Presađivanje

Presađivanje ili transplantacija je prijenos živih stanica, tkiva i organa s jedne osobe (davaoca, donora), drugoj osobi (primaocu, recipijentu) ili s jednog dijela tijela na drugo (primjerice, presadci kože) s ciljem obnavljanja defekta ili nedostajuće funkcije.

Presađivanje može biti od neprocjenjive koristi ljudima s nizom inače neizlječivih bolesti. Najuobičajeniji oblik presađivanja su transfuzije krvi, koje se daju milijunima ljudi svake godine. Presađivanje drugih organa obično zahtijeva pronalaženje odgovarajućeg davaoca kao i prihvaćanje opasnosti uključenih u teški i veliki operativni zahvat, uzimanje moćnih imunosupresivnih lijekova, prihvaćanje mogućeg odbacivanja presađenog organa i teških komplikacija kao i moguće smrti. Međutim, za ljude čiji su vitalni organi―poput srca, pluća, jetre, bubrega ili koštane srži―prestali raditi kako treba i ne mogu ponovno uspostaviti normalnu funkciju, presađivanje organa koji normalno radi nudi jedinu mogućnost preživljavanja.

Donirano tkivo ili organi mogu doći iz žive osobe ili s nekoga tko je nedavno umro: Tkiva i organi sa žive osobe su bolji, jer je veća mogućnost uspješnog presađivanja. Međutim, organi poput srca, pluća, jetre i dijelova oka (rožnice i leće) mogu se dobiti samo od nekoga tko je nedavno umro, obično nesretnim slučajem.

Živući davaoci obično su članovi obitelji. Koštana srž i bubrezi su organi koji se najčešće dobivaju od živog davaoca. Budući da u tijelu postoje dva bubrega a ono može normalno živjeti i samo s jednim, često član obitelji može bez većih poteškoća pokloniti jedan bubreg. Dijelovi jetre i tkiva pluća također su presađivani od nekih živih davaoca. Organ živog davaoca presađuje se unutar nekoliko minuta pošto se odstrani.

TABLICA 170-1

Zbog čega je presađivanje rožnice obično uspješno

Presađivanje rožnice je čest i vrlo uspješan oblik presađivanja. Zamagljena rožnica ili ona s ožiljcima može se zamijeniti s prozirnom i zdravom mikroskopskim kirurškim zahvatom koji traje oko jednog sata. Presađene rožnice potječu od nedavno umrlih davatelja.

Rožnica se rijetko odbacuje jer ne posjeduje svoju vlastitu krvnu opskrbu―ona prima kisik i druge hranjive tvari iz okolnih tkiva i tekućina. Budući da protutijela (bjelančevine stvorene kao odgovor na antigene, u ovom slučaju na strano tkivo) i stanice imunološkog sustava koje kolaju krvlju ne dospijevaju do presađene rožnice, odbacivanje presatka rožnice manje je vjerojatno nego odbacivanje tkiva s bogatom krvnom opskrbom.

Nacionalni sustav za nadgledanje davanja organa daleko je od savršenstva (u SADu, op. prev., a to se još više odnosi na našu zemlju). U mnogim saveznim državama, ljudi mogu pokazati želju da daruju organ kada se registriraju kod svojeg Odjela za izdavanje vozačkih dozvola; njihova se želja bilježi u vozačku dozvolu kako bi se presađivanje organa moglo obaviti bez zadržavanja, kompjutorizirana baza podataka vodi računa o ljudima koji trebaju pojedini organ i o njihovom tipu tkiva (kako bi se odredila tkivna podudarnost).

Neki organi preživljavaju izvan tijela tek nekoliko sati; drugi se mogu držati pothlađeni za presađivanje nekoliko dana. Ponekad nekoliko ljudi može imati koristi od presađivanja organa sa jednog tijela. Na primjer, jedan davaoc može, teoretski, dati rožnicu dvjema osobama, kao i bubreg, jednoj osobi jetru a dvjema pluća, i još jednoj srce.