Depresija i manija

Depresija i manija predstavljaju dvije velike krajnosti poremećaja raspoloženja. Poremećaji raspoloženja su psihijatrijske bolesti pri kojima se emocionalne smetnje sastoje od produženih razdoblja prekomjerne depresije ili veselog raspoloženja (manija). Poremećaji raspoloženja zovu se i afektivni poremećaji. Afekt znači emocionalno stanje koje se odaje izrazima lica i kretnjama.

Žalost i radost dio su normalnog iskustva svakodnevnog života i razlikuju se po teškoj depresiji i maniji koje označuju poremećaje raspoloženja. Žalost je prirodna reakcija na gubitak, poraz, razočaranje, traumu ili katastrofu. Žalost može biti psihološki blagotvorna, jer dopušta osobi da se povuče iz gadnih ili neugodnih situacija, što može pomoći oporavku.

Duboka žalost ili bolni gubitak je najčešća od normalnih reakcija na gubitak ili odvajanje, kao što je smrt voljene osobe, rastava ili romantično razočaranje. Bolni gubitak i gubitak općenito ne uzrokuju trajnu, onesposobljavajuću depresiju osim u ljudi koji su unaprijed skloni poremećajima raspoloženja.

Uspjeh i postignuće normalno potiču osjećaj veselog raspoloženja. Međutim, veselo raspoloženje može katkada biti obrana protiv depresije ili poricanje boli zbog gubitka. Ljudi na umoru katkada imaju kratka razdoblja veselog raspoloženja i nemirnog djelovanja, a neki od tek ražalošćenih ljudi mogu čak postati veselije raspoloženi prije nego duboko žalosni, što bi bilo normalno stanje. U ljudi sklonih poremećajima raspoloženja takve reakcije mogu biti uvod u maniju.

Premda će 25 do 30% svih ljudi tijekom svoga života imati neki oblik prekomjernog poremećaja raspoloženja, samo će oko 10% imati dovoljno ozbiljan poremećaj da zahtijeva medicinsku skrb. Od tih trećina ima dugotrajnu (kroničnu) depresiju, a većina preostalih ima ponavljane epizode depresije. Kronične i ponavljajuće depresije nazivaju se unipolarnima. Oko 2% pučanstva ima stanje koje se naziva maničnodepresivna bolest ili bipolarni poremećaj pri kojemu se razdoblja depresije izmjenjuju s razdobljima manije (ili s razdobljima slabije izražene manije poznate kao hipomanija).