Rak i imunološki sustav

Imunološki sustav tijela napada i uklanja ne samo bakterije i druge strane tvari nego i stanice raka. Stanica raka nije strana stanica; štoviše, to je stanica čija se biološka funkcija promijenila na takav način da ne odgovara na normalne tjelesne mehanizme za kontrolu staničnog rasta i umnažanja. Nenormalne stanice mogu nastaviti rasti, što ima za posljedicu nastanak raka.

Uglavnom se tjelesna zaštita protiv raka oslanja izravno na stanice imunološkog sustava, a u manjoj mjeri na protutijela koja se kreću u krvnoj struji. Na primjer, prisutnost tumorskih antigena za stanice raka može aktivirati neke bijele krvne stanice (limfocite i, u manjoj mjeri, monocite), koji provode imunološki nadzor, tražeći stanice raka i uništavajući ih.

Kritičnu ulogu imunološkog sustava u kontroliranju razvitka stanice raka dokazuje zaprepašćujuća statistika: 100 puta je vjerojatnije da će se rak pojaviti u ljudi koji uzimaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav (npr. zbog presatka nekog organa ili reumatske bolesti) nego li je to u ljudi s normalnim imunološkim sustavom. Osim toga, katkada se na presađenom organu vidi rak kojeg se nije dijagnosticiralo prije presađivanja. Rak je mogao rasti polagano ili uopće ne rasti u organu davatelja. Međutim, rak počinje rasti i naglo se širiti u primatelju, čiji je imunološki sustav potisnut (suprimiran) lijekovima za zaštitu presatka (imunosupresivi). Obično, kada se prestanu davati lijekovi koji potiskuju imunost dolazi do odbacivanja presađenog organa, a isto tako i do uništenja malignih stanica koje se nalaze u presađenom organu.