Zarazne bolesti izazvane anaerobnim bakterijama

Anaerobne bakterije se razlikuju od drugih bakterija na nekoliko načina. One dobro uspijevaju u područjima tijela koja imaju nisku razinu kisika (kao što su crijeva) i u propadajućem tkivu, naročito u dubokim i prljavim ranama, gdje druge bakterije ne mogu živjeti i gdje ih tjelesni obrambeni sustav ne može lako doseći. Anaerobne bakterije za svoje postojanje ne trebaju kisik; zapravo, neke u njegovoj prisutnosti ne mogu preživjeti. Obično uzrokuju infekcije koje dovode do nakupljanja gnoja (apscesi).

Stotine vrsta anaerobnih bakterija žive normalno i bezopasno na koži i sluznicama, kao što su sluznica usta, crijeva i rodnice; nekoliko stotina milijardi bakterija može postojati u kubičnom inču (2,5 cm3) stolice. Ako je normalan okoliš nekih vrsta anaerobnih bakterija prekinut kirurškim zahvatom, slabom opskrbom krvlju ili drugim tkivnim oštećenjem, oni mogu napasti tkivo domaćina uzrokujući ozbiljne―čak smrtne―infekcije.

U anaerobne bakterije koje uzrokuju bolest spadaju klostridije―koje žive u prašini, tlu, bilju i crijevnom sustavu ljudi i životinja―te peptokoki i peptostreptokoki―koji su dio normalne bakterijske populacije (flora) usne šupljine, gornjeg dišnog sustava i debeloga crijeva. Druge anaerobne bakterije uključuju Bacteroides fragilis, koji je dio normalne flore debeloga crijeva i Prevotella melaninogenica i Fusobacterium koji su dio normalne flore ustiju.

Simptomi i dijagnoza

Simptomi anaerobnih zaraznih bolesti ovise o mjestu infekcije. Te infekcije izazivaju zubne apscese, infekcije čeljusti, periodontalnu bolest, kronični sinusitis i infekciju srednjega uha te apscese u mozgu, kralješničnoj moždini, plućima, trbušnoj šupljini, jetri, maternici, spolnim organima, koži i krvnim žilama.

Za postavljanje dijagnoze anaerobne zarazne bolesti liječnik obično uzme uzorak gnoja ili tjelesne tekućine i pošalje ga u laboratorij na kulturu. S uzorkom se mora pažljivo rukovati, jer izloženost zraku može ubiti anaerobne bakterije i tako kulturu učiniti bezvrijednom.

Sprječavanje i liječenje

Tešku anaerobnu bakterijsku infekciju obično se može spriječiti liječenjem infekcije koja je ograničena na posebno područje prije nego se proširi. Mjere sprječavanja koje pomažu su: pomno čišćenje rana, uklanjanje stranih tijela i rano započinjanje antibiotskom terapijom. U cilju sprječavanja infekcije antibiotici se daju intravenski prije, za vrijeme i nakon kirurškog zahvata u trbuhu.

Infekcije dubokih rana obično su uzrokovane anaerobnim bakterijama; takve se infekcije liječe u prvom redu dreniranjem apscesa i kirurškim uklanjanjem (debridman) odumrlog tkiva. Budući da je anaerobne bakterije u laboratoriju teško uzgojiti (teško rastu u kulturi), liječnik obično počinje davati antibiotike prije nego zna rezultate laboratorijske kulture. Infekcije dubokih rana često sadrže više od jednog tipa bakterija pa se istodobno može dati intravenski nekoliko vrsta antibiotika. Penicilin se rabi za infekcije koje uzrokuje mješavina bakterija u ustima i ždrijelu. Kako infekcije koje potiču iz crijeva obično uključuju Bacteroides fragilis, koji je otporan na penicilin, rabe se drugi antibiotici.

TABLICA 180-1

Bolesti uzrokovane klostridijama

Bolest

Bakterija

Tetanus

Clostridium tetani

Botulizam i dojenački botulizam

Clostridium botulinom, Clostridium baratii

Otrovanje hranom

Clostridium perfringens

Kolitis izazvan uzimanjem antibiotika

Clostridium difficile

Nekrotizirajući enteritis

Clostridium perfringens

Infekcije maternice i rana

Clostridium perfringens i druge