Teškoće učenja

Teškoće učenja su poremećaj stjecanja, zadržavanja ili korištenja vještina i informacija uslijed nedostatne pažnje, pamćenja ili prosuđivanja što narušava uspješnost edukacije.

Postoje različiti tipovi teškoća učenja, s različitim uzrocima. Smatra se da je osnova svih poremećaja određena nenormalnost moždane funkcije. Procjena je da 3% do 15% djece u SADu ima teškoće učenja pa je potrebno primijeniti neki od oblika posebne edukacije. Dječaci 5 puta češće imaju ove teškoće u odnosu na djevojčice.

Simptomi

Malo dijete s teškoćama učenja često ima poteškoće koordinacije vida s pokretima i nespretno je u fizičkim radnjama kao što su rezanje, bojanje, zakapčanje, vezanje cipela i trčanje. Dijete može imati problema s percepcijom vida ili sluha (npr. prepoznavanje određenog uzorka ili razlikovanje zvukova) ili probleme s pamćenjem, govorom, razmišljanjem i slušanjem. Neka djeca imaju poteškoće čitanja, neka pisanja ili računanja. Većina poremećaja učenja je složena, sa smanjenom sposobnosti na više razina.

Dijete može sporo pamtiti nazive boja ili slova, imena poznatih predmeta, može biti slabo u učenju brojanja i imati slabu sposobnost učenja. Savladavanje čitanja i pisanja je usporeno. Drugi simptomi su kratka pažnja, isprekidani govor i kratkotrajna memorija. Dijete može imati poteškoće u crtanju i precrtavanju, aktivnostima koje zahtijevaju finu motornu koordinaciju.

Djeca s teškoćama učenja mogu imati i probleme komunikacije i kontrole impulsa, te poteškoća u disciplini. Lako im je odvratiti pažnju, mogu biti hiperaktivni, povučeni, sramežljivi ili agresivni.

Dijagnoza i liječenje

Liječnik prvenstveno pregledava dijete na okolnost mogućih organskih poremećaja. Dijete potom rješava niz testova inteligencije, uključujući čitanje, pisanje i računanje. Psihološka testiranja su konačni korak u procjeni i postavljanju dijagnoze.

U liječenju se primjenjuju neke mjere nedokazane učinkovitosti, npr. eliminiranje aditiva u hrani, uzimanje velikih doza vitamina i mjerenje razine elemenata u tragovima u dječjem serumu. Nijedan lijek nije pokazao poboljšanje u stupnju dosegnute edukacije, razini inteligencije i općoj sposobnosti učenja. Ipak neki lijekovi, kao metilfenidat poboljšavaju razinu pažnje i koncentracije, što poboljšava mogućnost učenja. Najučinkovitija mjera je edukacija djeteta prilagođena njegovim potrebama i zahtjevima.