Hiperaktivnost

Hiperaktivnost je stupanj aktivnosti i uzbuđenosti djeteta koji izaziva zabrinutost roditelja i odgajatelja.

Općenito dvogodišnjaci su aktivni i sami ograničavaju stupanj aktivnosti. Visoka razina buke i aktivnosti karakteristika je četverogodišnjaka. U obje dobne skupine način ponašanja je normalna faza razvoja. Unatoč tome aktivno ponašanje često izaziva sukob roditelja i djeteta. Kada će se određeno ponašanje procijeniti kao hiperaktivnost često ovisi o stupnju tolerancije onoga koji procjenjuje. Ponekad su djeca očigledno pojačano aktivna, a vrijeme pažnje kraće je od prosječnog. Hiperaktivnost izaziva poteškoće kod osoba koje moraju paziti takvu djecu.

Uzrok hiperaktivnosti može biti različit, od emocionalnih do moždanih poremećaja. Za razliku od toga hiperaktivnost može biti posljedica ispada dječjeg temperamenta.

Liječenje

Odrasli najčešće reagiraju na hiperaktivnost djeteta kažnjavanjem i ljutnjom. Takva reakcija dovodi do još veće aktivnosti djeteta. Potrebno je tražiti situacije u kojima nije potrebno dugo sjediti i pronaći učitelja koji je obrazovan za rad s takvom djecom.

TABLICA 257-4

Uobičajeni dječji strahovi

Strah od mraka, čudovišta, buba i paukova je uobičajen u dobi od 3. do 4. godine. Strah od ozljede i smrti je češći u starije djece. Strašne priče, filmovi i televizijske emisije često djeluju uznemirujuće i mogu pogoršati strah. Riječi koje izgovore roditelji u bijesu predškolska djeca doživljavaju doslovno. Sramežljiva djeca reagiraju na nove situacije strahom ili povlačenjem.

Dijete treba utješiti objašnjenjima da čudovišta ne postoje, da su paukovi bezopasni ili da televizijske emisije ne predstavljaju stvarnost. Ako roditelji kažu uznemirujuće izjave u bijesu, potrebno ih je objasniti djeci i ublažiti strah. Sramežljivom djetetu se pomaže na način da ga se postupno izlaže stresnoj situaciji bez pritiska i uz njihovu potporu.