Sprječavanje zarazne bolesti cijepljenjem

Cjepiva sadrže nezarazne dijelove bakterija ili virusa ili cijele bakterije ili viruse koji su promijenjeni tako da ne mogu uzrokovati infekciju. Tijelo odgovara na cjepivo stvaranjem imunološke obrane (kao što su protutijela i bijele krvne stanice). Kada je osoba izložena zarazninm bakterijama i virusima ta obrana sprječava nastanak bolesti. Danas su raspoloživa cjepiva vrlo pouzdana i većina ljudi ih dobro podnosi. Međutim, ne djeluju u svakoga i ponekad uzrokuju štetne učinke.

Neka se cjepiva daju gotovo rutinski―npr. tetanusni toksoid se najradije daje odraslima svakih 10 godina. Druga se daju uglavnom posebnim skupinama ljudi―cjepivo protiv influence, npr. daje se starijim ljudima u domovima za njegu i drugima koji imaju povećani rizik od razvoja virusne infekcije i njenih komplikacija. Niz cjepiva djeci se daje rutinski. Druga cjepiva se daju nakon izloženosti specifičnoj bolesti―npr. cjepivo protiv bjesnoće može se dati osobi koju je ugrizao pas.

TABLICA 172-1

Zaštita od bolesti

• U Sjedinjenim Američkim Državama cjepiva su raspoloživa protiv ovih bolesti:

• Adenovirus (raspoloživo samo u Oružanim snagama Sjedinjenih Država)

• Antraks (bedrenica)

• Bjesnoća (rabijes)

• Difterija

• Hemofilus infelunce, infekcije tipom b (meningitis)

• Hepatitis A

• Hepatitis B

• Hripavac (magareći kašalj)

• Influenca (gripa)

• Japanski encefalitis

• Kolera

• Kuga

• Meningokokni meningitis

• Ospice

• Pneumokokna infekcija (meningitis, pneumonija)

• Poliomijelitis (dječja paraliza)

• Rubeola (njemačke ospice)

• Tetanus

• Trbušni tifus

• Tuberkuloza

• Varičele (vodene kozice)

• Zaušnjaci (mumps, epidemijski parotitis)

• Žuta groznica

Odraslima koji su se zarazili prije nego što ih se može cijepiti ili čiji imunološki sustav ne reagira odgovarajuće na infekciju, može se dati imunoglobulin, koji se sastoji od mješavine protutijela.