Ovisnost o lijekovima

Ovisnost je prisilna aktivnost i neodoljivo uključivanje u neko specifično djelovanje. Djelovanje može biti kockanje ili može uključiti uporabu gotovo bilo koje tvari, kao što je lijek. Lijekovi mogu uzrokovati ili psihološku ili psihološku i fizičku ovisnost.

Psihološka ovisnost se temelji na želji da se nastavi uzimanjem lijeka u cilju izazivanja ugode ili da se olakša napetost i izbjegne nelagoda. Lijekovi koji dovode do psihološke ovisnosti obično djeluju na mozak i imaju jedan ili više ovih učinaka:

  • Smanjuju tjeskobu i napetost

  • Uzrokuju osjećaj živahnosti, jaku veselost ili druge ugodne promjene raspoloženja

  • Stvaraju osjećaje povećane duševne i fizičke sposobnosti

  • Mijenjaju osjetna opažanja

TABLICA 92-1

Lijekovi koji mogu dovesti do ovisnosti

Lijek

Psihološka ovisnost

Fizička ovisnost

Protiv depresije (antidepresivi; snizuju raspoloženje)

Alkohol

Da

Da

Narkotici

Da

Da

Pomoć za spavanje (hipnotici)

Da

Da

Benzodiazepini (lijekovi protiv tjeskobe)

Da

Da

Lijekovi koji se udišu

Da

Moguće

Hlapljivi nitriti

Moguće

Vjerojatno ne

Poticajni (stimulansi; povisuju raspoloženje)

Amfetamin

Da

Da

Metamfetamin (brzog djelovanja)

Da

Da

Metilendioksimetamfetamin (MDMA, ekstazi, Adam)

Da

Da

Kokain

Da

Da

25dimetoksi4metilamfetamin (DOM, STP)

Da

Da

Fenciklidin (PCP, anđeoski prah)

Da

Da

Halucinogeni

Dietilamid lizergične kiseline (LSD)

Da

Moguće

Marihuana

Da

Moguće

Meskalin

Da

Moguće

Psilocibin

Da

Moguće

Psihološka ovisnost može biti vrlo snažna i teško ju je nadvladati. Posebno je česta u vezi s lijekovima koji zahvaćaju središnji živčani sustav mijenjajući raspoloženje i osjećaje.

Za ovisnike, djelovanje u vezi s lijekom postaje tako velik dio dnevnog života da navikavanje općenito smeta radnoj sposobnosti, učenju ili normalnom uzajamnom djelovanju s obitelji i prijateljima. Pri teškoj ovisnosti, misli i djelatnosti ovisnika mogu biti pretežno upravljene prema dobivanju i uzimanju lijeka. Ovisnik može manipulirati, lagati i krasti da udovolji ovisnosti. Ovisnici imaju poteškoću prestati s uporabom lijeka i često nakon razdoblja prestanka korištenja opet nastavljaju s uzimanjem.

Neki lijekovi uzrokuju fizičku ovisnost, ali fizička ovisnost ne prati uvijek psihološku ovisnost. Na lijekove koji uzrokuju fizičku ovisnost tijelo se prilagodi kad se lijek uzima bez prestanka. To dovodi do stvaranja otpornosti (tolerancije ili podnošljivosti) i/ili do simptoma prestanka uzimanja (apstinencije) kad se lijek prestane uzimati. Podnošljivost je potreba sve većeg povisivanja doze lijeka da bi se postigao učinak koji je u početku postignut manjim dozama. Apstinencijska kriza se javlja kad se prestane s uzimanjem lijeka ili kad su učinci lijeka blokirani nekom tvari suprotnog djelovanja (antagonist). Osoba koja je u apstinencijskoj krizi osjeća se bolesnom i može dobiti mnoge simptome kao što su glavobolja, proljev ili drhtanje (tremor). Apstinencijska kriza može izazvati teško pa čak i po život opasno stanje.

TABLICA 92-2

Učinci alkohola na nealkoholičare

Razina alkohola u krvi

Učinci

0,05 (50 mg/dl*)

Dobro raspoloženje; društvenost; smirivanje

0,08 (80 mg/dl)

Smanjena usklađenost pokreta (smanjene duševne i fizičke sposobnosti)

Usporeni refleksi

(Jedno i drugo smeta sigurnom upravljanju vozilom)

0,10 (100 mg/dl)

Vidljivo poremećena usklađenost pokreta

0,20 (200 mg/dl)

Zbunjenost

Oslabljeno pamćenje

Teško oštećenje (nemogućnost stajanja)

0,30 (300 mg/dl)

Gubitak svijesti

0,40 (400 mg/dl)

Koma, smrt

*Količina alkohola u miligramima (mg) na decilitar (dl) krvi.

Zloporaba lijeka uključuje više od fiziološkog djelovanja lijeka. Na primjer, ljudi s rakom kojima se opioidima bol liječi mjesecima i godinama, kao što je morfij gotovo nikada ne postanu ovisnicima o narkotiku, premda mogu postati fizički ovisni. Zloporaba lijeka je prije pojam definiran uglavnom ponašanjima koja su izazvana poremećajem funkcije i društvenim neodobravanjem. Gotova sva društva kroz pisanu povijest dopuštala su uporabu nekih psihoaktivnih lijekova, čak i onih za koje se zna da su nezdravi. Tvari koje mijenjaju raspoloženje, kao što su alkohol i halucinogene gljive, imaju važnu ulogu u nekim vjerskim obredima. Neka društva prihvaćaju tvari koje druga ne dopuštaju. Društva mogu prihvatiti neku tvar, a kasnije je odbaciti.

U Sjedinjenim Državama medicinski pojam zloporaba lijeka odnosi se na poremećaj funkcije i lošu prilagodbu, a ne na ovisnost do koje je došlo uporabom lijekova. Jednostavno, zloporaba lijeka se često odnosi na pokusnu i rekreacijsku uporabu zabranjenih lijekova, uporabu legalnih lijekova da se ublaži probleme ili simptome na načine koje nije propisao liječnik i uporabu lijekova do točke ovisnosti. Zloporaba lijekova se pojavljuje u svim društvenoekonomskim skupinama i uključuje visoko izobražene i profesionalne ljude kao i one koji su neizobraženi i nezaposleni.

Premda zloporaba lijekova ima snažne učinke, raspoloženje korisnika i mjesto na kojem se lijek uzima značajno utječu na njegov učinak. Na primjer, osoba koja se osjeća tužnom prije pijenja alkohola može postati još tužnijom kad alkohol počne djelovati. Ista osoba može biti dobro raspoložena kad pije s prijateljima koji su sretni kad su otrovani (intoksicirani). Nije uvijek moguće točno proreći kako će neki lijek djelovati na istu osobu svaki puta kada ga uzme.

Složeno je i nejasno kako se razvija ovisnost o lijeku. Na taj proces djeluju kemijska svojstva lijeka, učinci lijeka, osobnost korisnika lijeka, i drugi predisponirajući uvjeti kao što su nasljeđe i društveni pritisci. Posebno su slabo protumačeni napredak iz pokusne na slučajnu uporabu i tada na podnošljivost i ovisnost. Za ljude s visokim rizikom za ovisnost temeljenu na obiteljskoj anamnezi nije dokazano da su biološki ili fiziološki različiti što se tiče načina na koji reagiraju na lijekove, iako neka proučavanja ukazuju da alkoholičari mogu imati genetski smanjeni odgovor na učinke alkohola.

Mnogo je pozornosti dano tzv. ovisničkoj osobnosti. Ljudi koji su ovisnici često imaju nisko samopoštovanje, nezreli su i lako ih se razočara, a imaju poteškoća u rješavanju osobnih problema i u odnosu prema osobama suprotnoga spola. Ovisnici mogu nastojati izbjegavati stvarnost i opisuje ih se kao strašljive, povučene i depresivne. Nekima u anamnezi stoji česti pokušaji samoubojstva ili samozadane ozljede. Ovisnici su katkada opisivani da imaju ovisničke osobnosti, pohlepno tražeći potporu u svojim odnosima i imajući poteškoće brinuti se sami za sebe. Drugi iskazuju prekomjeran i nesvjestan bijes i nekontrolirano spolno izražavanje; za suzbijanje svog ponašanja mogu koristiti lijekove. Međutim, dokazi upućuju da je većina tih crta posljedica dugotrajne ovisnosti i nisu nužno preteče zloporabe lijeka.

Povremeno se članovi obitelji ili prijatelji mogu ponašati na načine koji dopuštaju ovisniku da nastavi zlorabiti lijekove ili alkohol; te se ljude smatra suovisnicima (spominju se i kao “omogućivači”). Suovisnici mogu ne smatrati nekog ovisnika bolesnikom ili mogu pronalaziti izgovore za ponašanje te osobe. Na primjer, prijatelj može reći: “Pete nije mislio staviti šaku kroz zid; bio je samo malo uzrujan, jer je iz bara isteklo njegovo omiljeno pivo.” Suovisnik može moliti ovisnika da prestane uzimati lijekove ili alkohol, ali rijetko kad čini bilo što drugo da pomogne ovisniku da promijeni svoje ponašanje.

Član obitelji ili prijatelj kojemu je stalo treba ohrabriti ovisnika da prestane zlorabiti lijekove i da prihvati program liječenja. Ako ovisnik odbije tražiti pomoć, član obitelji ili prijatelj može mu konačno prijetiti da će prestati s njime redovito dolaziti u kontakt. Takav pristup može se činiti grubim, ali ga se može spojiti s profesionalno vođenom intervencijom. To može biti jedan od načina uvjeravanja ovisnika da treba promijeniti ponašanje.

Trudna ovisnica izlaže svoje dijete lijekovima koje uzima. Često trudna ovisnica ne priznaje svojim liječnicima i medicinskim sestrama da zlorabi lijekove ili alkohol. Dijete može postati fizički ovisno. Ubrzo nakon porođaja novorođenče može dobiti teške ili čak smrtne simptome ustezanja (apstinencije), naročito kad liječnici i medicinske sestre nisu bili upoznati s majčinom ovisnošću. Djeca koja prežive ustezanje (prestajanje uzimanja) mogu imati mnoge druge probleme.

Konačno, najveća briga povezana s bilo kojim nezakonitim lijekom ogleda se u činjenici da taj lijek nije uvijek onaj za koji se drži. Ne postoji kontrola kakvoće nezakonitih lijekova, a slaba kakvoća (vrlo različita jačina ili čak krivo prikazivanje sastojaka lijeka) predstavlja još jednu opasnost pri uzimanju lijeka.