Poremećaji s tjeskobom

Svi ljudi dožive strah i tjeskobu. Strah je emocionalna i fiziološka reakcija te odgovor ponašanjem na prepoznatu vanjsku prijetnju―na primjer, na nekog uljeza ili oteti automobil. Tjeskoba je neugodno čuvstveno stanje koje ima manje jasan izvor. Tjeskoba je često popraćena fiziološkim promjenama i promjenama u ponašanju sličnima onima koje izaziva strah. Zbog tih sličnosti ljudi često rabe izraze tjeskoba i strah jedan umjesto drugoga.

Tjeskoba je odgovor na stres kao što je prekid važne veze ili izloženost po život opasnoj katastrofi. Jedna teorija drži da tjeskoba može biti reakcija na potisnute spolne ili agresivne poticaje što prijeti da pregazi psihološke obrane koji normalno drže takve porive pod kontrolom. Kao takva tjeskoba ukazuje na prisutnost psihološkog sukoba.

Tjeskoba može nastati naglo, kao pri panici, ili nastajati postupno minutama, satima ili danima. Sama tjeskoba može trajati kroz bilo koje vrijeme, od nekoliko sekundi do godina. Tjeskoba se kreće po jačini od jedva primjetljive potištenosti do panike u punom zamahu.

Tjeskoba služi kao element u širokom rasponu popustljivih odgovora koji su bitni ljudima da prežive u opasnom svijetu. Neka količina tjeskobe uvodi odgovarajući element opreza u potencijalno opasne situacije. Većinu vremena razina tjeskobe neke osobe čini odgovarajuća i neprimjetna skretanja zajedno sa spektrom svijesti od sna preko budnosti do tjeskobe i straha i ponovno obratno. Katkada, međutim, sustav tjeskobnog odgovora osobe ne radi na odgovarajući način ili je svladan događajima; u tom slučaju može doći do reakcije tjeskobe.

Ljudi različito reagiraju na situacije. Na primjer, neki ljudi smatraju govorenje ispred skupine ljudi razveseljavajućim, dok se drugi toga plaše. Sposobnost podnošenja tjeskobe razlikuje se među ljudima pa može biti teško odrediti što čini nenormalnu tjeskobu. Međutim, kada se tjeskoba javi u neprikladno vrijeme ili je tako jaka i dugotrajna da smeta normalnim aktivnostima osobe, tada se s pravom smatra poremećajem. Poremećaji s tjeskobom mogu biti tako mučni i tako smetati životu osobe da mogu dovesti do depresije. Neki ljudi imaju u isto vrijeme poremećaj s tjeskobom i depresiju. Drugi razvijaju najprije depresiju, a kasnije poremećaj s tjeskobom.

Poremećaji s tjeskobom su najčešće vrste psihijatrijskog poremećaja. Dijagnoza poremećaja s tjeskobom temelji se u velikoj mjeri na simptomima. Međutim, potpuno iste simptome kao što su simptomi poremećaja s tjeskobom može izazvati neko medicinsko stanje (na primjer, preaktivna štitnjača) ili uporaba propisanih ili zabranjenih lijekova (na primjer, kortikosteroidi ili kokain). Obiteljska anamneza o poremećaju s tjeskobom može liječniku pomoći u postavljanju dijagnoze, budući da su sklonost specifičnom poremećaju s tjeskobom kao i prijemčivost poremećaja s tjeskobom općenito često nasljedne.

Kako tjeskoba djeluje na učinkovitost

Kako tjeskoba utječe na učinak može se prikazati na krivulji. Kako se razina tjeskobe povećava, razmjerno se povećava i sposobnost učinka, ali samo do neke točke. S daljnjim povećanjem tjeskobe, sposobnost se učinka smanjuje. Ispred vrška krivulje na tjeskobu se može prilagoditi, jer ona pomaže ljudima da se pripreme za krizu i poboljšaju svoje djelovanje. Iza vrška krivulje, na tjeskobu se slabo prilagođuje pa ona uzrokuje teškoću i remeti djelovanje.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Važna je točna dijagnoza budući da se liječenje razlikuje od jednog do drugog poremećaja. Ovisno o poremećaju, liječenje ponašanjem, lijekovima ili psihoterapijom, samo ili u odgovarajućim kombinacijama, može znatno olakšati nevolju i poremećaj funkcije u većine ljudi.