Generički lijekovi

Izraz generički označava jeftiniju verziju dobro poznatog, zaštićenog pripravka. Za neke hrane i kućanske proizvode izraz generički ukazuje na nižu cijenu uz niži standard kvalitete i djelotvornosti. U slučaju farmaceutskih proizvoda to u pravilu nije slučaj.

Lijekovi su obično poznati pod nizom ime na. Kad se prvi put pojavi, lijek dobiva kemijsko ime, skraćeni opis kemijske strukture ili kodirano ime, skovano radi lakšeg sporazumijevanja među istraživačima. Ako FDA (Food and Drug Administration—Uprava za hranu i lijekove), vladina agencija odgovorna za sigurnost i djelotvornost lijekova u SAD–u, odobri lijek za propisivanje, tada on dobiva još dva imena: generički naziv (službeno ime; INN = internacionalno nezaštićeno ime) i zaštićeno ime (vlasničko ime), koje ga identificira kao ekskluzivno vlasništvo određene tvrtke. Vlada, liječnici, istraživači i drugi koji pišu o novoj tvari služe se generičkim nazivom jer se taj odnosi na samu građu lijeka, a ne na zaštićeno ime proizvoda jedne tvornice ili specifičnog pripravka tog lijeka. U receptima se s druge strane obično navodi zaštićeno ime.

Generička su imena obično složenija i teže se pamte od zaštićenih. Mnoga generička imena su zapravo kratice kemijskog imena, strukture lijeka ili njegove formule. Najvažnija osobina generičkog imena je njegova jedinstvenost. I zaštićena imena trebaju biti jedinstvena, a usto su obično privlačna i jednostavna za pamćenje. Često ukazuju na osobine lijeka. Tako Lopressor snižava arterijski tlak, Vivactil je antidepresiv koji povećava živahnost, Glucotrol kontrolira razinu šećera (glukoze) u krvi, a Skelaksin je relaksans skeletnih mišića. S druge strane, zaštićeno ime Minocin jednostavna je skraćenica za minociklin, njegovo generičko ime.

Vlasti moraju biti uvjerene da su zaštićena i generička imena jedinstvena i da se ne mogu zamijeniti za druge lijekove. Imena koja su vrlo nalik već postojećima mogu izazvati zabunu prigodom propisivanja i izdavanja.