti brojni koraci da bi se zaštitili ljudi u kojih je povećan rizik za nastanak infekcije. Najučinkovitiji način sprječavanja prijenosa infekcije s jedne osobe na drugu je pranje ruku. Osjetljive osobe može se također izolirati u privatnu bolničku sobu sa zatvorenim vratima. Da bi se još više smanjio rizik od infekcije posjetiteljima se može savjetovat da navuku čiste kapute i maske te da operu ruke i stave na njih rukavice prije no što uđu u bolesnikovu sobu.

TABLICA 188-1

Što potiskuje imunološki sustav?

Svako od idućih stanja ili liječenja može potisnuti imunološki sustav osobe, čineći infekciju vjerojatnijom.

• Nenormalnosti bijelih krvnih stanica, naročito neutrofila ili T ili B limfocita

• Nenormalna proizvodnja protutijela

• Rak (npr. leukemija, Hodgkinova bolest, mijelom)

• AIDS (infekcija virusom humanog imunodeficita)

• Zatajenje proizvodnje krvnih stanica (aplastična anemija)

• Šećerna bolest

• Prekomjerna proizvodnja kortikosteroida (Cushingova bolest)

• Kemoterapija (lijekovi protiv raka)

• Terapija zračenjem (raka)

• Lijekovi koji potiskuju imunost (za autoimune bolesti)

• Kortikosteroidi (za astmu, alergije, autoimune bolesti)

Unatoč vjerojatnosti da antibiotici mogu povećati rizik od nastanka infekcije potiskivanjem nekih bakterija a omogućivanjem drugima da brže rastu, ti lijekovi mogu znatno smanjiti rizik od infekcije, ako se ispravno rabe. To se naziva profilaktičnom uporabom antibiotika. Antibiotici se daju profilaktički prije operativnih zahvata, naročito prije trbušnih operacija i presađivanja organa.

I cijepljenje može spriječiti infekcije. Ljudi s povećanim rizikom od razvoja infekcija, naročito stariji i ljudi s AIDSom trebali bi primiti sva cjepiva potrebna da se taj rizik smanji. Pri aktivnoj imunizaciji, cjepivo se injicira ili uzima na usta i potiče tijelo da proizvodi protutijela (bjelančevine izričito namijenjene uklanjanju organizama koji izazivaju specifične bolesti). Cjepiva se daju da se spriječi nastanak ili da se ublaži težina takvih bolesti kao što su influenca, pneumokokne infekcije, vodene kozice, herpes zoster, hepatitis A, hepatitis B, ospice i rubeola. Pri pasivnom imuniziranju injiciraju se gotova protutijela koja pružaju izravnu, ali privremenu zaštitu. Pasivno imuniziranje je naročito korisno kada je imunološki sustav nesposoban proizvesti dovoljno protutijela da zaštiti zaraženu osobu ili kada je potrebna izravna zaštita, npr. nakon izloženosti virusu hepatitisa.

Kako su superinfekcije i oportunističke infekcije često otporne na većinu antibiotika, može ih biti vrlo teško liječiti. Mogu biti potrebni dugotrajni postupci. Uzimaju se uzorci krvi zaražene osobe ili drugih tkiva ili tekućina i šalju u laboratorij na analizu. Prepoznavanje zaraznog organizma pomaže liječniku odrediti koji će lijekovi biti najučinkovitiji. Sve dok se ne sazna koji je antibiotik najučinkovitiji, liječnik na temelju kliničke slike bolesti i ostalih iskustvenih spoznaja pretpostavlja o kojem bi se uzročniku najvjerojatnije moglo raditi te počinje s antibiotskim liječenjem. Pri teškim infekcijama često se rabe kombinacije antibiotika. U rijetkim slučajevima osoba s vrlo niskim brojem bijelih krvnih stanica može dobiti transfuzije bijelih krvnih stanica.

Specifične infekcije

Ljudi s oštećenim obrambenim mehanizmom u opasnosti su od nastanka brojnih infekcija uključujući među inim nokardiozu, aspergilozu, mukormikozu i infekciju citomegalovirusom.