Putovanje zrakom i medicinski problemi

Putovanje zrakom može prouzročiti ili pogoršati različita medicinska stanja, premda je vrlo mali broj stanja zbog kojih bi osoba morala odustati od letenja. Stanja koja mogu odvratiti osobu od letenja su pneumotoraks, oštećenje pluća tuberkulozom, bolesti koje bi se mogle prenijeti na druge putnike i stanja u kojima bi čak i malo širenje zraka moglo oštetiti tkiva, kao što je kirurški zahvat na crijevima unutar prethodnih 10 dana. U nekim stanjima treba planirati i provesti mjere opreza prije leta. Na primjer, ljudi koji imaju kolostomu trebaju nositi veliku vreću i predvidjeti zamjenjivanje istih nakon punjenja.

Prilikom putovanja zrakom postoje problemi vezani za promjene tlaka zraka, smanjenu količinu kisika, “uzburkanost” zraka, javljaju se poremećaji 24satnog tjelesnog (cirkadijanog) ritma, bolest promjene vremenske zone (“jet lag”), te psihološki i fizički stres.

Promjene zračnog tlaka

U modernim mlaznim zrakoplovima tlak zraka u kabini (kabinski tlak) održava se na niskoj razini, a odgovara atmosferskom tlaku na 1500 do 2400 metara. Pri takvim vrijednostima tlaka zrak uhvaćen u tjelesnim džepovima—kao što su pluća, unutarnje uho, sinusi i crijevni sustav—širi se oko 25%. To širenje katkada otežavaju neka medicinska stanja kao što su emfizem, začepljena Eustahijeva cijev i kronični sinuitis. Problemi mogu biti naročito teški kad zrakoplov nezgodom izgubi kabinski tlak ili kad kabina nije pod tlakom, kao što je slučaj s nekim manjim zrakoplovima.

Osjećaj tlaka u ušima je čest tijekom letova zrakoplovom. Razvija se prilikom povećavanja razlike tlaka izvan uha i tlaka u unutrašnjosti uha, te uzrokuje nabreknuće bubnjića. Konačno se tlak izjednači kad Eustahijeva cijev (prolaz koji spaja srednje uho sa stražnjim dijelom nosa) omogući zraku protok u srednje uho i iz njega. Prehlade glave ili alergije mogu uzrokovati stvaranje tekućine i oteknuće koje začepi Eustahijevu cijev, a ponavljane infekcije mogu dovesti do stvaranja ožiljaka koji izazovu njeno djelomično začepljenje. Tada je zrak “zarobljen” u srednjem uhu pa poraste tlak (barotitis media) i javlja se bol. Rijetko bubnjić pukne. Slično tomu, zrak može biti uhvaćen u sinusima (barosinuitis) te prouzročiti bol u licu.

Ta se stanja mogu spriječiti ili ublažiti učestalim gutanjem ili zijevanjem tijekom slijetanja zrakoplova i uzimanjem tvari koje smanjuju otok sluznice (dekongestivi) prije ili za vrijeme leta. Kako su djeca posebno osjetljiva na barotitis mediju moraju žvakati žvakalice, sisati tvrde bombone ili nešto piti tijekom uzlijetanja (uspinjanja) i slijetanja (silaženja) zrakoplova da potaknu gutanje; dojenčad se može dojiti ili im treba dati bočicu ili dudu varalicu.

Smanjeni kisik

Relativno niski tlak zraka unutar zrakoplova također uzrokuje probleme zbog svog učinka na razinu kisika. Niska razina kisika je posebno neugodna za ljude koji imaju tešku plućnu bolest kao što je emfizem ili cistična fibroza, zatajenje srca, tešku anemiju, tešku anginu, bolest srpastih stanica (drepanocitozu) ili neke prirođene bolesti srca. Obično takvi ljudi mogu sigurno letjeti ako su se opskrbili kisikom. Zračne kompanije mogu osigurati kisik ako ih se o tome obavijesti 72 sata unaprijed. Ljudi općenito mogu letjeti 10 do 124 dana nakon srčanog napada. Tijekom leta, ljudi koji imaju probleme s disanjem ne bi smjeli pušiti ili piti alkohol—što pojačava negativne učinke smanjenog kisika. Općenito, svatko tko može hodati oko 9 metara ili se popeti uz stube između dvaju odmorišta morao bi biti sposoban podnijeti uvjete normalne kabine bez dodatnog kisika.

Uzburkanost zraka

Uzburkanost zraka može uzrokovati visinsku bolest ili ozljedu. Ljudima koji su skloni visinskoj bolesti može pomoći dimenhidrinat uzet u obliku tablete ili skopolaminski flaster prilijepljen na kožu. Međutim, ti lijekovi mogu izazvati štetne učinke, naročito u starijih. Flasteri uzrokuju manje štetnih učinaka. Kako bi spriječili nastanak ozljeda putnici moraju tijekom sjedenja biti vezani pojasevima uz sjedišta.

Tegobe izazvane promjenom vremenskih zona (“jet lag”)

Brzo putovanje kroz nekoliko vremenskih zona dovodi do mnogih fizičkih i psiholoških stresova poznate kao “jet lag” (poremećaj cirkadijanog ritma). Promjene se mogu ublažiti postupnim mijenjanjem navike uzimanja jela i spavanja prije putovanja. Neke medicinske sheme treba prilagoditi; npr. razdoblja između lijekova koje se normalno uzima u određeno vrijeme preko dana treba temeljiti na proteklom vremenu—kao na svakih 8 sati—a ne na lokalnom vremenu. Ljudi koji imaju dijabetes i koji rabe dugodjelujući inzulin mogu prijeći na običan inzulin dok se ne priviknu na novu vremensku zonu, hranu i razinu aktivnosti ili se mogu priviknuti na razliku u promjeni vremenske zone tijekom nekoliko dana. Oni moraju prije puta sa svojim liječnikom razraditi shemu uzimanja lijekova i obroka i sa sobom imati napravu za kontroliranje razine šećera (glukoze) u krvi.

Dokazano je da melatonin, hormon koji upravlja ciklusima spavanjebudno stanje, pomaže pri poremećajima sna uzrokovanima promjenom vremenskih zona. Njegova učinkovitost ovisi o uzimanju doza na točno propisan način. Kako su proizvodi s melatoninom više prehrambeni dodaci nego lijekovi koji se propisuju, izjave proizvođača nisu provjerene strogom kontrolom pa kakvoća svakog pripravka može biti različita.

Psihološki stres

Strah od letenja i klaustrofobija mogu uzrokovati tjeskobna stanja. Nekim ljudima pomažu hipnoza i promjena ponašanja. Uzimanje sedativa može olakšati strahove prije i tijekom leta.

Kako se ponašanje nekih duševno bolesnih ljudi tijekom leta zrakoplovom pogoršava, oni sa snažnim i nepredvidljivim sklonostima moraju imati pratioca i prije leta trebaju uzeti sedativ.

Opće mjere opreza

Elektrostimulator srca (pejsmejker) i metalni umjetni udovi, te ploče ili pribadače otkrivaju detektori metala u zračnoj luci koji se rabe za otkrivanje skrivenog oružja. Međutim, noviji modeli elektrostimulatora srca mogu izdržati moguću interferenciju iz takvih detektora. Kako bi se izbjegle neugodnosti, ljudi koji nose takve uređaje trebaju imati liječničko uvjerenje kojim se potvrđuje to stanje.

Rizik od razvoja krvnih ugrušaka u nogama povećava se u svakoga tko dugo vremena sjedi na jednom mjestu. Trudnice i ljudi koji imaju slabu cirkulaciju posebno su rizična skupina. Šetanje po zrakoplovnoj kabini svakih sat ili dva te stezanje i istezanje mišića nogu za vrijeme sjedenja pomaže da se održi tok krvi.

Dehidracija koja je posljedica niske vlažnosti (oko 5%) u kabini može se spriječiti pijenjem dosta tekućine i izbjegavanjem alkohola, što pogoršava dehidraciju. Ljudi koji nose kontaktne leće trebaju ih često vlažiti kako bi suzbili učinke suhog zraka.

Posebna hrana, uključujući onu s malo soli, malo masti, kao i namirnice za dijabetičare, obično su raspoložive na zrakoplovnoj liniji ako se unaprijed zatraže.

Putnici bi trebali zapakirati lijekove u ručne torbe a ne u putne kovčege koji se predaju na aerodromu, za slučaj da im se prtljaga izgubi, ukrade ili zakasni. Lijekove treba držati u originalnoj ambalaži. Putnici koji moraju nositi narkotike, velike količine bilo kojeg lijeka ili štrcaljke morali bi imati potvrdu liječnika da izbjegnu zadržavanje kod službenika zaduženih za osiguranje ili carinika. Putnici mogu poželjeti nositi sažetak svoje medicinske dokumentacije, uključujući nalaze elektrokardiograma, u slučaju da se razbole dok su daleko od kuće. Osobe koje pate od nekih bolesti koje ih mogu naglo onesposobiti ili uzrokovati besvjesno stanje, npr. epilepsija, morale bi nositi identifikacijsku narukvicu ili ogrlicu Medic Alert.

Žene s normalnom trudnoćom mogu putovati zrakoplovom do kraja osmog mjeseca. Žene s visokorizičnom trudnoćom morale bi razmotriti planove putovanja sa svojim liječnikom i prije puta dobiti odobrenje. Općenito, putovanje zrakoplovom tijekom devetog mjeseca zahtijeva liječničko pismo napisano 72 sata prije odlaska u kojem je naveden očekivani datum porođaja. Pojaseve za vezanje treba postaviti nisko preko bedara, a ne preko trbuha kako bi se spriječilo ozljedu maternice.

Dojenčad ispod 7 dana starosti ne smije putovati zrakoplovom. Djeca s kroničnim bolestima kao što su prirođene bolesti srca ili pluća ili anemija imaju ista ograničenja kao odrasli s tim stanjima. Nema gornje dobne granice za putovanje.

Zrakoplovne tvrtke se zaista trude da iziđu u susret hendikepiranim osobama. Često se na komercijalnim letovima mogu opskrbiti invalidskim kolicima i nosilima; inače je potrebna ambulantna služba. Neke zrakoplovne tvrtke prihvaćaju ljude kojima je potrebna posebna oprema kao što su infuzije i mehanički respiratori pod uvjetom da ih prati izvježbano osoblje i da su se dogovorili sa zrakoplovnom tvrtkom barem 72 sata prije putovanja.

Podatke i savjete u vezi s putovanjem avionom može se dobiti od medicinskih odjela većih zrakoplovnih tvrtki ili od regionalnog zrakoplovnog liječnika Federalne zrakoplovne administracije.

Putovanje po inozemstvu

Od milijuna ljudi koji putuju ili rade u inozemstvu svake godine otprilike 1 od 30 treba medicinsku skrb zbog bolesti ili ozljede. Želučanocrijevne infekcije mogu nastati zbog pijenja zagađene vode, uključujući led i pića ili jedenjem nekuhane ili nepotpuno kuhane hrane. Usputni spolni odnosi velik su rizik za dobivanje virusa humane imunodeficijencije (HIV), koji je proširen diljem svijeta, kao i za druge spolno prenosive bolesti. Nesreće motornim vozilima, naročito po noći i utapanje vodeći su uzroci smrti ili ozljeđivanja putnika u stranim zemljama. Zdravstveni rizici se razlikuju već prema zemlji i području; Centri za kontrolu i prevenciju bolesti daju suvremene zdravstvene savjete.

U stranim zemljama mnoga osiguranja uključujući Medicare ne vrijede i bolnice često traže znatni gotovinski polog bez obzira na zdravstveno osiguranje u Sjedinjenim Državama. Različite ponude putničkog osiguranja, uključujući neke koje sređuju evakuaciju u hitnim slučajevima, nude putničke agencije i neke tvrtke koje izdaju kreditne kartice. Popise s podacima liječnika koji govore engleski u stranim zemljama može se dobiti od nekoliko organizacija, a konzulati Sjedinjenih Država mogu pomoći u pronalaženju hitnih medicinskih službi.

Cijepljenja

Ljudi koji planiraju putovanje u drugu zemlju moraju se odgovarajuće cijepiti ovisno o svom odredištu. Općenito, kad putovanje traje više od 3 tjedna, kad ima nekoliko odredišta u zemljama u razvoju ili uključuje putovanje u seoska područja ili rad sa stanovnicima, treba više priprema. Zahtjevi u vezi cijepljenja se često mijenjaju. Neka cijepljenja treba obaviti 2 do 12 tjedana prije puta, pa se putnik treba unaprijed informirati o cijepljenjima. Podaci o zahtjevima glede cijepljenja mogu se dobiti iz različitih izvora.