Otrovanje kaustičnim tvarima

U slučaju da dijete proguta kaustične tvari (jake kiseline i lužine) dolazi do izravnog oštećenja usana, usne šupljine, jednjaka i želuca. Neka sredstva za domaćinstvo sadržavaju kaustične tvari kao što su sredstva za čišćenje toaleta, pranje posuđa; pojedina sredstva sadržavaju vrlo štetne kaustične tvari, npr. izbjeljivač (vodikov peroksid) i sumpornu kiselinu. Takva sredstva su dostupna u krutom i tekućem obliku, a osjećaj žarenja koji se javlja pri dodiru s kožom sprječava djecu da uzimaju ta sredstva. Cijeli se jednjak može oštetiti uzimanjem tekućih sredstava, budući da se ona ne lijepe i znatno se lakše uzimaju.

Simptomi

Bol koja se javlja najčešće je srednja no katkada može biti i vrlo teška. Opečena područja su otečena, tako da gutanje postaje vrlo bolno. Disanje je površno, a puls je često ubrzan i slab. Katkada otečena područja suze ili zatvore dišni put. Često dolazi i do prekomjernog sniženja krvnog tlaka (šok).

Kaustične tvari mogu izgristi stijenku jednjaka ili želuca. Tjedan ili više dana nakon otrovanja ozlijeđena područja jednjaka ili želuca mogu puknuti (perforirati), što se najčešće očituje kao povraćanje ili težak kašalj. Djeca koja prežive početnu ozljedu mogu kasnije umrijeti radi infekcije sadržajem koji iz jednjaka prelazi u pluća. Premda su početni simptomi blagi, ozlijeđeni se dio jednjaka može suziti nakon nekoliko tjedana, što dovodi do nastanka striktura. U teškim slučajevima smrt može nastupiti zbog pada krvnog tlaka, zatvaranja dišnog puta, proboja jednjaka, razaranja stanica ili upale pluća.

Dijagnoza i liječenje

Odmah treba pozvati Centar za otrovanja. Veliki broj djece mora se odmah odvesti u ambulantu Hitne pomoći.

TABLICA 275-2

Izvori olova

Osoba će u slijedećim slučajevima biti izložena velikim količinama olova:

• Stalno gutanje komadića obojanih bojama koje sadrže olovo

• Omogućavanje metalnim olovnim predmetima, kao što je sačma, da zaostaju u želucu ili da se vežu u područjima gdje se olovo sporo otapa

• Pijenje kiselih napitaka ili jedenje zakiseljene hrane―voće, voćni sokovi, kokakola, rajčice, sokovi od rajčice, vino, jabučno vino―koji su zagađeni olovom prilikom uskladištenja u neodgovarajućim keramičkim posudama s olovnom glazurom

• Gorenje drva obojenog bojama koje sadrže olovo ili navlaka na baterijama u kaminima ili pećima

• Uzimanje narodnih lijekova koji sadrže olovo

• Korištenje keramičkih posuda s glazurom od olova li olovnih čaša za pripremanje ili posluživanje hrane

• Pijenje domaće pripremljenih ili ilegalno uvezenih viskija i vina koja su zagađena olovom

• Udisanje dima koji sadrži olovne plinove

• Izlaganje na radu izvorima olova bez uporabe zaštitnih sredstava kao što su respiratori, ventilatori ili prigušivači dima

Izlaganje malim količinama olova, prisutnim većinom u zagađenoj prašini i zemlji, može povećati koncentraciju olova u djece tako da liječenje postaje nužno premda nisu prisutni simptomi otrovanja.

Ozljede su najčešće vrlo uočljive kada je dijete progutalo kaustičnu tvar. Prisutnost ili odsutnost opeklina u ustima ne može s velikom vjerojatnošću predskazati je li zahvaćen i jednjak Teške opekline lako se mogu uočiti ako dijete odbija gutati ili počinje sliniti. Liječnik može pogledati unutrašnjost jednjaka pomoću fleksibilnog fiberoptičkog endoskopa, te time može odrediti je li sluznica jednjaka još neozljeđena (netaknuta). Liječnik endoskopom može procijeniti opseg oštećenja što mu pomaže u odabiru početnog liječenja i predviđanju rizika za nastanak suženja, te ukazuje na potrebu za kirurškim popravkom jednjaka.

Liječnik mora odmah pregledati svako dijete koje je progutalo kaustičnu tvar. Liječenje treba započeti odmah, tako da djetetu damo piti mlijeko ili vodu što razrjeđuje kaustičnu tvar. Mlijeko je najbolje za djecu. Mlijeko prekriva sluznicu ali i zamjenjuje stanične bjelančevine koje oštećuje kaustična tvar. Zagađenu odjeću treba odmah skinuti, a kontaminirani dio kože oprati. Ne smije se izazivati povraćanje, niti ispiranje želuca, jer na taj način dovodimo samo do daljnjeg oštećenja.

Ako dijete ima vrućicu ili upadljiv proboj (puknuće) jednjaka primijenit će se antibiotska terapija. U blažim slučajevima može se poticati dijete da odmah nakon otrovanja počne piti tekućinu. U slučaju da dijete ne može uzimati tekućinu na usta, treba je dati intravenski. U pojedinim slučajevima dolazi do zatvaranja (opstrukcije) dišnog puta, pa treba kirurški napraviti otvor (traheotomiju). U slučaju da se razviju strikture (suženje), kirurškim zahvatom treba uvesti sondu u jednjak da bi se spriječilo njegovo potpuno zatvaranje, a kasnije se tim putem vrši dilatacijska terapija (postupak proširenja suženog dijela jednjaka). Mogu se dati kortikosteroidi da bi se smanjio upalni proces. Dilatacijsku terapiju katkada je potrebno primjenjivati mjesecima ili godinama, ali katkada je i u tim slučajevima potreban kirurški zahvat.