Sindromi loše apsorpcije

Sindromi loše apsorpcije (malapsorpcijski sindromi) su bolesti koje nastaju zbog toga što se hranjive tvari u tankom crijevu u krvnu struju zadovoljavajuće ne apsorbiraju.

Normalno se hrana probavlja i hranjivi se sastojci tada apsorbiraju u krvnu struju uglavnom iz tankog crijeva. Do loše apsorpcije može doći bilo zbog toga što bolest smeta probavi hrane ili zbog bolesti koja izravno ometa apsorpciju hranjivih sastojaka.

Probavi mogu smetati bolesti koje sprječavaju odgovarajuće miješanje hrane sa želučanom kiselinom i probavnim enzimima. Takvo neodgovarajuće miješanje može nastati u osobe kojoj je dio želuca kirurški uklonjen. Kod nekih bolesti tijelo stvara nedovoljne količine ili tipove enzima ili žuči, koji su potrebni za razgradnju hrane. Takve bolesti uključuju pankreatitis, cističnu fibrozu, suženje žučnog voda i manjak laktaze. Probavi može smetati i previše kiseline u želucu ili previše krivih bakterija koje rastu u tankom crijevu.

Apsorpciji mogu smetati i bolesti koje oštećuju crijevnu sluznicu. Infekcije, lijekovi kao što je neomicin i alkohol, celijakija i Crohnova bolest―sve to može oštetiti crijevnu sluznicu. Normalna se crijevna sluznica sastoji od nabora, malih izdanaka nazvanih vili i još manjih izdanaka koji se zovu mikrovili. Ti izdanci prave ogromno površinsko područje za apsorpciju. Sve što smanjuje tu površinu, može smanjiti apsorpciju. Očito je da kirurško uklanjanje dijela crijeva smanjuje površinsko područje. Bolesti koje sprječavaju prolaz tvari kroz crijevnu stijenku u krvnu struju, kao što je začepljenje limfatičkih žila limfomom ili slaba opskrba krvlju crijeva također mogu smanjiti resorpciju.

Simptomi

Ljudi sa slabom apsorpcijom obično gube na težini. Ako se masti dobro ne apsorbiraju, stolica može biti svjetlo obojena, meka, obilna i lošeg vonja: takva se stolica naziva steatoreja. Stolica se može prilijepiti na zid zahodske školjke ili se zadržava na površini i teško ju je isprati. Steatoreja nastaje kao posljedica bilo kojeg stanja koje smeta apsorpciji masti, kao što je smanjeni tok žuči, celijačna bolest ili tropska spru.

Loša apsorpcija može dovesti do manjka svih hranjivih sastojaka ili odvojeno proteina, masti, vitamina ili minerala. Simptomi su različiti ovisno o specifičnim nedostacima. Na primjer, ljudi s nedostatkom enzima laktaze mogu nakon pijenja mlijeka dobiti žestoki proljev, nagomilavanje plinova i osjećaj napuhnutosti.

Drugi simptomi ovise o bolesti koja je dovela do loše apsorpcije. Na primjer, suženi žučni vod može uzrokovati žuticu; slaba opskrba crijeva krvlju može nakon jela uzrokovati bol u trbuhu.

Dijagnoza

Liječnici posumnjaju na lošu apsorpciju kada osoba gubi na težini, ima proljev i prehrambene nedostatke, premda dobro jede. Samo gubitak težine može imati druge uzroke.

U potvrdi dijagnoze mogu pomoći laboratorijske pretrage. Pretrage koje nesporedno mjere mast u uzorcima stolice, koji se sakupljaju više od 3 do 4 dana, najpouzdanije su za dijagnosticiranje loše apsorpcije masti. Nalaz prekomjerne masti čini dijagnozu vjerojatnom. Druge laboratorijske pretrage mogu otkriti lošu apsorpciju drugih specifičnih tvari kao što su laktoza ili vitamin B12.

Uzorci stolice ispituju se golim okom i pod mikroskopom. Dijelovi neprobavljene hrane mogu značiti da hrana prebrzo prolazi kroz crijevo. Takvi dijelovi mogu ukazivati i na anatomski nenormalni crijevni put, kao što je neposredna povezanost između želuca i debelog crijeva (gastrokolična fistula) koja zaobilazi tanko crijevo. U osobe sa žuticom, stolica s prekomjernom masti može ukazivati na probleme u žučnom sustavu. U ljudi sa žuticom i prekomjernom masti u stolici liječnik posebno traži rak gušterače ili žučnog sustava. Da gušterača ne radi ispravno ukazuju i kapljice masti i neprobavljena vlakna mesa koja se vide pod mikroskopom. Liječnik može pod mikroskopom vidjeti i parazite ili njihova jajašca―nalaz koji upućuje da je loša apsorpcija uzrokovana infekcijom parazitima.

Rendgenogrami trbuha rijetko pomažu u dijagnozi, premda katkada ukazuju na moguće uzroke loše apsorpcije. Rendgenogrami napravljeni nakon što osoba popije barij mogu pokazati nenormalnu sliku raspodjele barija u tankom crijevu, što je znakovito za lošu apsorpciju, ali ti rendgenogrami ne daju podataka o uzroku.

Biopsija (uzimanje uzorka tkiva za pretragu) može biti potrebna da se otkriju nenormalnosti tankog crijeva. Uzorak se može dobiti endoskopom (savitljiva cijev za promatranje) ili tankom cijevi na čijem je kraju mali uređaj za rezanje. Uzorak se ispituje pod mikroskopom i može ga se ispitati na aktivnost enzima.

Pretrage funkcije gušterače rade se često zbog toga što je loša funkcija gušterače česti uzrok loše apsorpcije. U jednoj pretrazi osoba dobiva posebnu hranu, a u drugoj dobije injekciju hormona sekretina. U oba test se tada kroz cijev sakuplja i mjeri crijevne sokove koji sadrže lučevine gušterače.