Visinska bolest

Visinska bolest (bolest velikih nadmorskih visina) je poremećaj koji nastaje zbog manjka kisika na velikim visinama; poremećaj ima nekoliko oblika, od kojih prvi ima vodeću ulogu a zatim slijede drugi.

S povećavanjem visine atmosferski tlak se smanjuje, a u razrijeđenijem zraku ima manje molekula kisika. To smanjenje raspoloživog kisika utječe na tijelo na različite načine: frekvencija i dubina disanja se povećavaju remeteći ravnotežu među plinovima u plućima i krvi, povećavajući lužnatost krvi i mijenjajući raspodjelu soli, kao što su kalij i natrij, u stanicama. Posljedica toga je da se voda raspodjeljuje različito između krvi i tkiva.

Te su promjene glavni uzrok visinske bolesti. Na velikim visinama krv sadrži manje kisika što ima za posljedicu plavkasto obojenje kože, usana i noktiju (cijanoza). Tijekom nekoliko tjedana tijelo odgovara proizvodnjom više crvenih krvnih stanica da prenose više kisika u tkiva.

Učinci velikih visina ovise o tome koliko visoko i kako brzo se osoba uspinje. Ispod 2100 metara malo je zamjetljivih učinaka, ali iznad 2700 metara nakon brzog uspinjanja učinci su česti. Većina se ljudi za nekoliko dana prilagodi (aklimatizira) na visine sve do 3000 metara, ali za prilagodbu na daleko veće visine treba više dana ili tjedana.

Simptomi

Akutna visinska bolest razvija se u većine ljudi koji žive na razini mora kad se uspinju na umjerenu visinu (2400 metara) za 1 ili 2 dana. Oni dobiju zaduhu, imaju ubrzan rad srca i lako se umaraju. Oko 20% ima glavobolju, mučninu i povraćanje te poremećaje sna. Jaki napor pogoršava simptome. Većina se ljudi za nekoliko dana oporavi. To dobroćudno stanje, koje rijetko kada uzrokuje nešto više od neugode, češće je u mlađih ljudi, a rjeđe u poodmakloj dobi.

Plućni edem zbog velike visine, ozbiljnije stanje pri kojem se u plućima nakuplja tekućina, može se nadovezati na akutnu visinsku bolest. Rizik od razvoja plućnog edema zbog velike visine je nešto povećan u stanovnika velikih visina, posebno djece, kad se vrate na veliku visinu nakon što provedu 7 do 10 dana blizu razine mora. Ljudi koji su već imali epizodu vjerojatnije će dobiti drugu pa se čini da čak i blaga infekcija dišnog sustava, kao što je prehlada glave ili prsiju, povećava rizik. Plućni edem zbog velike visine mnogo je češći u muškaraca nego u žena. Obično se razvije 24 do 96 sati nakon uspona i rijedak je ispod 2700 metara.

Zaduha je teža pri plućnom edemu zbog velike visine nego pri akutnoj visinskoj bolesti; čak lagani napor uzrokuje tešku zaduhu. Čest je kašalj, u početku suh i podražajan, ali često prelazi u kašalj s razmekšanim i pjenušavim iskašljajem. Može se iskašljati velika količina iskašljaja, često ružičastog ili čak krvavog. Osoba može imati lagano povišenu temperaturu. Plućni edem zbog velike visine naglo se pogoršava i tijekom nekoliko sati napreduje iz umjerene bolesti u po život ugrožavajuću bolest.

Edem mozga zbog velike visine, najozbiljniji oblik visinske bolesti, može se razviti sam od sebe unutar 24 do 96 sati nakon dolaska na veliku visinu ili mu može prethoditi akutna visinska bolest ili plućni edem uzrokovan velikom visinom. Kod edema mozga, zbog velike visine, u mozgu se nakuplja tekućina. Rani znak upozorenja je poteškoća pri hodanju (ataksija), moguće praćena nespretnošću pokreta prstiju ili šake. Glavobolje su teže nego pri akutnoj visinskoj bolesti. Nešto kasnije se pojavljuju halucinacije, ali ih se često ne prepozna. Što je veća visina, veći je poremećaj prosuđivanja i opažanja. Simptomi mogu sličiti učincima pijenja alkohola. Edem mozga zbog velike visine može napredovati od blagog do po život ugrožavajućeg unutar nekoliko sati. Osoba za koju se misli da ima edem mozga zbog velike visine mora se odmah spustiti na nižu visinu.

Edem zbog visine (oteknuće šaka i stopala te lica pri buđenju) često se razvije u izletnika, penjača i skijaša. Jednim dijelom je uzrokovan promjenom raspodjele soli što se pojavljuje u tijelu pri većim visinama, ali jaki napor uzrokuje promjene u raspodjeli vode i soli i na morskoj razini.

Krvarenje u mrežnici na velikoj visini (mala mjesta krvarenja u mrežnici na očnoj pozadini) mogu se razviti nakon uspona na čak umjerenu visinu. Pri tom stanju rijetki su simptomi i bolest nestaje spontano osim u neuobičajenom slučaju kada se krvarenje javi u dijelu oka odgovornom za centralni vid (pjega). Tada se primjećuje mala slijepa mrlja. Rijetko se razvije zamagljen vid na jednom ili oba oka ili čak sljepoća; takve epizode su po svemu sudeći oblik migrene i nestaju brzo nakon silaska s visina.

Subakutna visinska bolest je neuobičajeno stanje opisano u dojenčadi Kineza rođenih ili donesenih na umjerenu visinu te u vojnika razmještenih tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci na visinama iznad 6000 metara. To stanje uzrokuje zatajenje srca zbog velikog nakupljanja tekućine u plućima, trbuhu i nogama. Takvo stanje se liječi silaskom na nižu visinu i time se spašava život.

Kronična visinska bolest (Mongeova bolest) razvija se postupno u nekih stanovnika velikih visina nakon više mjeseci ili godina. U simptome spadaju zaduha, letargija te bolovi i patnje. U nogama i plućima mogu se stvoriti krvni ugrušci, pa srce zataji. Kronična visinska bolest razvija se kad tijelo zbog nedostatka kisika stvara previše crvenih krvnih stanica. Osoba je onesposobljena i može umrijeti, ako se ne premjesti na nižu visinu.

Sprječavanje

Najbolji način sprječavanja visinske bolesti je polagano silaženje tako da za dolazak na 2400 metara treba dva dana, a po još jedan za svakih dodatnih 300 do 600 metara. Penjanje individualnim tempom je korisnije nego postupanje prema nekoj krutoj shemi. Zaustavljanje tijekom noći na pola puta također smanjuje opasnost. Tjelesna (fizička) spremnost može biti od koristi, ali i pored toga dobro osjećanje na velikoj visini nije zagarantirano. Savjetuje se izbjegavanje jakog napora dan ili dva nakon dolaska. Može pomoći pijenje dodatne tekućine i izbjegavanje soli i slane hrane, iako te mjere nisu dokazane. Potreban je oprez pri pijenju alkohola na velikim visinama. Čini se da jedno alkoholno piće popijeno na velikoj visini ima učinak kao dva na morskoj razini, a učinci previše alkohola su slični nekim oblicima visinske bolesti.

Uzimanjem malih doza acetazolamida ili deksametazona na početku uspinjanja i tijekom nekoliko dana nakon dolaska ublažavaju se tegobe visinske bolesti na najmanju mjeru. Ljudima koji su već imali teške epizode plućnog edema zbog velike visine liječnici mogu propisati nifedipin. Ibuprofen je učinkovitiji nego drugi lijekovi u smanjivanju glavobolje uzrokovane velikim visinama. Na neki je način blagotvornije često uzimanje malih visokokaloričnih obroka nego manji broj većih obroka.

Liječenje

Blaga akutna visinska bolest obično prolazi za dan ili dva bez drugog liječenja osim pijenja dodatne tekućine da se nadomjeste one izgubljene znojenjem i brzim disanjem suhoga zraka.

Uzimanje ibuprofena i pijenje dodatne tekućine može olakšati glavobolju. Ako je stanje teže, obično pomažu acetazolamid, deksametazon ili i jedan i drugi.

Kako plućni edem zbog velike visine katkada ugrožava život, osobu treba pomno nadzirati. Često su učinkoviti boravak u krevetu i kisik, ali ako nisu, osobu treba bez oklijevanja premjestiti na nižu visinu. Nifedipin je odmah učinkovit, ali njegovi učinci traju samo nekoliko sati i nije zamjena za premještanje teško oboljele osobe na nižu visinu.

Edem mozga zbog velike visine koji također može ugrožavati život, liječi se kortikosteroidom kao što je deksametazon, ali u teškim slučajevima, samo za vrijeme pripreme premještanja osobe na nižu visinu. Ako se plućni edem zbog velike visine pogoršava, odgađanje spuštanja može biti smrtno.

Nakon silaska, ljudi s bilo kojim oblikom visinske bolesti brzo se oporavljaju. Ako se ne oporave, treba tražiti drugi uzrok njihovu stanju.

Ako teško oboljela osoba ne može odmah sići, može se upotrijebiti naprava koja snižava tlak simulirajući silazak od nekoliko stotina metara. Naprava (vreća pod visokim tlakom) se sastoji od vreće izrađene od lakog materijala ili šatora i pumpe kojom se ručno barata. Osobu se stavi u vreću. Nakon što se vreća dobro zatvori u njoj se pumpom poveća tlak. Osoba ostaje u vreći 2 do 3 sata. Taj postupak je vrijedna privremena mjera—blagotvorna poput dodatka kisika koji često pri penjanju u planine nije raspoloživ.