Mentalna retardacija

Mentalna retardacija je ispodprosječna intelektualna sposobnost prisutna od rođenja ili rane dječje dobi.

Ljudi s mentalnom retardacijom imaju manju intelektualnu razvijenost nego što je normalno i poteškoće u učenju i socijalnoj prilagodbi. Približno 3% opće populacije ima mentalnu (duševnu) retardaciju.

Uzroci

Inteligencija je uvjetovana nasljednim i okolišnim uvjetima. U većini slučajeva uzrok mentalne retardacije ostaje nepoznat, ali poznati su neki uzroci tijekom trudnoće koji mogu dovesti do mentalne retardacije djeteta. Najčešći uzroci su korištenje nekih lijekova, prekomjerno uzimanje alkohola, izloženost zračenju, slaba prehrana i neke virusne infekcije (rubeola). Česti uzrok mentalne retardacije su kromosomski poremećaji, kao kod Downova sindroma. Brojni nasljedni poremećaji metabolizma mogu također dovesti do mentalne retardacije. Fenilketonurija i kretenizam (niska razina hormona štitnjače) mogu se korigirati prije nastupa mentalne retardacije. Poteškoće uvjetovane preranim porodom, ozljedom glavice ili niskom razinom kisika tijekom poroda mogu dovesti do mentalne retardacije.

TABLICA 255-1

Stupnjevi mentalne retardacije

Stupanj

Raspon kvocijenta inteligencije

Mogućnosti u predškolskoj dobi (05 godina)

Mogućnosti u školskoj dobi (620 godina)

Mogućnosti u odrasloj dobi (21 godina i više)

Blagi

5268

Mogu razviti vještine komunikacije i socijalne prilagode; blaži poremećaj mišićne koordinacije; često nedijagnosticirano do starije dobi

Mogu dostići edukaciju na razini 6. razreda osnovne škole do kraja puberteta; mogu se osposobiti za normalno funkcioniranje u zajednici; mogu učiti

Mogu dostići dovoljno socijalnih i govornih vještina za samostalan život, ali trebaju dodatnu potporu u stanjima značajnog socijalnog ili ekonomskog stresa

Umjereni

3651

Mogu govoriti ili se nauče sporazumijevati; slaba socijalna adaptacija; srednje razvijena mišićna usklađenost; korisno je učiti ih vještine samopomoći

Mogu naučiti neke socijalne vještine; najviša edukacija na razini 2. razreda osnovne škole; mogu naučiti kretati se samostalno na poznatim mjestima

Mogu postići određenu samostalnost radeći nekvalificirane ili niskokvalificirane poslove u prilagođenim ustanovama; trebaju kontrolu i vođenje u stanjima blagog socijalnog ili ekonomskog stresa

Teški

2035

Mogu reći samo nekoliko riječi; nauče neke vještine samopomoći; imaju malo ili ništa ekspresivnih vještina; slaba mišićna usklađenost

Mogu govoriti ili se nauče sporazumijevati; mogu naučiti neke jednostavne vještine; korisno je učiti ih vještine samopomoći

Mogu naučiti neke vještine samopomoći uz stalni nadzor; mogu razviti neke korisne samozaštitne vještine unutar zaštićene okoline

Duboki

19 i manje

Teško retardirani; minimalna mišićna usklađenost; neki trebaju stalnu bolničku njegu

Slaba mišićna usklađenost; teško mogu hodati ili govoriti

Minimalna mišićna usklađenost i govor; mogu naučiti osnove samopomoći; trebaju stalnu bolničku njegu

Prilagođeno iz Kenny TJ, Clemmens RL: Mental retardation, u Primary Pediatric Care, urednici RA Hoekelman, St. Louis, C. V. Mosby Company, 1997, str. 410; preneseno s dopuštenjem.

Dijagnoza i prognoza

Mentalna retardacija je nepovratna kada jednom nastupi. Dijagnoza mentalne retardacije omogućava podešavanje edukacije i odgovarajuće dugotrajno planiranje.

Ispodprosječna inteligencija se identificira i mjeri u standardiziranim testovima inteligencije. Testovi inteligencije imaju svoj stupanj pogreške, ali relativno točno predviđaju intelektualni razvoj, osobito kod starije djece.

Djeca s kvocijentom inteligencije (IQ) od 69 do 84 imaju poteškoće u učenju, ali nisu mentalno retardirana. Rijetko se prepoznaju prije početka škole, kad poteškoće u učenju i ponašanju postaju upadljive. Uz posebnu potporu u edukaciji, mogu uspješno završiti školovanje i kasnije živjeti normalno.

Svoj mentalno retardiranoj djeci edukacija koristi. Djeca s blagom retardacijom (IQ = 52 do 68) mogu dostići 4. do 6. stupanj razine čitanja. Unatoč poteškoćama u čitanju većina blago retardirane djece može naučiti neophodne vještine potrebne za samostalan život. Ta djeca zahtijevaju kontrolu i potporu uz dodatne potrebe u edukaciji i osposobljavanju. U kasnijem životu nekima je potrebna “zaštićena okolina” za življenje. Premda bez fizički vidljivih nedostataka, dio ljudi s blagom retardacijom ima epilepsiju.

Blago retardirane osobe su često nezrele i nesofisticirane, sa slabom tolerancijom socijalne komunikacije. Njihovo mišljenje je jednostavno usmjereno, bez mogućnosti generalizacije. Imaju poteškoće u prilagodbi novim situacijama, slabu prosudbu situacija i gubitak tolerancije. Najčešće ne čine teške zločine, no blago retardirani mogu lakše počiniti djelo u afektu, kao članovi ili u želji da postanu članovi neke skupine.

Djeca s umjerenom retardacijom (IQ = 36 do 51) imaju očigledne poteškoće u učenju govora i dostizanju temeljnih parametara razvoja, kao što su samostalno sjedenje i govor. Uz odgovarajuću edukaciju i potporu, blago i umjereno retardirani odrasli žive u različitom stupnju ovisnosti o zajednici. Neki mogu funkcionirati u polukontroliranim ustanovama, dok je drugima potreban veći stupanj nadzora.

Teško retardirano dijete (IQ = 20 do 35) moguće je educirati za još niži stupanj nego umjereno retardirano. Duboko retardirano dijete (IQ = 19 i manje) obično ne hoda, ne govori i minimalno razumijeva.

Očekivano trajanje života djece s mentalnom retardacijom može biti skraćeno, ovisno o uzroku i težini. Općenito, što je veći stupanj retardacije, kraće je očekivano trajanje života.

Prevencija

Genetsko savjetovanje roditelja djeteta s retardacijom omogućava spoznaju i razumijevanje uzroka retardacije. Savjetovanje pomaže u procjeni rizika retardacije slijedećeg djeteta. Amniocenteza i biopsija korionskih resica može otkriti brojne nenormalnosti, uključujući genetske poremećaje i anomalije mozga i kralješnične moždine. Amniocenteza ili biopsija korionskih resica preporučljiva je svim trudnicama iznad 35 godina zbog povećanog rizika Downova sindroma djeteta. Ultrazvučnim pregledom moguće je otkriti anomalije fetalnog mozga. U serumu majke određuje se razina alfafetoproteina, što je metoda pretraživanja (probir ili skrining) za Downov sindrom i rascjep neuralne cijevi. Dijagnoza mentalne retardacije prije poroda daje roditeljima mogućnost pobačaja i odgovarajućeg planiranja obitelji. Cijepljenje protiv rubeole je gotovo u potpunosti eliminiralo rubeolu kao uzrok mentalne retardacije.

Liječenje

Liječnik primarne zdravstvene zaštite, uz konzultaciju sa specijalistima, razvija cjelovit, individualizirani program za dijete s retardacijom. Dijete sa zaostajanjem u razvoju treba uključiti u edukacijski program odmah po postavljanju dijagnoze. Emocionalna potpora obitelji je sastavni dio programa. Dijete s retardacijom najbolje napreduje ako živi kod svoje kuće i pohađa uobičajene predškolske ustanove.

Stupanj socijalne kompetencije je važan kao i kvocijent inteligencije u određivanju koliko će retardacija biti ograničavajuća. IQ i socijalna kompetencija predstavljaju problem djeci s niskim vrijednostima IQ. Djeca s višim vrijednostima IQ imaju ograničavajuće faktore u fizičkim nedostacima, poremećajima osobnosti, socijalnoj prilagodbi i mentalnoj bolesti.

Rijetko je potrebno smjestiti dijete u stacionarnu ustanovu i takvu se odluku mora donijeti nakon opširnih razgovora između obitelji i liječnika. Unatoč činjenice da mentalno retardirana djeca mogu djelovati negativno na obiteljsku harmoniju, ona su rijetko uzrokom poteškoća u funkcioniranju obitelji. Obitelji treba pružiti psihološku pomoć kako bi se lakše nosila sa poteškoćama svakodnevne njege.

Pomoć se pruža kroz dnevne bolnice, patronažnu njegu i privremene udomitelje.

Retardirana odrasla osoba može imati dugotrajno boravište u apartmanskom smještaju, hostelu ili ustanovi za njegu.