Bolesti anusa i rektuma

Anus je otvor na kraju probavnog sustava gdje otpadna tvar (stolica, feces) napušta tijelo. Rektum je dio probavnog sustava iznad anusa gdje se stolica zadržava prije nego izađe iz tijela kroz anus.

Unutarnja površina rektuma se sastoji od svjetlucavog narančastog tkiva koje sadrži sluzne žlijezde―poput ostale sluznice crijeva. Anus je djelomično napravljen od površinskog sloja tijela, uključujući kožu, a djelomično od crijeva. Sluznica rektuma je relativno neosjetljiva na bol, ali su živci u anusu i okolna vanjska koža jako osjetljivi na bol. Vene anusa ulijevaju se u portalnu venu koja vodi u jetru i u opću cirkulaciju. Limfne žile rektuma ulijevaju se u debelo crijevo, a one anusa u limfne čvorove prepona.

Anus drži zatvorenim mišićni prsten (analni sfinkter). Sfinkter je podsvjesno kontroliran autonomnim živčanim sustavom, ali se njegov donji dio može voljno opuštati i stezati.

Da bi dijagnosticirao bolesti anusa i rektuma liječnik pregleda kožu oko anusa s obzirom na bilo kakvu nenormalnost. Prstima u rukavicama liječnik pregledava rektum (digitorektalni pregled) muškarca ili rektum i vaginu žene. Zatim liječnik promatra anus i rektum kratkom, krutom cijevi za promatranje (anoskop). Može se rabiti i kruta cijev za promatranje duljine 1525 cm (proktoskop). Tada se može unijeti sigmoidoskop, koji je dulja savitljiva cijev, tako da liječnik može promatrati debelo crijevo do udaljenosti od preko 60 cm od anusa. Ako je područje u anusu i oko njega bolno, prije sigmoidoskopije (pregled sa sigmoidoskopom) može se dati lokalna, regionalna ili čak opća anestezija. Nekad se prije sigmoidoskopije daje klizma za čišćenje. Prilikom sigmoidoskopije mogu se dobiti uzorci tkiva i razmazi za mikroskopski pregled i kulture. Može se napraviti i rendgenski pregled s barijem.