Dijagnostičke pretrage kod bolesti probavnog sustava

Pretrage probavnog sustava uključuju endoskope (fiberendoskopske cijevi koje liječnici rabe za promatranje unutarnjih struktura i za dobivanje uzoraka tkiva iz unutrašnjosti tijela), rendgen, ultrazvuk, radioaktivne tvari i kemijska mjerenja. Te pretrage mogu pomoći u dijagnosticiranju, određivanju mjesta, a katkada i liječenju bolesti. Neke pretrage zahtijevaju da se probavni sustav očisti od stolice (fecesa), neke 812satno gladovanje, a preostale uopće ne zahtijevaju bilo kakvu pripremu.

Prvi koraci u dijagnosticiranju problema su uvijek anamneza i fizikalni pregled. Međutim, simptomi probavnih smetnji često su nejasni pa liječnici imaju poteškoća da točno odrede što nije u redu. Osim toga psihološki poremećaji kao što su tjeskoba i depresija mogu zahvatiti probavni sustav i doprinositi simptomima.

Prilikom fizikalnog pregleda osobe s probavnim simptomima liječnici ispituju trbuh, anus i rektum. Stetoskopom slušaju neuobičajene zvukove, traže nakupine i povećane organe, određuju je li koje područje osjetljivo na pritisak, pregledavaju anus i rektum prstom na koji je navučena rukavica i uzimaju mali uzorak stolice za pregled na sakriveno (okultno) krvarenje. Kod žena, pregled zdjelice često pomaže u razlikovanju probavnih problema od ginekoloških.

Liječnik preporučuje odgovarajuće pretrage temeljene na postojećoj smetnji i mjestu smetnje.

Pretrage jednjaka

Pretrage barijem, pri kojima bolesnik guta barij, često se izvode na jednjaku. Za takvo ispitivanje (zvano gutanje barijeve kaše), liječnici nastoje rabiti fluoroskopiju, trajnu rendgensku tehniku koja omogućuje promatranje ili slikanje kako barij prolazi kroz jednjak. Fluoroskopija omogućuje liječniku da vidi stezanja jednjaka i bilo koju anatomsku manu kao što su suženja ili vrijedovi. Često se ti prikazi zabilježe na filmu ili video vrpci.

Osim tekućeg barija bolesnik može dobiti hranu prevučenu barijem tako da liječnik može odrediti mjesto suženja ili vidjeti dijelove jednjaka koji se normalno ne stežu. Oba barijeva preparata uzeta zajedno mogu ukazati na nenormalnosti kao što su nabori jednjaka (pri čemu je jednjak djelomično blokiran vezivnim tkivom), Zenkerov divertikul (izbočenje jednjaka), erozije i vrijedovi jednjaka, variksi jednjaka (varikozne tj. proširene i izvijugane vene jednjaka) i tumori.

Manometrija je pretraga pri kojoj se cijev s manometrima uzduž njene površine stavi u jednjak. Uporabom te sprave (nazvane manometar) liječnik može odrediti mogu li stezanja jednjaka normalno protjerati hranu.

Prilikom manometrije može se napraviti ezofagealni pH test (pretraga kojom se mjeri kiselost u jednjaku). Pretraga se radi kako bi se utvrdilo ima li osoba kiseli refluks (povrat želučane kiseline u jednjak). Može se napraviti jedno ili više mjerenja.

U Bernsteinovu testu (perfuzijski test kiselinom u jednjaku), u jednjak se stavi preko nosnoželučane sonde mala količina kiseline. Ta pretraga koja se rabi da se utvrdi je li bol u prsima uzrokovana kiselim nadražajem jednjaka je dobar način otkrivanja upale jednjaka (ezofagitis).

Intubacija

Intubacija je postupak uvlačenja male, savitljive plastične cijevi kroz nos ili usta u želudac ili tanko crijevo.

Taj se postupak može rabiti u dijagnostičke ili terapijske svrhe. Premda intubacija u nekih bolesnika može uzrokovati začepljenje i mučninu, nije bolna. Veličina cijevi je različita ovisno o svrsi.

Nazogastrična intubacija (prolaz cijevi kroz nos u želudac) se može rabiti da se dobije uzorak želučane tekućine. Liječnici tada mogu odrediti sadrži li želudac krv odnosno mogu analizirati lučevine želuca na kiselost, enzime i druga svojstva. Uzorci želučane tekućine otrovanih ljudi mogu se analizirati kako bi se identificirao otrov. U nekim slučajevima cijev se ostavlja na mjestu tako da se tijekom nekoliko sati može uzeti više uzoraka.

Nazogastrična intubacija se može rabiti i za liječenje nekih bolesti. Na primjer, u želudac se može unijeti hladna voda da se spriječi krvarenje, otrovi se mogu iscrpsti ili neutralizirati aktivnim ugljenom ili se ljudima koji ne mogu gutati može dati tekuća hrana.

Katkada se nazogastrična intubacija rabi za trajno uklanjanje sadržaja želuca. Kraj cijevi se obično pričvrsti na uređaj za isisavanje koji iz želuca uklanja plin ili tekućinu. To pomaže olakšanju pritiska kada je probavni sustav blokiran ili i inače ne funkcionira normalno.

Kod nazomezenterične intubacije se kroz nos pa kroz želudac u crijevo provuče duža cijev. Taj se postupak rabi da se dobije uzorak crijevnog sadržaja, trajno uklanja tekućine ili osigura hranjenje. Cijev s malim uređajem na kraju cijevi može se rabiti za izvedbu biopsije (dobivanje uzorka tankog crijeva za pretragu). Tkivo se može analizirati s obzirom na enzimsku aktivnost, ispitivati pod mikroskopom ili procjenjivati na druge načine. Postupak nije bolan, jer želudac i tanko crijevo nemaju osjeta za bol.

Endoskopija

Endoskopija je pretraga unutarnjih tkiva uz pomoć cijevi za promatranje (fiberendoskop).

Kad prođe kroz usta, endoskop se može rabiti za ispitivanje jednjaka (ezofagoskopija), želuca (gastroskopija) i tankog crijeva (gornja gastrointestinalna endoskopija). Kada prođe kroz anus, endoskop se može rabiti za ispitivanje rektuma i donjeg dijela debelog crijeva (sigmoidoskopija) i čitavog debelog crijeva (kolonoskopija).

Endoskopi se u promjeru kreću od oko 0,5 cm do 1 cm, a po dužini od oko 30,5 cm do 5 puta više. Fiberendoskopski videosustavi omogućuju da endoskopi budu savitljivi a imaju izvor svjetla i sustav za gledanje. Mnogi su endoskopi opskrbljeni i s malom štipaljkom da se uzme uzorke tkiva i električnom sondom da se razori nenormalno tkivo.

Liječnici mogu uz pomoć endoskopa imati dobar uvid u površinu probavnog sustava. Mogu vidjeti područja nadražaja, vrijedove, upalu i rast nenormalnog tkiva. Obično mogu uzimati i uzorke za ispitivanje. Endoskopi se mogu rabiti i u terapijske svrhe. Kroz mali kanal u endoskopu liječnik može provući različite tipove instrumenata. Elektrokauterizacijom se može zatvoriti krvna žila i zaustaviti krvarenje ili ukloniti male novotvorine, a iglom se može injicirati lijekove u varikse jednjaka i zaustaviti njihovo krvarenje.

Prije nego što joj je endoskop prošao kroz usta, osoba obično ne smije nekoliko sati uzimati hranu. Hrana u želucu može liječniku omesti pregled, a može se i povratiti tijekom postupka. Prije endoskopije rektuma i kolona osoba obično uzima laksative i dobiva klizmu da se potpuno očisti od stolice.

Komplikacije zbog endoskopije su relativno rijetke. Premda endoskopi mogu ozlijediti ili čak probušiti probavni sustav, oni češće uzrokuju samo nadražaj unutarnje površine crijeva i malo krvarenje.

Laparoskopija

Laparoskopija je pretraga trbušne šupljine endoskopom.

Laparoskopija se obično radi bolesniku pod općom anestezijom. Nakon što je odgovarajuće područje kože oprano antiseptikom, napravi se mali rez, obično u pupku. Tada se stavi u trbušnu šupljinu endoskop. Liječnik može tražiti tumore ili druge nenormalnosti, pregledavati praktički svaki organ u trbušnoj šupljini, uzimati uzorke i čak raditi reparativni kirurški zahvat.

Rendgenska ispitivanja

Za procjenjivanje probavnih problema često se rabi rendgen. Obični standardni rendgenogram trbuha ne zahtijeva nikakvu pripremu bolesnika. Rendgenogrami se obično rabe da pokažu začepljenje ili paralizu probavnog sustava ili nenormalne slike zraka u trbušnoj šupljini. Takvi standardni rendgenogrami mogu pokazivati i povećanje organa kao što su jetra, bubrezi i slezena.

Ispitivanje barijem često daje više podataka. Nakon što osoba proguta barij, on na rendgenogramu izgleda bijel i ocrtava probavni sustav pokazujući obrise i prevlaku jednjaka, želuca i tankog crijeva. Barij se u nenormalnim područjima nakuplja pokazujući vrijedove, tumore, erozije i varikse jednjaka. Rendgenogrami se mogu raditi u intervalima da se odredi gdje se barij nalazi. Može se rabiti i fluoroskop za promatranje kretanja barija kroz probavni sustav. Taj se postupak može snimiti na film za kasnije pregledavanje. Promatrajući kako barij prolazi kroz probavni sustav liječnici mogu vidjeti kako funkcioniraju jednjak i želudac, odrediti jesu li im stezanja normalna i reći je li negdje u probavnom sustavu došlo do blokade hrane.

Barij se može dati i u klizmi da se prikažu donji dijelovi debelog crijeva. Tada rendgenogram može pokazati polipe, tumore i druge strukturne nenormalnosti. Taj postupak može uzrokovati grčevite bolove stvarajući laganu do umjerenu nelagodnost.

Barij uzet na usta ili primijenjen kao klizma konačno se izlučuje u stolici čineći je bijelom poput krede. Barij se mora nakon ispitivanja brzo ukloniti, jer može uzrokovati značajan zatvor stolice. Neki lagani laksativ može ubrzati uklanjanje barija.

Paracenteza

Paracenteza je uvođenje igle u trbušnu šupljinu i uklanjanje tekućine.

Normalno trbušna šupljina izvan probavnog sustava sadrži samo malu količinu tekućine. Međutim, u nekim prilikama tekućina se može nakupljati kao što je to pri puknuću želuca ili crijeva, bolesti jetre, u slučaju raka ili puknuća slezene. Da dobije uzorak tekućine za analizu ili da ukloni prekomjernu težinu, liječnik može rabiti paracentezu.

Prije paracenteze se napravi fizikalni pregled, katkada popraćen ultrazvukom da se potvrdi kako trbušna šupljina sadrži prekomjernu tekućinu. Nakon toga se područje kože, obično je to ispod pupka, opere antiseptičkom otopinom i malom količinom anestetika umrtvi. Liječnik zatim probode kožu i mišiće trbušne stijenke u području nakupljene tekućine iglom na koju je pričvršćena štrcaljka. Za laboratorijsku pretragu se uzima mala količina, a da bi se ublažilo rastezanje trbušne stijenke uzima se i do nekoliko litara.

Ultrazvuk trbuha

Da proizvede slike unutarnjih organa ultrazvuk rabi zvučne valove. Može pokazati oblik i veličinu mnogih organa kao što su jetra i gušterača, a može ukazati i na nenormalna područja u njima. Ultrazvuk može ukazati i na prisutnost tekućine. Međutim, za ispitivanje sluznice probavnog sustava to nije dobra metoda pa se zato ne rabi za traženje tumora ili uzroka krvarenja u želucu, tankom ili debelom crijevu.

Ultrazvuk je bezbolni postupak bez ikakve opasnosti. Ispitivač (liječnik ili tehničar) pritisne malu sondu na bolesnikovu trbušnu stijenku i pomicanjem sonde usmjerava zračne valove na različite dijelove trbuha. Slika se zatim prikaže na videoekranu i zabilježi na videofilmu.

Pretrage za skriveno krvarenje

Krvarenje iz probavnog sustava može biti uzrokovano nečim neznačajnim, kao što je mali nadražaj ili nečim ozbiljnim kao što je rak. Kada je krvarenje jako, osoba može povraćati krv, imati svjetlo crvenu krv u stolici ili crnu, katranastu stolicu (melena). Male količine krvi koje se ne mogu vidjeti ili ne mogu promijeniti izgled stolice mogu se otkriti kemijski, a otkrivanje tih malih količina može biti rani pokazatelj postojanja vrijeda, raka ili drugih nenormalnosti.

Prilikom rektalnog pregleda liječnik dobije malu količinu stolice na prstu rukavice. Taj se uzorak stavi na komadić filtar papira impregniranog kemikalijom. Nakon što se doda druga kemikalija, boja se uzorka, ako postoji krv, mijenja. Druga je mogućnost da osoba stavi uzorke iz oko tri različite stolice na filtar papir koji se onda pošalje liječniku na ispitivanje u posebnim posudama. Ako se otkrije krv, potrebna su daljnja ispitivanja da se utvrdi uzrok.