Impotencija

Impotencija (poremećaj funkcije erekcije) je nesposobnost započeti i održati erekciju u barem 50% pokušaja pri spolnom odnosu ili prestanak pokušaja pri spolnom odnosu.

Uzroci

Impotencija (spolna nemoć) obično nastaje zbog oštećenja krvnih žila, neuroloških poremećaja, lijekova, nenormalnosti penisa ili psiholoških problema koji smetaju seksualnom uzbuđivanju. Tjelesni (fizički) uzroci su češći u starijih muškaraca; psihološki problemi su češći u mlađih. Impotencija postaje učestalija s dobi, premda se ne smatra normalnim dijelom starenja. Umjesto toga, ona je posljedica drugih bitnih problema koji se obično javljaju u starijih ljudi. Impotentno je oko 50% 65godišnjih muškaraca i 75% 80godišnjaka.

Zbog toga što penis treba zadovoljavajući krvni protok da bi postigao erekciju, impotenciju mogu uzrokovati poremećaji krvnih žila, npr. ateroskleroza. Impotencija može biti i posljedica krvnog ugruška ili kirurškog zahvata na krvnim žilama što oštećuje dotok arterijske krvi u penis. U 75% impotentnih muškaraca koji imaju normalnu živčanu i hormonsku funkciju, krv dotječe u penis odgovarajuće, ali prebrzo istječe.

Oštećenje živaca koji vode do penisa ili iz njega također može dovesti do impotencije. Takvo oštećenje može nastati zbog mnogo uzroka uključujući ozljedu, šećernu bolest, multiplu sklerozu, moždani udar i lijekove. Šećerna bolest uzrokuje perifernu neuropatiju, posebnu sliku živčanog oštećenja što je vrlo česti uzrok impotencije, naročito u starijih. Alkoholizam uzrokuje sličnu perifernu neuropatiju. Bolest donjeg dijela kralješnice i kirurški zahvat na rektumu ili prostati mogu također oštetiti živce penisa.

U oko 25% slučajeva razlog impotencije su lijekovi, naročito u starijih muškaraca koji uzimaju više lijekova. U lijekove koji najčešće uzrokuju impotenciju spadaju svi lijekovi protiv visokog krvnog tlaka (antihipertenzivi), antipsihotici, lijekove protiv depresije (antidepresivi), neki sedativi, cimetidin i litij. I alkohol može dovesti do impotencije.

Ponekad impotencija nastaje zbog hormonskih poremećaja. Na primjer, niska razina testosterona može uzrokovati impotenciju. Međutim, niska razina muških spolnih hormona, što je posljedica starenja, više je povezana sa sniženjem seksualnog poriva (libido).

Psihološki čimbenici, kao što su depresija i tjeskoba u vezi s izvedbom mogu dovesti do impotencije, kao što to može osjećaj seksualne krivnje, strah od intimnosti i ambivalencija u vezi sa seksualnom usmjerenošću.*

Dijagnoza

Obično osoba govori liječniku o svojim problemima u vezi s erekcijom. Liječnik tada pita o simptomima kako bi utvrdio da se radi o impotenciji, a ne nekom drugom seksualnom poremećaju (kao što je problem s ejakulacijom). Liječnik pita je li seksualna želja praćenja sposobnošću da se postigne erekcija dovoljna za spolni odnos i ima li muškarac erekcije za vrijeme spavanja ili ujutro pri buđenju. Na osnovu tih odgovora liječnik utvrđuje je li impotencija posljedica fizičkih (tjelesnih) ili psiholoških problema.

Liječnik također uzima anamnestičke podatke o operacijama na krvnim žilama, zdjelici, rektumu ili prostati. Razmatra se bilo koja promjena muških spolnih odlika―kao što su veličina grudi, sjemenika i penisa―te promjene u kosi, glasu ili koži. Liječnik može ispitati mogućnost psiholoških problema, kao što su depresija ili tjeskoba. Bilo kakva nova stresna situacija, kao što je promjena seksualnih partnera ili problemi na radnim mjestima također mogu biti važni čimbenici. Liječnik također pita uzima li osoba lijekove na recept ili bez recepta ili zabranjene lijekove te alkohol.

Uzimaju se uzorci krvi da bi se izmjerila ukupna razina testosterona i količina bioraspoloživog (uporabljivog) testosterona. Manjak testosterona može uzrokovati impotenciju i može dovesti do povećanja grudi (ginekomastija), gubitka stidnih dlaka i rjeđe, mekanih sjemenika. Mjerenje krvnog tlaka u nogama može ukazati na problem s arterijama zdjelice i prepona koje penis opskrbljuju krvlju. Liječnik može također ocijeniti je li živčana opskrba penisa normalna.

Drugim se pretragama krvi mogu utvrditi česte bolesti koje mogu dovesti do impotencije. Na primjer, kompletna krvna slika može ukazati na anemiju i infekciju, koncentracija šećera u krvi (glukoza) ili postotak glikoliziranog hemoglobina na šećernu bolest, a razina hormona koji potiče štitnjaču (TSH) može otkriti pretjeranu ili preslabu aktivnost štitnjače.

Ultrazvučnim pregledom može se ocijeniti stanje krvnih žile penisa. Drugi test uključuje injiciranje lijekova u penis koji proširuju arterije. Ako injekcija ne uzrokuje erekciju ili ako je muškarac ne može održati, vene penisa mogu biti propusne i nesposobne zadržati krv u penisu.

Liječenje

Impotencija se obično može liječiti bez operacije. Vrsta liječenja ovisi o uzroku impotencije i o načinu života osobe.

Posebna vježba za one s impotencijom nastalom zbog psiholoških razloga je tehnika fokusiranja osjeta u tri stadija. Ta tehnika ohrabruje intimni kontakt i emocionalnu toplinu stavljajući manji naglasak na spolni odnos nego na izgradnju međusobne povezanosti. Prvi se stadij sastoji od milovanja; partneri se usredotočuju na davanje jedno drugome ugode a da si međusobno ne dodiruju spolna područja. Drugi stadij dopušta partnerima da dodiruju spolna područja i druge erogene zone, ali spolni je odnos zabranjen. U trećem stadiju dolazi do spolnog odnosa. Oba partnera postignu ugodu u svakoj razini intimnosti prije nego što nastave u idući stadij. Ako ta tehnika nije uspješna, prikladna može biti psihoterapija ili terapija spolnog ponašanja. Ako je osoba u depresiji, može biti od pomoći terapija lijekovima ili savjetovanje.

Davanjem nekih lijekova može se ublažiti impotencija, ali nijedan nije pouzdano učinkovit. Johimbin nije bolji od placeba (neaktivne tvari). Nadomjesna terapija testosteronom pomaže muškarcima čija impotencija ili gubitak seksualnog poriva proistječe od nenormalno niskih razina testosterona. Testosteron se može injicirati, obično tjedno, ili primijeniti preko flastera kroz kožu. Taj lijek može uzrokovati nuspojave kao što je rast prostate i prekomjerni broj crvenih krvnih stanica što može dovesti do moždanog udara.

Naprave za podvezivanje i vakuum često se upotrebljavaju da se postigne i održi erekcija, premda nisu prikladni za muškarce s poremećajima krvarenja ili za one koji uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi (antikoagulansi). Sredstva za podvezivanje―kao što su zavoji i prstenovi napravljeni od metala, gume ili kože―postavljaju se na korijen penisa da uspore istjecanje krvi. Te medicinski konstruirane naprave mogu se dobiti na liječnikov recept u ljekarni, ali jeftine verzije, zvane prsteni za penis mogu se nabaviti u dućanima koji prodaju seksualna pomagala. Kod blage impotencije može koristiti i samo sredstvo za podvezivanje.

Naprave s vakuumom―koje se sastoje od šuplje komore i crpaljke ili pumpe ili cijevi―nataknu se na mlohavi penis. Stvori se blagi vakuum uporabom štrcaljke ili pumpe ili usisavanjem pomoću cijevi. Vakuumski tlak pomaže uvući krv u arterije penisa. Kad je penis u erekciji, primijeni se naprava za podvezivanje da spriječi istjecanje krvi kroz vene. Ta kombinacija naprava može pomoći inače impotentnom muškarcu održati erekciju barem 30 minuta.

Ponekad naprava za podvezivanje uzrokuje probleme s ejakulacijom, naročito ako se stavi previše čvrsto. Zbog sigurnosti osoba mora nakon 30 minuta ukloniti napravu. Naprave s vakuumom mogu uzrokovati modrice, ako se prečesto upotrebljavaju. Međutim, obje naprave se smatraju sigurnima.

Impotencija se može liječiti i injiciranjem posebnih lijekova koje osoba sama može davati neposredno u erektilno tkivo (kavernozna tijela) penisa. Erekcija se pojavi 5 do 10 minuta nakon injekcije i može trajati i do 60 minuta. Nuspojave mogu uključiti stvaranje modrica i bolove. Injekcije mogu uzrokovati i bolnu, trajnu erekciju (prijapizam).

Kada impotencija ne reagira na druga liječenja, mogu pomoći trajni usadak penisa ili proteza. Trajne naprave su naročito uspješne za kroničnu impotenciju uzrokovanu šećernom bolešću. Postoje vrlo različiti usadci i proteze, koji zahtijevaju kirurško ugrađivanje. Jedna se naprava sastoji od čvrstih šipki koje su ugrađene u penis da naprave trajnu erekciju. Druga je balon koji se može napuhati, a koji se ugradi u penis; prije spolnog odnosa čovjek napuše balon. Općenito, takvi kirurški zahvati zahtijevaju barem 3dnevni boravak u bolnici i 6tjedni oporavak.

Kirurške tehnike uspostavljanja krvnog optoka u penisu su još uvijek u eksperimentu.

Impotencija koja je posljedica erektilne disfunkcije penisa danas se može liječiti i medikamentno davanjem lijeka generičkog (nezaštićenog ili kemijskog) naziva sildenafil (zaštićeni ili tvornički naziv Viagra).

Djelovanje sildenafila zasniva se na pojačanju učinka dušičnog oksida koji inhibira (sprječava) učinak fosfodiesteraze tipa 5 u kavernoznom tijelu penisa (corpus cavernosum). To dovodi do vazodilatacije, povećanog dotoka krvi u kavernozno tijelo penisa uslijed čega nastaje erekcija penisa na seksualnu stimulaciju. Lijek ne smiju uzimati ljudi koji upotrebljavaju bilo koju vrstu preparata koji sadrže organske nitrate (npr. nitroglicerin, izosorbid mono ili dinitrat, itd.) jer oni pojačavaju učinke sildenafila i dovode do produžene hipotenzije (niskog tlaka). Detaljne upute priložene su uz originalno pakiranje navedenog lijeka (op. prev.)