Kožne bolesti

Koža nije samo zaštitni omotač. To je organski sustav koji upravlja tjelesnom temperaturom, osjeća bolne i ugodne podražaje, sprječava tvari da uđu u tijelo i pruža zaštitu od štetnog djelovanja sunca. Boja kože, izgled, građa i nabori pomažu osobiti su za ljude kao individue. Sve što oštećuje funkciju kože ili izgled može imati ozbiljne posljedice za fizičko i duševno zdravlje.

Svaki sloj kože ima posebnu funkciju. Najviši sloj, epidermis, je zapravo tanji od plastičnog omotača nad gotovo čitavim tijelom. Najviši dio epidermisa, stratum korneum (rožnati sloj), sadrži keratin, koji se sastoji od ostataka odumrlih stanica i štiti kožu od štetnih tvari. Na dnu epidemisa su melanociti, stanice koje proizvode melanin―tamno obojeni kožni pigment.

Ispod epidermisa leži dermis, koji sadrži receptore za bol i dodir, čija ticala dosižu do površine kože i mnogih funkcionalnih žlijezda kože: znojnica koje proizvode znoj, lojnica koje proizvode ulje i dlačne folikule koji stvaraju dlaku. Unutar dermisa leže i krvne žile koje koži priskrbljuju hranu i čine je toplom i živce koji se granaju po svim slojevima kože.

Ispod dermisa leži sloj masti koji predstavlja izolator tijela protiv vrućine i hladnoće.

Iznad različitih dijelova tijela razlikuje se debljina i boja kože, broj žlijezda znojnica, lojnica, dlačnih folikula i živaca. Vrh glave ima mnogo dlačnih folikula; tabani noge ih uopće nemaju. Tabani i dlanovi imaju mnogo deblji epidermis i slojeve keratina. Vršci prstiju na rukama i nogama sadrže mnogo živaca i izuzetno su osjetljivi na dodir.

Koža se mijenja kroz život osobe. Koža malog djeteta ima mnogo deblji sloj masti i mnogo tanji sloj zaštitnog keratina. Starenjem ljudi gube veći dio potkožne masti, dermis i epidermis postaju tanji, elastična vlakna u dermisu se cjepkaju i koža se više nabora. Tok krvi u koži se također smanjuje s dobi pa oštećena koža u starijih ljudi zacjeljuje mnogo sporije. Starija koža proizvodi i manje zaštitnog ulja pa se zato koža lakše isuši.

Što se nalazi ispod kože?

Pogled na presjek kroz kožu pokazuje njene slojeve i tkiva ispod površine.

MSD medicinski priručnik za pacijente

TABLICA 190-1

Medicinski nazivi za znakove i tvorevine na koži

Atrofična koža: Tanka poput papira, naborana koža.

Čvorić (nodul): Čvrsta izbočina, promjera 0,5 do 1 cm, koja može biti uzdignuta. Čvorić katkada izgleda kao da se nalazi ispod površine kože pa pritišče prema naprijed.

Ekskorijacija: Ostrugano područje ili područje s krastama nastalim uslijed grebenja, trljanja ili ubadanja u kožu.

Erozija: Gubitak dijela ili čitave gornje površine kože. Erozije se pojave kada je koža oštećena infekcijom, uslijed pritiska, nadražaja ili zbog djelovanja visoke temperature.

Krasta (šuga): Osušena krv, gnoj ili kožne tekućine na površini kože. Krasta se može napraviti gdjegod je koža bila oštećena.

Lihenifikacija: Zadebljana koža koja ima duboke brazde i nabore.

Ljuskanje: Područja nakupljenih odumrlih epidermalnih stanica koje stvaraju ljuskavu, suhu plohu. Ljuskanje se javljaju kod psorijaze, seboroičnog dermatitisa i mnogih drugih stanja.

Makula: Plitka, bezbojna mrlja različitog oblika, promjera manjeg od 1 cm. Makule su pjege, plitki madeži, boje vina; mnogi osipi su makulozni. Pjega je poput makule, ali veća.

Ožiljak: Područje u kojem je normalna koža nadomještena fibroznim (ožiljkastim) tkivom. Ožiljci nastaju nakon propadanja nekih dijelova dermisa.

Papula: Čvrsta izbočina promjera manjeg od 1 cm. Papule su bradavice, ugrizi kukaca, kožni privjesci i neki oblici raka kože. Veća papula je plak.

Pustula: Mjehur koji sadrži gnoj (nakupina bijelih krvnih stanica).

Teleangiektazija: Proširene krvne žile unutar kože koje izgledaju zavojito.

Urtikarija: Oteknuće u koži koje stvara uzdignuto, meko, spužvasto područje koje nastaje relativno naglo i brzo nestaje. Urtikarije su uobičajene alergijske reakcije na lijekove, ugrize kukaca ili na nešto što je dotaknulo kožu.

Vezikula: Mala, tekućinom ispunjena pjega, promjera manjeg od 0,5 cm. Mjehurić (bula) je veća vezikula. Vezikule i mjehure stvaraju ugrizi kukaca, herpes zoster, vodene kozice, opekline i nadraživanja.

Vrijed (ulklus): Poput erozije, ali je dublji, a prodire barem u dio dermisa. Uzroci su isti kao kod erozije.

Dijagnosticiranje stanja kože

Liječnici mogu prepoznati mnoga stanja kože jednostavnim promatranjem. Utvrđivanje značajki uključuje veličinu, oblik, boju i smještaj nenormalnosti kao i prisutnost ili odsutnost drugih znakova ili simptoma. Katkada liječnik mora ukloniti mali komad kože mikroskopsko ispitivanje, postupak koji se zove biopsija. Za taj jednostavan postupak liječnik obično lokalnim anestetikom umrtvi malo područje kože i malim nožem (skalpel) ili okruglim rezačem (bušač za biopsiju) ukloni komad kože promjera oko 0,3 cm. Često liječnik postavi šav da zatvori to mjesto i zaustavi krvarenje.

Kada liječnici smatraju da je koža zaražena, ostružu nešto materijala s kože, pošalju u laboratorij i dobiju uzorak koji se stavi u hranjivu podlogu. Ako uzorak sadrži bakterije, gljivice ili viruse oni u hranjivoj podlozi rastu i može ih se prepoznati.

Druge laboratorijske pretrage koriste liječniku kod postavljanja dijagnoze. Pri pregledu uz Woodovo svjetlo neke gljivice i neke nenormalnosti pigmentacije postanu vidljive pod nekim frekvencijama ultraljubičastog (crnog) svjetla. Tzanckov test je od pomoći pri dijagnosticiranju kožne infekcije virusima kao što je herpes. Malim skalpelom liječnik ostruže površinu upaljene kože i mikroskopski je ispituje. Prepoznatljive povećane stanice ili stanice smještene u skupine ukazuju na virusnu infekciju. Uzorak kože se može poslati i u laboratorij na kulturu za viruse.

Mnogi problemi koji se javljaju na koži ograničeni su samo na kožu. Katkada, međutim, koža ukazuje na zdravstveno stanje čitavoga tijela. Na primjer, ljudi koji imaju sistemski lupus eritematodes razviju neuobičajen crvenkasti osip na obrazima leptirastog oblika, obično nakon izlaganja suncu. Dakle, liječnik često mora uzeti u obzir mnoge moguće uzroke kada procjenjuje kožne probleme. Ispitivanje čitave površine kože i traženje nekih oblika osipa može im pomoći u prepoznavanju bilo kakve bolesti. Da bi provjerio raspodjelu kožnog problema, liječnik mora zatražiti bolesnika da se potpuno razodjene, iako je bolesnik primijetio nenormalnost samo na malom dijelu kože.

Liječnici mogu zatražiti da se naprave pretrage krvi ili druge laboratorijske pretrage, premda se čini da osoba ima problem koji je ograničen samo na kožu.