Električne ozljede

Električna ozljeda je oštećenje koje nastaje kada elektricitet prolazi kroz tijelo stvarajući opekline tkiva ili poremećaj funkcije unutarnjih organa.

Električna struja prolazeći kroz tijelo stvara toplinu koja može teško opeći i razoriti tkivo. Električni trzaj može izazvati kratki spoj u vlastitim električnim sustavima tijela uzrokujući zastoj srca.

Uzroci

Električna ozljeda može biti posljedica udara munje ili dodira električnih žica u kućanstvu, oborenih električkih vodova ili nečega što provodi elektricitet iz električne žice pod naponom, kao što je neko spremište vode. Težina ozljede, koja može biti blaga opeklina ili može izazvati smrt, ovisi o vrsti i jačini struje, tjelesnom otporu na struju na mjestu ulaza, o putu prolaza struje kroz tijelo i trajanju kontakta sa strujom.

Općenito, istosmjerna struja (DC) je manje opasna od izmjenične (AC). Učinci izmjenične struje na tijelo uvelike ovise o brzini kojom se struja izmjenjuje (frekvencija), izmjerenoj u ciklima na sekundu (herci). Struja niske frekvencije od 50 do 60 herca, koja se obično rabi u SADu, opasnija je od visokofrekventne struje i tri do pet puta opasnija od istosmjerne struje iste voltaže i jačine (amperaža). Istosmjerna struja može izazvati jake mišićne kontrakcije koje često žrtvu odbace daleko od izvora struje. Izmjenična struja od 60 herca uzrokuje ostanak mišića u zauzetom položaju što često sprječava žrtvu da se oslobodi kontakta s izvorom struje. Posljedica može biti produljenje kontakta što uzrokuje teške opekline. Općenito, što su napetost i jakost veći, to je veće oštećenje jednom i drugom vrstom struje.

Jakost električne struje mjeri se u amperima. Jedan miliamper (mA) je 1/1000 ampera. Tijelo može osjetiti istosmjernu struju koja ulazi u šaku od oko 5 do 10 miliampera; ono može osjetiti običnu kućansku izmjeničnu struju od 60 herca jakosti oko 1 do 10 miliampera. Najjača struja koja uzrokuje stezanje mišića ruke ali ipak dopušta da se šaku odvoji od električnog izvora naziva se struja koja otpušta. Ta vrijednost iznosi oko 75 miliampera za istosmjernu struju a za izmjeničnu struju oko 2 do 5 miliampera za djecu, 5 do 7 miliampera za žene, te 7 do 9 miliampera za muškarce, ovisno o mišićnoj masi ruke dotične osobe.

Pri slabim strujama (60 do 100 miliampera) niske voltaže (110 do 220 volti), izmjenična struja od 60 herca koja prolazi kroz prsni koš u djeliću sekunde može uzrokovati po život opasne nepravilne srčane ritmove. Za isti učinak istosmjernoj struji treba 300 do 500 miliampera. Ako struja prolazi izravno u srce, npr. preko srčanog elektrostimulatora (pacemaker), mnogo niža struja (slabija od 1 miliampera) može izazvati nepravilne ritmove srca (aritmije).

Otpor je sposobnost zaustavljanja ili usporavanja toka električne struje. Većina otpora tijela usredotočena je u koži i ovisi neposredno o stanju kože. Prosječni otpor suhe, zdrave kože je 40 puta veći od otpora tanke, vlažne kože. Kada je koža probijena ili ogrebena ili kada se struja primijeni na vlažne sluznice kao što su usta, rektum ili rodnica, otpor je za polovicu manji od otpora vlažne, nedirnute kože. Otpor debelog, otvrdnutog dlana ili tabana može biti 100 puta veći nego otpor tanjih područja kože. Kako električna struja prolazi kroz kožu, mnogo energije se može osloboditi na površini, jer tamo nailazi na otpor. Ako je otpor velik, mogu se pojaviti opekline prostrane površine na mjestima ulaska i izlaska s pougljenjenim tkivom između njih. Unutarnja tkiva su također spaljena ovisno o njihovu otporu.

Put kojim struja prolazi kroz tijelo može biti presudan u određivanju proširenosti ozljede. Najčešće ulazno mjesto električne struje je šaka; drugo najčešće mjesto je glava. Najčešće izlazno mjesto je stopalo. Zbog toga što struja koja putuje od ruke do ruke ili od ruke u nogu može proći kroz srce, opasnija je nego struja koja prolazi između noge i tla. Struja koja prolazi kroz glavu može izazvati napadaje, krvarenje u mozgu, onemogućavanje disanja, psihološke promjene (kao što su problemi kratkotrajnog sjećanja, promjene osobnosti, razdraženost i poremetnje sna) te nepravilni rad srca. Oštećenje očiju može dovesti do zamućenja leće (katarakte).

Važno je trajanje izloženosti. Što je vremenski duža izloženost, to je oštećeno više tkiva. Osoba koja se “prilijepi” za izvor struje može zadobiti teške opekline. S druge strane, osoba pogođena munjom rijetko ima vanjske ili unutarnje opekline, jer se to dogodi tako brzo da struja obično naglo poteče čitavim tijelom a da ne uzrokuje prekomjerno unutarnje oštećenje tkiva. Međutim, udar munje može izazvati kratki spoj u srcu i plućima, paralizirajući ih, te može oštetiti živce ili mozak.

Simptomi

Simptomi ovise o složenim međudjelovanjima svih značajki električne struje. Šok od električne struje može osobu uplašiti uzrokujući pad ili može izazvati snažna mišićna stezanja. I jedno i drugo može imati za posljedicu iščašenja, frakture i tupe ozljede. Osoba može izgubiti svijest. Može prestati disanje i rad srca. Na koži mogu biti oštro ocrtane električne opekline a mogu se širiti u dublja tkiva.

Struja visokog napona može uništiti tkivo između mjesta ulaza i izlaza što dovodi do opsežnih opekotina mišića. Zbog toga se gube velike količine tekućine i soli (elektrolita), što katkada dovodi do opasno niskoga krvnoga tlaka, kao i pri drugim teškim opeklinama. Oštećena mišićna vlakna otpuštaju mioglobin, koji može oštetiti bubrege i uzrokovati zatajenje bubrega.

Osoba koja je mokra može doći u dodir s električnom strujom—npr. kada sušilo za kosu padne u kadu za kupanje ili osoba zakorači u vodu koja je u dodiru s električnim vodom pod naponom. U takvim se situacijama otpor kože može tako jako sniziti da osoba ne mora biti opečena, ali može upasti u srčani zastoj i umrijeti ukoliko spasioci odmah ne promjene mjere oživljavanja.

Udar munje rijetko uzrokuje ulazne i izlazne opekline, kao i oštećenje mišića ili pojavu mioglobina u mokraći. Najprije se mogu pojaviti gubitak svijesti a zatim koma ili prolazna zbunjenost, ali obično nestanu tijekom nekoliko sati ili dana. Najčešći uzrok smrti pri udaru munje je zaustavljanje rada srca i pluća (srčani i dišni zastoj).

Mala djeca koja sišu produžne električne vodove mogu opeći usta ili usne. Te opekline mogu uzrokovati ne samo nakaznosti lica već stvoriti veće probleme sa zubima, čeljusti i licem. Dijete mora pregledati ortodont ili oralni kirurg kao i kirurg koji se bavi opeklinama. Dodatnu opasnost predstavlja mogućnost nastanka teškog krvarenja iz arterije u usni, kada otpadne krasta, obično 7 do 10 dana nakon ozljede.

Sprječavanje

Bitni su izobrazba i shvaćanje opasnosti od električne struje. Električne ozljede u kući i na radu mogu se spriječiti provjerom ispravnosti i održavanjem električnih uređaja. Svaki električni uređaj koje tijelo dotiče ili može dotaknuti treba ispravno uzemljiti i uključiti u strujni krug koji sadrži zaštitnu opremu za isključenje iz kruga. Odlična i lako raspoloživa sigurnosna sredstva su prekidači kruga koji prekidaju (otkoče) strujni krug, kada izbija struja jačine od 5 miliampera.

Sprječavanje udara munje ovisi o poduzimanju mjera predostrožnosti kao što su izbjegavanje otvorenih mjesta, igrališta bejzbola i golfa za vrijeme oluja te pronalaženje skloništa—ali ne ispod nekog osamljenog drveta ili vidikovca s metalnim vrhom koji privlače munje. Ljudi bi trebali napustiti bazene za kupanje, ribnjake ili jezera. Sigurno mjesto je u automobilu.

Liječenje

Liječenje se sastoji od odvajanja osobe od izvora struje, ako je potrebno od uspostavljanja srčanog rada i disanja oživljavanjem srca i pluća (CPR) te liječenja opeklina i srodnih ozljeda.

Najsigurniji način odvajanja žrtve od izvora struje je brzo isključivanje struje—npr. izbacivanjem prekidača struje ili zatvaranjem ili prekidanjem uređaja od električne utičnice. Ako bi žice mogle biti visoke voltaže nitko ne smije dotaknuti žrtvu sve dok se struja ne isključi. Mnogi dobronamjerni spasitelji su se ozlijedili električnom strujom kada su pokušali osloboditi žrtvu. Teško je razlikovati žice pod visokim naponom i niskom voltažom, pogotovo vanjske.

Kada se žrtvu može sa sigurnošću dotaknuti, spasitelj mora provjeriti je li žrtva diše i ima li puls. Ako žrtva ne diše i nema zamjetljiv puls, treba odmah započeti oživljavanjem srca i pluća. Osoblje hitne pomoći ili bolničko osoblje treba pregledati žrtvu s obzirom na frakture, iščašenja i tupe ozljede ili ozljede kralješnične moždine. Ako je oštećenje mišića jako, mioglobin može oštetiti bubrege pa se daju velike količine tekućine da se spriječi oštećenje bubrega,

Često se žrtve udara munje može oživjeti oživljavanjem srca i pluća. Presudno je brzo djelovanje, ali oživljavanje treba pokušati čak i žrtve koje se čine mrtvima, jer se oni koje se može podražiti da počnu sami disati, gotovo uvijek oporave.

Elektrokardiogramom se nadzire srčani rad žrtve. Ako je srce moglo dobiti električni šok, žrtva se prati tijekom 12 do 24 sata. Ako je žrtva bila bez svijesti ili zadobila ozljedu glave, može se napraviti kompjutorizirana tomografija (CT) da se ispita oštećenje mozga.