Poremećaji prehrane i metabolizma

Prehrana je proces uzimanja, apsorpcije i iskorištavanja hranjivih tvari potrebnih tijelu za rast, razvitak i održavanje života; hranjivi sastojci su kemijske tvari u hrani koje ishranjuju tijelo.

U tijelu se mogu sintetizirati mnogi hranjivi sastojci. One koji se u tijelu ne mogu sintetizirati―zvani bitni (esencijalni) hranjivi sastojci―treba unositi hranom. Tu se ubrajaju amino kiseline (u bjelančevinama), neke masne kiseline (u mastima i uljima), minerali i vitamini. Devet od 20 amino kiselina u bjelančevinama su bitni hranjivi sastojci.

Ako se u organizam ne unosi potrebna količina bitnih hranjivih sastojaka može doći do poremećaja nedostatne prehrane (nutritivnog manjka). Kako bi utvrdio uzima li osoba dovoljno hranjivih tvari liječnik postavlja pitanja o navikama jedenja i prehrani, izvrši fizikalni pregled da ocijeni sastav (količinu masti i mišića) i funkcioniranje tijela, te pomoću laboratorijskih pretraga odredi sadržaja hranjivih tvari u krvi i tkivima.

Općenito se hranjive tvari dijele u dvije skupine: hranjive tvari zastupljene u većim (makronutritivi) i one zastupljene u manjim količinama (mikronutritivi). Makronutritivi, u koje spadaju bjelančevine, masti, ugljikohidrati i neki minerali, potrebni su svakodnevno u velikim količinama. Oni čine glavninu prehrane i tijelo opskrbljuju energijom i materijalom potrebnim za rast, održavanje i aktivnost. Mikronutritivi su potrebni u malim količinama―miligrami (tisućiti dio grama) do mikrogrami (milijunti dio grama). Tu se ubrajaju vitamini i metali u tragovima koji imaju ulogu katalizatora pri iskorištavanju makronutritiva.

Drugi korisni sastojci hrane se ne probavljaju niti metaboliziraju u značajnoj količini. U te se sastojke ubrajaju neka vlakna, npr. celuloza, pektini i biljne smole. Stručnjaci preporučuju da dnevno treba uzimati 20 g vlakana radi poboljšanja gibanja (motiliteta) želučanocrijevnog sustava, zbog postizanja umjerenijih promjena šećera i kolesterola u krvi koje se javljaju nakon obroka, te u cilju bolje eliminacije tvari koje uzrokuju rak (kancerogenih tvari), a koje stvaraju bakterije u debelom crijevu. Dodaci hrani (aditivi) kao što su konzervansi, emulgatori, tvari protiv oksidacije (antioksidanti) i stabilizatori poboljšavaju proizvodnju, obradu, pohranu i pakiranje hrane. Tvari kao što su začini, okusi, mirisi, boje, fitokemikalije (nehranjive tvari u biljkama koje izazivaju biološku aktivnost u životinjama) i mnogi drugi prirodni proizvodi poboljšavaju izgled, okus i postojanost hrane. Hrana (namirnice) koja se rabi u svakodnevnoj prehrani sastoji se od čak 100.000 tvari od kojih su samo 300 hranjive tvari, a 45 tvari ubraja se u bitne (esencijalne) hranjive sastojke.