Gonoreja

Gonoreja je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae koja zarazi unutarnju prevlaku (sluznicu) uretre, grlića maternice, rektuma i ždrijela ili spojnice (bjeloočnice ili konjunktive) očiju.

Gonoreja se može širiti krvnom strujom u druge dijelove tijela, naročito u kožu i zglobove. U žena može ići uzlazno uz spolni sustav i zaraziti opne (membrane) unutar zdjelice, te uzrokovati bol u zdjelici i probleme reprodukcije.

Simptomi

U muškaraca se prvi simptomi obično jave 2 do 7 dana nakon zaraze. Simptomi počinju blagom nelagodom u uretri nakon čega se nekoliko sati poslije pojavi blaga do jaka bol za vrijeme mokrenja i iz penisa izlazi gnoj. Muškarac mora često i hitno mokriti a žurba se pojačava kako se infekcija širi u gornji dio uretre. Otvor na penisu može postati crven i natečen.

U žena se prvi simptomi javljaju 7 do 21 dan nakon infekcije. Često zaražene žene tjednima ili mjesecima nemaju simptoma i bolest se otkrije tek nakon što se bolest dijagnosticira u muškog partnera, a nju se ispituje kao osobu kojoj je muškarac bio partner. Ako se simptomi i jave, obično su blagi. Međutim, neke žene imaju teške simptome kao što je češća potreba mokrenja, bol za vrijeme mokrenja, iscjedak iz rodnice i vrućica. Grlić maternice, maternica, jajovodi, jajnici, uretra i rektum mogu biti zaraženi uzrokujući duboku bol u zdjelici i bolnu osjetljivost prilikom spolnog odnosa. Gnoj za koji se čini da dolazi iz rodnice, može se javiti iz grlića maternice, uretre ili žlijezda u blizini otvora rodnice.

Žene i homoseksualci koji prakticiraju analni seks mogu dobiti gonoreju rektuma. Bolest može uzrokovati nelagodu oko anusa i iscjedak iz rektuma. Područje oko anusa može se zacrvenjeti i ogrubjeti, a stolica može biti obložena sluzi i gnojem. Prilikom liječničkog pregleda rektuma anoskopom ili rektoskopom (cijev za promatranje) na stijenci rektuma može se vidjeti sluz i gnoj.

TABLICA 189-3

Komplikacije gonoreje

U rijetkoj komplikaciji gonoreje, infekcija se širi krvnom strujom na jedan ili više zglobova, koji postanu otečeni, osjetljivi i izuzetno bolni, što ograničava pokretanje. Infekcija krvnom strujom može uzrokovati i crvene mrlje na koži ispunjene gnojem, vrućicu, opći osjećaj bolesti ili bol u zglobovima koja prelazi s jednog zgloba na drugi (sindrom artritisdermatitis).

Može doći do infekcije unutrašnjosti srca (endokarditis). Zaraza pokrova jetre (perihepatitis) uzrokuje bol sličnu onoj kod bolesti žučnog mjehura. Te se infekcije mogu liječiti i rijetko su smrtne, ali oporavak od artritisa ili endokarditisa može biti polagan.

Oralni seks sa zaraženim partnerom može dovesti do gonoreje ždrijela (gonokokni faringitis). Obično zaraza ne uzrokuje simptome, ali katkada uzrokuje grlobolju i nelagodu pri gutanju.

Ako zaražene tekućine dođu u dodir s očima, može doći do vanjske infekcije oka (gonokokni konjunktivitis). Novorođenčad se mogu zaraziti gonorejom od majke prilikom porođaja, što može uzrokovati oteknuće obih vjeđa i gnojni iscjedak iz očiju. U odraslih se mogu javiti isti simptomi, ali je često zahvaćeno samo jedno oko. Ako se infekciju ne liječi, može doći do sljepoće.

Infekcija rodnice u malog djeteta i mlade djevojke obično je rezultat seksualne zloporabe sa strane odraslih, a rijetko nastaje zbog rukovanja zaraženim kućanskim predmetima. Mogu se javiti simptomi kao što su nadražaj, crvenilo i otok stidnice s gnojnim iscjetkom iz rodnice. Djevojku može boljeti područje rodnice ili kod mokrenja može osjećati bol. I rektum može biti upaljen. Iscjedak može zamrljati donje rublje.

Dijagnoza

Liječnik može postaviti dijagnozu gotovo odmah prepoznavanjem bakterije (gonokoka) pod mikroskopom. U više od 90% zaraženih muškaraca takva se dijagnoza može postaviti uzimanjem uzorka iscjetka iz penisa. Međutim, takva se dijagnoza može postaviti u samo 60% zaraženih žena pregledom uzorka iscjetka iz grlića maternice. Ako se pod mikroskopom ne vide bakterije, iscjedak se šalje u laboratorij na kulturu.

Ako liječnik sumnja na infekciju ždrijela ili rektuma, uzorci iz tih područja šalju se na kulturu. Premda nema krvne pretrage za gonoreju, liječnik može uzeti uzorak krvi da bi odredio ima li osoba sifilis ili infekciju virusom humanog imunodeficita (HIV). Neki ljudi imaju više od jedne spolno prenosive bolesti.

Liječenje

Liječnici obično liječe gonoreju jednom injekcijom ceftriaksona u mišić (intramuskularno) ili jednotjednom kurom antibiotika na usta (oralno) [obično doksiciklin]. Ako se gonoreja proširila krvnom strujom, osobu se obično liječi u bolnici, često antibioticima intravenski. Kako je infekcija klamidijom i u muškaraca i u žena s gonorejom česta, ali ju je teško dijagnosticirati, bolesnicima se daje jednotjedna kura doksiciklina ili tetraciklina ili pojedinačna doza azitromicina, drugog antibiotika produljenog djelovanja.

Ako se na kraju liječenja simptomi ponovno javljaju ili su uporni, liječnici mogu uzeti uzorke za kulturu kako bi dokazali da je osoba izliječena. U muškaraca se mogu ponovno javiti simptomi uretritisa, stanje koje se naziva postgonokokni uretritis. Postgonokokni uretritis, najčešće uzrokovan klamidijom i drugim organizmima koji ne reagiraju na liječenje ceftriaksonom, posebno se javlja u ljudi koji se ne drže propisanog plana liječenja.